piše: Ivan Dražetić, CFA, Intercapital
U vrijeme pisanja ovog članka rat u Ukrajini ušao je u treći mjesec te se sve više svjetskih agencija počinje pitati kako će izgledati srednjoročne posljedice naglog pucanja globalnih dobavnih lanaca, prvenstveno u prehrambenom sektoru. Podsjetimo na par podataka koji su posljednjih dana cirkulirali svjetskim medijima. Ukrajina je jedna od poljoprivredno najkultiviranijih zemalja na svijetu te je prema podacima Svjetske banke oko 57 posto ukupne površine obradivo zemljište. Navedeni podatak je iz 2018. godine i samo da naši čitatelji shvate kontekst – u SAD-u je svega 17 posto ukupne površine obradivo, dok je u Hrvatskoj taj udio svega 14 posto.
Dvije ukrajinske oblasti, mikolajivska sa izlazom na Crno More te zaporoška koja izlazi na Azovsko more, bilježe čak do 80 posto ukupne površine kao obradivo. Udio ukrajinskih žitarica u svjetskoj proizvodnji hrane je jednako zanimljiv te varira od 4 posto globalne proizvodnje pšenice do čak 30 posto globalne proizvodnje suncokretova ulja.
Vojne operacije definitivno su utjecale na tijek poljoprivrednih poslova u Ukrajini. Ozime sorte pšenice posijane u listopadu ili studenom na proljeće treba gnojiti, dok proljetne žitarice poput ječma, kukuruza ili već spomenutog suncokreta treba posaditi najkasnije u travnju ili eventualno početkom svibnja. FAO procjenjuje da barem 20 posto do 30 posto površina neće uopće biti zasijano ove sezone, smanjujući pritom ponudu žitarica na svjetskim tržištima. Međutim, ovdje problemi ne završavaju.
Ukrajinci ne mogu izvesti žitarice
Postoje razlozi zašto je nakon posljednje ozbiljnije runde pregovora ruska vojska fokusirala svoje napade na lučke gradove Odesu i Mariupolj. Oba grada predstavljaju izvozne luke za ukrajinske žitarice. U ovom trenutku u ukrajinskim silosima nalazi se oko 15 milijuna tona žitarica, što predstavlja 40 posto godišnje proizvodnje (podatke je iznio Michael Magdovitz iz Rabobabnka). Ove žitarice jednostavno ne mogu napustiti zemlju zato što su glavne ukrajinske luke izbačene iz funkcije (premda nisu kompletno pod ruskom kontrolom) te se Ukrajina fokusirala na izvoz žitarica željezničkim putem.
Ovaj način pristupa tržištu je vrlo neefikasan jer nema potrebne kapacitete da bi se ispraznili silosi, a toga su svjesne i ruske snage te percipiraju ukrajinsku željezničku mrežu kao metu. Nikola Solski, ukrajinski ministar poljoprivrede, rekao je nedavno da njegova zemlja trenutačno ima kapacitete za izvoz svega oko pola milijuna tona žitarica mjesečno – dakle potrebno je 30 mjeseci (dvije i pol godine) da se iscrpe postojeće zalihe žitarica. Napokon, vrijedi i spomenuti da Ukrajina većinu naftnih derivata potrebnih za poljoprivredne radove dobiva iz Rusije i Bjelorusije, dakle iz pravaca koji su također u potpunoj blokadi.
Posljedice opterećenih dobavnih lanaca osjećamo svaki dan, ali pokušajmo ih izmjeriti konkretnim brojevima. Cijena suncokretova ulja na sjevernoeuropskim tržištima krajem 2021. godine je bila oko 1441 USD po metričkoj toni. Krajem travnja porasla je na 2570 USD po metričkoj toni – radi se o porastu od 78 posto! Cijene hrane i bezalkoholnih pića, komponente koja čini oko četvrtine potrošačke košarice prilikom računanja inflacije, porasle su u ožujku za 10,8% na godišnjoj razini i čine najveći pojedinačni doprinos povećanju od oko 7,3% u ukupnoj košarici.
Deseci milijuna ljudi tonu u siromaštvo
Kada možemo očekivati usporavanje ovog trenda? Prva naznaka bit će smirivanje sukoba u Ukrajini te postepeno otvaranje luka poput Odese i Mariupolja. Navedeni događaji još nisu na vidiku, premda je evidentno premještanje sukoba iz unutrašnjosti Ukrajine prema lukama na Crnom i Azovskom moru. Sukob postaje geografski koncentriraniji, bez gubitka na intenzitetu. Podsjetimo na kraju da je Svjetska banka procijenila da svakih jedan posto rasta cijene hrane baca oko 10 milijuna ljudi u ekstremno siromaštvo. Sa sadašnjom kompozicijom činjenica, čini se da će još deseci milijuna ljudi potonuti u siromaštvo prije nego vijest o mirovnom sporazumu obiđe svijet.