U izvješću tvrtke McKinsey & Company ističe se kako pad nataliteta, produljenje životnog vijeka i starenje stanovništva mijenjaju društvene strukture, ekonomske modele i geopolitičke odnose
McKinsey Global Institute (MGI) predstavio je najnovije istraživanje pod nazivom ‘Ovisnost i depopulacija: Suočavanje s posljedicama nove demografske stvarnosti‘, koje pruža detaljan uvid u izazove i prilike povezane s dramatičnim demografskim promjenama koje pogađaju svijet. U izvješću se ističe kako pad nataliteta, produljenje životnog vijeka i starenje stanovništva mijenjaju društvene strukture, ekonomske modele i geopolitičke odnose.
Prema izvješću, čak dvije trećine svjetske populacije danas živi u državama gdje je stopa fertiliteta ispod razine potrebne za jednostavnu reprodukciju populacije. Očekuje se da će do 2100. godine populacije nekih od najvećih gospodarstava pasti između 20 posto i 50 posto te se također napominje da će se do 2050. godine radno sposobno stanovništvo u razvijenim ekonomijama i Kini smanjiti na 59 posto s trenutnih 67 posto te da će na globalnoj razini broj radno sposobnih osoba na jednog umirovljenika pasti s trenutnih 6,5 na manje od 4. Trenutno na globalnoj razini postoji 6,5 radno sposobnih osoba na jednog umirovljenika, no do 2050. taj će omjer pasti na samo 3,9. Posljedica ovih promjena je ta da ako se produktivnost ne poveća za dva do četiri puta ili se radno vrijeme ne produži za 1 do 5 sati tjedno, gospodarstva će bilježiti usporen rast BDP-a po stanovniku do 0,8 posto godišnje.
Pad nataliteta i starenje stanovništva stvaraju pritisak na postojeće ekonomske i socijalne sustave. Mirovinski sustavi, zdravstvena skrb i tržišta rada bit će pod golemim pritiskom, a mlade generacije preuzet će veći teret skrbi za starije. Također, tradicionalna međugeneracijska solidarnost slabi, dok dugoročne gospodarske posljedice uključuju smanjenu inovativnost, sporiji rast i veću nejednakost među regijama.
Očekuje se drastičan pad stanovništva u nekim europskim državama
Zapadna Europa već desetljećima bilježi pad nataliteta, pri čemu je prosječna stopa fertiliteta u regiji pala na 1,4 djeteta po ženi, daleko ispod potrebne razine za održavanje populacije (2,1). Središnja i istočna Europa suočavaju se s još bržim padom, uz istovremeni odljev mladih radno sposobnih ljudi u zapadnije države. Prema projekcijama, populacija Europe mogla bi se smanjiti, uz posebno dramatičan pad u državama poput Njemačke, Italije i Poljske. Demografska ‘populacijska piramida‘ u Europi sve više nalikuje ‘obelisku‘, pri čemu se smanjuje udio mladih i radno sposobnih stanovnika, dok se broj starijih osoba povećava.
Do 2050. godine, udio radno sposobnog stanovništva (15-64 godina) u zapadnoeuropskim državama past će na 59 posto, u usporedbi s današnjih 67 posto. Omjer radno sposobnih osoba prema umirovljenicima past će na 2:1 u većini europskih država, dok će u nekim državama, poput Italije i Španjolske, taj omjer biti i niži. Ovo znači da će dvije radno sposobne osobe morati financirati jednog umirovljenika, što predstavlja veliki teret za mirovinske sustave i javne financije. Europa se već sada suočava s kroničnim nedostatkom radne snage u ključnim sektorima poput zdravstva, obrazovanja i visokotehnoloških industrija, što će se dodatno pogoršati bez značajnih reformi.
Ekonomske posljedice i prilike za djelovanje
Promjena strukture populacije rezultirat će smanjenjem broja radnih sati po stanovniku, što će usporiti rast BDP-a po glavi stanovnika za 0,4 posto do 0,8 posto godišnje. Mirovinski sustavi i zdravstvena skrb suočavat će se s eksponencijalnim rastom troškova jer će sve veći broj starijih osoba ovisiti o smanjenom broju radnika dok demografski pad u srednjoj i istočnoj Europi uzrokuje političke napetosti, uključujući povećanu potrebu za migracijama kako bi se popunila radna snaga, što često nailazi na otpor javnosti.
Izvješće predlaže niz mjera koje bi Europa mogla poduzeti kako bi ublažila demografski udar pa se prilike tako primjerice nalaze u povećanju radne participacije gdje posebnu pozornost treba posvetiti uključivanju žena, starijih radnika i imigranata u tržište rada te poticanju fertiliteta u smislu usvajanja inovativnih obiteljskih politika poput poreznih olakšica, subvencioniranja troškova brige za djecu i produljenja roditeljskog dopusta. Iako su migracije politički osjetljivo pitanje, upravljanje migracijama moglo bi pomoći u smanjenju manjka radne snage u ključnim sektorima, a ulaganja u digitalne tehnologije, umjetnu inteligenciju i automatizaciju mogu kompenzirati predviđeno smanjenje radne snage. Ono što je za Europu posebno važno je reformiranje mirovinskih sustava postupnim podizanjem dobi za umirovljenje, povećavanjem doprinosa mirovinskim fondovima i uvođenjem fleksibilnih modela rada za starije osobe, omogućujući im da dulje ostanu ekonomski aktivni, a sve kako bi se osigurala dugoročna održivost.