‘;
Uspjeh vodnjanskog Infobipa odavno je prerastao hrvatske granice nakon što je ta informatička kompanija postala globalno relevantan igrač na području softvera za tekstne poruke. No razvoja te kompanije u prvoga hrvatskog jednoroga ne bi bilo bez fondova rizičnoga kapitala (private equity fondova). Iako nije postigao takav globalni uspjeh, lanac supermarketa Studenac od ulaska kapitala PE fonda napravio je kvantni skok u poslovanju. Prije ulaska rizičnoga kapitala 2018. taj trgovački lanac imao je manje od 390 trgovina, uglavnom po Dalmaciji. Ciljajući uglavnom obiteljske lance lokalnih trgovina, pod okriljem Studenca danas je 1200 trgovina po cijeloj zemlji, uključujući Zagreb. Uz tržišni udjel od šest posto, lanjski promet tog trgovca dosegnuo je 700 milijuna eura.
Već ta dva primjera jasno pokazuju što ulazak fonda rizičnoga kapitala može značiti za neku kompaniju. Ponajprije zbog količine kapitala kojom ti fondovi raspolažu. A ona nije zanemariva. U Hrvatskoj je trenutačno devetnaest domaćih i regionalnih društava za upravljanje fondovima rizičnoga kapitala, koji raspolažu s više od 3,2 milijarde eura, što je, za ilustraciju, pola iznosa kredita koje su domaće banke plasirale poduzećima za investicije. No tko su ljudi u PE fondovima koji odlučuju kamo će se taj novac plasirati? Kako ih zainteresirati za ulaganje? Sukobljavaju li se s dosadašnjim vlasnicima zbog strategije poslovanja ili im služe kao rame za plakanje? Na kraju krajeva, odakle im tolike milijarde eura kapitala i na koji način polažu račune svojim investitorima?
Četiri ključna kriterija
Najsvježije ulaganje PE fondova ulazak je Invera Equity Partnersa u vlasništvo platforme za prodaju ulaznica Entrio potkraj lipnja, vrijedno devet milijuna eura. To je četvrta Inverina investicija, nakon Muzeja iluzija, slovenskog proizvođača mobilnih kućica Marlesa te internetske tražilice za usporedbu cijena Komparea, ističe partner u tom društvu Slaven Kordić.
– Svaka od tih investicija dijeli nekoliko ključnih dodirnih točaka. Primjerice, dokazani poslovni model, mogućnost ekspanzije na nova tržišta, tj. skalabilnosti koncepta, ulaganja u brend i povećanje operativne efikasnosti u svakoj su našoj investiciji – objašnjava Kordić najavljujući uskoro nove investicije.
Široj javnosti najpoznatije je ulaganje u Muzej iluzija, a Kordić ističe da je prije Inverina ulaska u vlasništvo to već bio uspješan zabavno-edukativni koncept koji se širio uglavnom franšizno.
– Prepoznali smo mogućnost daljnjeg rasta širenjem franšiznog modela, ali i otvaranjem vlastitih muzeja. Vidjeli smo veliku priliku za razvoj poslovanja u Americi, što smo postavili kao jedan od strateških prioriteta. Danas Muzej iluzija kao najveći lanac privatnih muzeja na svijetu pokazuje globalnu uspješnost kao jedan od rijetkih B2C brendova s ovog područja s prihodima koji će ove godine, uključujući franšizne i vlastite muzeje, premašiti 170 milijuna eura – naglašava Kordić.
Osim domaćih mirovinskih fondova, u Inveru su uložili Europska banka za obnovu i razvitak (EBRD) i Europski investicijski fond (EIF). Kordić kaže da PE fondovima nije problem nabaviti kapital jer ulagači sve više prepoznaju sposobnost otkrivanja i razvoja kvalitetnih domaćih i regionalnih tvrtki s visokim potencijalom rasta i ostvarivanja natprosječnog povrata.
Novac banaka, ali i bogataša
Osim institucionalnih investitora, dio od 150 milijuna eura koje je u protekle četiri godine uložio Provectus Capital Partners potječe i od obiteljskih ureda koji upravljaju imovinom bogatih obitelji, otkriva Igor Čičak, glavni partner zadužen za investicijske aktivnosti i predsjednik Investicijskog odbora. On kaže da u tom društvu odnosima s investitorima posvećuju mnogo pozornosti.
– Ključno je izgraditi međusobno povjerenje i razumijevanje investicijske politike, ali jednako tako i rizika koji proizlaze iz tih investicija. Imamo kvalitetnu i kontinuiranu komunikaciju, a izvještavanje je standardizirano. K tome održavamo ‘Investors Day‘, godišnji sastanak s investitorima na kojem im detaljno predstavimo svoja ulaganja i planove – objašnjava Čičak.
Međutim, to ne znači da će institucionalni ili pojedinačni investitori baš svakomu tko kaže da bi osnovao fond rizičnoga kapitala ubrizgati milijune eura.
Cijeli članak o fond-menadžerima i kako biraju gdje uložiti čitajte u tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.