Lijepa naša tranzitna zemlja: Poslodavci rogobore, radnici prolaze

Njemačka je ovih dana predložila zakonske promjene koje bi trebale olakšati dobivanje njezina državljanstva, Francuska nova migracijska pravila koja bi također trebala olakšati zapošljavanje stranaca, ali i njihovu deportaciju. Predlagači zakona u obje zemlje na udaru su kritika i slijeva i zdesna. I u Hrvatskoj je prije dvije godine, nakon višegodišnjih kritika na tadašnji sustav kvota, liberaliziran uvoz strane radne snage, no može li se učiniti i više?

Regulativa dobra, provedba loša

Otkako je liberaliziran uvoz radne snage, znatno se povećao broj stranaca u domaćim tvrtkama. Iako još nema preciznih podataka, procjenjuje se da dozvole za rad ima njih sto tisuća. Doduše, svaki poslodavac mora najprije provjeriti ima li na raspolaganju tražene radnike u Hrvatskoj; ako nema, može zaposliti strance. To obvezno testiranje tržišta rada s pomoću Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje nije potrebno za deficitarna zanimanja kao što su zidar, fasader, stolar, limar, bravar, pekar…

U Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike i dalje očekuju povećan uvoz stranih radnika, a i Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) donijet će dokument o imigracijskoj politici Republike Hrvatske na temelju aktualnoga demografskog, gospodarskog i socijalnog stanja. To podrazumijeva donošenje odluke o broju, mjerilima i uvjetima za useljavanje državljana trećih zemalja za svaku kalendarsku godinu, što je i obveza prema Zakonu o strancima (članak 246.).

Svakako bi trebalo ubrzati postupke jer, kako kaže Alen Mrvac, novinar Tau on-linea, tvrtke koja stoji iza portala MojPosao, na odgovor iz MUP-a zna se čekati i mjesec dana. Manuela Vukelić, direktorica agencije za zapošljavanje Job Hunter, kaže da to može trajati i dulje, iako je čak i zadovoljna regulativom, no ne i njezinim provođenjem. Naime, prema Zakonu o strancima, svaki poslodavac koji mjerodavnoj policijskoj upravi/postaji podnese zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad trebao bi dobiti odgovor u roku od petnaest dana od predaje, ali dobije ga za šezdesetak dana, dakle gubi oko 45 dana.

– Ako bi se uvodile zakonske promjene, predložila bih da se najprije izda viza na osnovi zahtjeva poslodavca i da radnik dođe u Hrvatsku te da se tek onda pokrene postupak izdavanja radne dozvole. Tako su to regulirale neke susjedne zemlje. Ako se ostaje pri tome da najprije policijska postaja izda dozvolu za boravak, onda je moj drugi prijedlog da odmah nakon toga Ministarstvo vanjskih poslova izda privremenu vizu za dolazak. Uz to bi se radnika pratilo određeni rok, naprimjer devedeset dana, i ako u tom roku bude sve u redu, dobio bi vizu na onoliki rok koliko vrijede dozvole za boravak i rad – objašnjava Vukelić.

Zadržavanje migranata

Čekati mjesec ili mjesec i pol MUP-ovo rješenje svakako je predugo, pogotovo za poduzetnike kojima hitno trebaju radnici. Kao primjer Vukelić navodi građevinara koji čeka odluku hoće li proći na natječaju; ako prođe, treba mu pedeset građevinara. Njegova je razumna poslovna odluka da tek nakon dobivanja posla počne zapošljavati dodatnu radnu snagu. Rokovi prema natječaju počnu teći, a njemu radnici mogu doći tek za 120 do 180 dana, i tu nastaje problem.

A s obzirom na to da je ljudski pogriješiti i u prikupljanju pozamašne dokumentacije za svakog radnika, nastavlja Mrvac, čekanje dozvole može se oduljiti.

– Nužno je stranim radnicima omogućiti odgovarajuće stručno usavršavanje u područjima u kojima ima mjesta za njihov napredak i kvalitetne programe namijenjene učenju jezika, ali i razviti modele njihove integracije u radnu okolinu i društvo. Moramo im olakšati postupak priznavanja kvalifikacija za stručnjake, osigurati jednostavnije ostvarivanje prava iz zdravstvene i socijalne zaštite te konkurentnije plaće i povoljnije uvjete rada. Sve su to preduvjeti za njihovo dugotrajnije zadržavanje u Hrvatskoj. U suprotnome ćemo zadržati status tranzitne zemlje za većinu radnika migranata – ističe Mrvac.

Vukelić navodi primjer Slovenije koja stranim radnicima nudi učenje slovenskog jezika na razini A1 o trošku tamošnjega zavoda za zapošljavanje radi bolje integracije radnika u društvo.

Direktorica Adecca Hrvatska Nikolina Radić smatra da je naše aktualno zakonsko rješenje među najliberalnijima u Europi i da dodatna liberalizacija uvoza radne snage u članicama Europske unije neće koristiti Hrvatskoj.

– Ne vjerujem da bismo mogli imati koristi od liberalizacije mjera u Uniji jer, kako sam navela, smatram da imamo jedan od najliberalnijih zakona. Ako mjere u zemljama Unije, posebno onima koje su iznimno atraktivne za državljane trećih zemalja, postanu liberalnije, Hrvatska će možda ostati bez radne snage koja je trenutačno ovdje ili planira doći u Hrvatsku – kaže Radić.

Zato predlaže, kako bi se skratile procedure, da odgovorni u Ministarstvu rada razmisle o proširenju popisa deficitarnih zanimanja prema zahtjevima tržišta rada.

– Postupak izdavanja radnih dozvola može se poboljšati edukacijom djelatnika Zavoda za zapošljavanje zaduženih za postupak i povećanjem broja onih koji rade na izdavanju radnih dozvola kako se ne bi predugo čekalo zbog velikog priljeva zahtjeva – kaže Radić.

Tuđa rješenja

Možemo li nešto prepisati i od drugih zemalja, pogotovo onih bogatijih koje također prizivaju strane radnike, pa da barem mali dio njih na svom putu skrene u Hrvatsku? Nije to nemoguće jer nam se ionako, i s ovakvim zakonskim rješenjem, kao što smo naveli, povećava broj stranih radnika.

Mrvac nam upravo govori o tome da dosta europskih zemalja donosi mjere za njihovo privlačenje i zadržavanje. Jedna od njih je Finska, koja je pokrenula ubrzani postupak za zapošljavanje visokokvalificiranih radnika i poduzetnika početnika. Dio tog postupka jest i zbrinjavanje njihovih obitelji, a sve to traje za nas (barem za sada) nestvarnih samo četrnaest dana. Ujedno stranim studentima, ali i članovima njihovih obitelji, ako ispunjavaju uvjete, država izdaje jednu boravišnu dozvolu za cijelo razdoblje studija. To je dobro za studente jer više neće morati svake godine obnavljati boravišnu dozvolu.

I Španjolci su poduzeli neke korake kako bi privukli strance. Pojednostavnjen je postupak dobivanja radne dozvole, a studentima iz zemalja koje nisu članice EU omogućen je rad do trideset sati tjedno dok studiraju u Španjolskoj. Olakšano im je i zapošljavanje čim diplomiraju: mogu odmah početi raditi, što je napredak u odnosu na prethodno razdoblje kad su morali čekati čak tri godine nakon završetka studija.

Švedska je pak donijela propise u korist zaštite stranaca, pa je poslodavcima otežano njihovo iskorištavanje. Sve su tamošnje tvrtke obvezne prijaviti svaku promjenu pravila i uvjeta zapošljavanja.

– Strani radnici u Švedskoj više se ne mogu izbaciti zbog manjih pogrešaka i propusta, a poslodavci koji na zahtjev agencije ne prijave uvjete rada za zaposlenike izvan EU mogu biti novčano kažnjeni. U Njemačkoj će se pojednostaviti i ubrzati postupak stjecanja njemačkog državljanstva, a najavljeno je i očekivano ukidanje zakona koji zabranjuje dvojno državljanstvo za nositelje putovnica zemalja izvan Europske unije – kaže Mrvac i dodaje da bi ‘neka od tih rješenja mogla zaživjeti i u Hrvatskoj te tako potaknuti dodatno zapošljavanje stranih radnika, posebice za deficitarna zanimanja, ali i uvelike olakšati njihovu integraciju u naše društvo‘.

U svakom slučaju, ako se mjerodavnim državnim strukturama ne da razbijati glava o tome kako privući stranu radnu snagu, dovoljno je da prepišemo tuđa rješenja na koja su nas uputili naši sugovornici.