Izazivanjem bizarnog balon-incidenta neposredno uoči najavljenog posjeta američkoga državnog tajnika Pekingu Kina je Americi oduzela narativ političke dominacije i pokvarila planirani tajming u nadmetanju za položaj vodeće svjetske sile
Napunio ratnik Xi veliki balon aparatima za elektroničku špijunažu i poslao ga u obavještajni rat s Amerikom. Da mu snimi za kućnu upotrebu kako iz zraka izgledaju američke vojne baze na američkom tlu. I to baš uoči vikenda, da provjeri spava li ratnik Joe i kad ne radi ili samo onda kad radi. Danas, kad nas iz svemira špijunski pokrivaju sateliti, a u vlastitim kuhinjama frižideri, bizarnija je ova obavještajna operacija mogla biti jedino da je u misiju umjesto balona ratnik Xi poslao kineska špijunska zaprežna kola.
Ipak, tema američkog lova na kineski špijunski balon iznad Amerike zabavljala je globalnu publiku nekoliko dana, sve dok Joe nije zapovjedio svome ratnom zrakoplovstvu da sruši uljeza čim stigne do Atlantika, a nakon što je preletio cijelu Ameriku, od zapadne do istočne obale. Ratnik Xi se, dakako, odmah uznemirio: da što mu to tako brutalno ruše civilni balon koji je samo poslan u civilno meteorološko izviđanje pa je, eto, malo skrenuo s puta. Zanio ga vjetar i odnio ga do Amerike, i to baš nekako iznad vojnih baza. A ratnik Joe i cijeli Pentagon bili su pak tako jako zabrinuti zbog mogućih učinaka te špijunske balon-operacije pa su ga pustili da leti – od Pacifika do Atlantika.
Smisao za politički teatar
Iako su mu špijunski dometi vrlo dvojbeni, kineski špijunski balon nad Amerikom postigao je svoj politički cilj. Zbog balon-incidenta američki državni tajnik Anthony Blinken bio je praktički prisiljen odgoditi na neodređeno vrijeme posjet Kini, koji je trebao početi u ponedjeljak 5. veljače. Ili, s kineskoga gledišta: izazivanjem bizarnog balon-incidenta neposredno uoči najavljenog posjeta američkoga državnog tajnika Kina je Americi oduzela narativ političke dominacije i pokvarila planirani tajming u nadmetanju za položaj vodeće svjetske sile. A pritom je pokazala čak i smisao za humor i politički teatar.
Na posjetu je u ovom trenutku inzistirala upravo američka strana, prije svega državni tajnik Anthony Blinken, koji je njime želio potvrditi (barem) diplomatsko vodstvo u nadmetanju s Kinom. Kineska je strana prema posjetu bila prilično rezervirana. Naime, Bidenova je administracija s Kinom ušla u otvoreni rat svim raspoloživim mirnodopskim sredstvima, koja uključuju i zabranu trgovine čipovima kao i potpunu zabranu izvoza američke tehnologije kineskom telekomunikacijskom divu Huaweiju.
Za postizanje tehnološke i industrijske neovisnosti o Kini sve više pridobiva i EU (osobito neke članice, ne i Njemačku). Za politiku tehnološke neovisnosti o Kini nastoji pridobiti sve važnije države zapadnoga političkog – ili, ako želite, civilizacijskog – kruga. Ne bez razloga, jer tehnološka ovisnost o Kini dugoročno je za Europu i države zapadnoga kruga, naviknute na temeljne slobode i često uljuljkane u iluziju da su nam one dane jednom zauvijek, opasnija ovisnost nego što je to bila plinska ovisnost o Rusiji.
Čuvajte se frižidera
Na političkom planu SAD otvoreno podupire Tajvan opskrbljujući ga oružjem i najavljuje pomoć u obrani njegove neovisnosti odluči li ga Kina vojno pokoriti i anektirati. To je za stupanj viši angažman nego što je bila potpora Ukrajini uoči ruske invazije. Osobito je angažiran na smanjivanju kineskog utjecaja u srednjoj i istočnoj Europi, koju je Kina prilično uvukla u svoj strateški projekt ‘Pojas i put‘.
Kao središnja država otpora prema kineskom utjecaju u tom se dijelu Europe profilira Češka. Evo, i novoizabrani predsjednik, umirovljeni general s dugogodišnjim stažem u NATO-u Petr Pavel, kojeg možemo smatrati i američkim vojnikom u palači češkog predsjednika (s minimalnim predsjedničkim ovlastima, doduše), požurio se ovih dana, odmah nakon izborne pobjede, izraziti potporu, komu prije – nego Tajvanu.
Gotovo istodobno general američkog zrakoplovstva Michael Minihan javno je iznio prognozu da bi SAD i Kina mogli ući u rat zbog Tajvana 2025. U kontekstu takva zaoštravanja odnosa posjet državnog tajnika Blinkena Kini trebao je biti nekakva relaksacija sukoba.
Kao odgovor – doletio je kineski špijunski avion. I zato on baš i nije ne-tema, kao što se na prvi pogled može činiti. Jer kao i kod većine ne-tema, od samog je sadržaja važnija poruka koju one nose. Kineski balon nad Amerikom donio je poruke: da Kina u ovom trenutku ne želi relaksaciju sukoba, da tu relaksaciju ne želi u američkoj režiji. I napose, da ne smatra Blinkena relevantnim sugovornikom za strateške pomake. Zato balon nije bio nevažan. A što se efektivne špijunaže tiče: zaboravite balone – čuvajte se frižidera.