Već nam je neko vrijeme da je tehnologija zavirila u sve aspekte ljudskih života, pa tako i kada je u pitanju posao. S pandemijom koja je dodatno potencirala njezino korištenje, tehnologija je postala svakodnevica i nešto bez čega ne možemo zamisliti svoje živote. Online sastanci, poslovanje ‘u oblaku‘, pametni telefoni preko kojih možemo gotovo sve, online treninzi...
Pa kao u drugdje, tehnologija je zavirila i u sport. Kroz razne analize i tehnologije koje prate utakmice, već nam je neko vrijeme jasno da je više nema sporta u kojem tehnologija ne igra spoju ulogu. U sklopu VMware Tech Foruma Adria koji je održan prošlog tjedna o toj smo temi - poveznici između tehnologije i sporta - te tome što se u posljednjih nekoliko godina općenito promijenilo po pitanju odnosa tehnologije, poslovanja i ljudi pričali s Mirkom Ledićem, regionalnim direktorom VMwarea za srednju Europu, i Robertom Prosinečkim, legendarnim nogometašem i trenerom.
Mnogi na prvu ne bi povezali sport i tehnologiju, no ta se dva pojma danas ipak prilično isprepliču. Možete li nam objasniti njihovu poveznicu?
Robert: Tako je, u posljednje vrijeme je to sve dosta povezano. Čak bih rekao da nam je tehnologija u sportu postala važnija od puno drugih stvari. Naime, od analiza utakmica, praćenje statistike preko tehnologije... upravo zahvaljujući tehnologiji jednostavnije vidimo stvari poput spremnosti igrača, koliko su igrači pretrčali u utakmici, koliko je bilo dodavanja, što je tko napravio. Sve je to dio tehnologije koja nam u sportu puno pomaže.
Mirko: Vjerujem da je povezanost ogromna, no ja bih općenito rekao da se puno toga promijenilo. Vidimo i u sportu i u biznis svijetu da je najvažnije odabrati igrače ili suradnike s kojima radimo. Došlo do velike promjene jer je prije kandidat koji se prijavljivao u neku tvrtku morao prilagoditi tvrtki, a sada je situacija obrnuta. Sada je situacija da se tvrtke moraju boriti da privuku talent – moraju biti inovativne, a u tome im može pomoći tehnologija. Mladi žele znati o novim tehnologijama, širiti znanja i mogućnosti. Kada je u pitanju sport mislim da je bitno da se koristiti kako bi igrači napredovali i kako bi se trenerima moglo omogućiti da donose bolje odluke.
Možete li nam reći kako je VMware tehnologija involvirana u sport? Recite nam nešto o projektu VMwarea s Formulom 1?
Mirko: Postoji globalna suradnja između VMwarea i McLaren tima Formule 1. Naime, oni koriste naše alate i cloud rješenja za obrađivanja podataka. Rade preko naših sustava i da što brže mogu reagirati tijekom utrke i ustanoviti ako s automobilima nešto nije u redu. Dakle, koriste našu tehnologiju kako bi reagirali na promjene i općenito kako bi izvukli što više i što boljih zaključaka iz podataka.
Odmaže li tehnologija ipak ponekad u sportu? Ima li negativnih strana tehnologije u sportu?
Mirko: Iako tehnologija ima puno prednosti, vjerujem da je i dalje važno zadržati i socijalnu komponentu jer se bez toga ne može stvoriti pobjednički tim.
Robert: Sve ima negativnih strana, ali generalno vidimo mi da nam više pomaže, nego ne, posebno u vidu analiza.
Smatrate li da se u našoj regiji dovoljno koristi tehnologija, odnosno gdje postoji prostor za napredak po pitanju povezivanja sporta i tehnologije?
Robert: Koristi li se dovoljno? Pa vjerojatno i ne. Sva ta tehnologija jako puno košta i mislim da je zato taj segment kod nas manje aktualan nego vani. Primjerice kada gledate NBA, tamo je najviše statistike i tehnologija tamo je na nevjerojatnoj razini - i to već dugo vremena.
Mirko: Mislim da postoji neka granica između tehnologije i igrača koji žele vidjeti emociju u sportu. Tako da mislim da mi u regiji i dalje imamo više tog žara i iz te perspektive smatram da smo mi tu na dobroj razini – koristimo za analize i za sve što nam pomaže, ali i dalje ima emocije.
Kako je pandemija utjecala na to što radite i što je promijenila po pitanju tehnologije i korištenja clouda?
Mirko: Mislim da je puno ubrzala digitalizaciju i okretanje cloudu. U roku od tjedan dana se svijet našao u pandemiji, ljudi nisu mogli ići van kuće, na posao, na konferencije… tako da su i tvrtke i države morale stvoriti sustave kako bi spojile ljude, što ih većina i dalje nije imalo. Cijeli trend je snažno ubrzao digitalizaciju i danas ne bi imali to što imamo bez tog izazova. Općenito, svaka kriza donose i prilike tako da mislim da se oko nekih stvari dogodio ogroman pomak zbog pandemije. Primjerice, prije su ljudi češće letjeli i odlazili na putovanja, a sada se puno toga rješava online sastancima. Smatram da je to sve skupa značajno povećalo kvalitetu života, a pametna rješenja nam na kraju pomažu u uspostavljanja work-lider balansa.
Robert: U našem slušaju, mi smo u vrijeme pandemije morali biti doma i stati. Meni se iz privatne perspektive puno promijenilo jer sam svo vrijeme koje sam prije koristio za druženje, za to negdje odem, za posao… zamijenio s tehnologijom. Moram priznati da nisam toliko filmova pogledao kao za vrijeme pandemije.
Koje su po vašem mišljenju najveće greške koje se mogu napraviti u digitalnoj tranziciji?
Mirko: Greške su uvoditi tehnologije, a ostati pri radnoj filozofiji od prije 10-15 godina. Primjerice, u slučaju nekih tvrtki koje su bile jako striktne da se radi 40 sati tjedno, odnosno osam sati svaki dan. Mislim da se ta filozofija promijenila i više nikada nećemo vratiti na taj 5-9 posao koji se radi iz ureda jer jednostavno nije u skladu s načelima mladih ljudi.
Neki ljudi se boje da će nas roboti mogu zamijeniti u svakom poslu. Kako to funkcionira u sportu? Istovremeno, sve je više online mogućnosti za treninge. Smatrate li da tehnologija može tako drastično utjecati na sport i poslove vezane uz sport?
Robert: U sportu je se niti igrači niti treneri ne mogu zamijeniti. Smatram da smo mi sigurni i nije mi to nimalo upit. Ljudi vole sport, dvorane, atmosfere, derati se i divljati… Koliko god je tehnologija već neke stvari promijenila, primjerice sada utakmice gledamo 24 sata dnevno, svejedno su dvorane pune. Ja se ne bojim da tehnologija može drastično promijeniti sport.
Mirko: Mislim i da je bilo pokušaja, čak je i snimljen film o tome kako je trener na temelju podataka odabrao ekipu manje poznatih igrača koji su bili u stanju pobijediti utakmicu. No, falio je segment emocija. Na kraju dana je velika razlika sjedi li na klupo Robert sa iskustvom ili ja s laptopom i podacima. Smatram da je, kao i uvijek, istina negdje u sredini – treba koristiti podatke i koristiti ih pametno, ali mi na stadione sigurno ne idemo zbog tehnologije i robota.
Koja je po vašem mišljenju najbolja poruka koju možete izvući iz korištenja tehnologije, a koja iz korištenja sporta?
Mirko: Kompetitivnost i team work istovremeno. Djeca koja igraju ekipni sport, to će ih naučiti više nego bilo koja knjiga. S druge strane, tehnologiju treba pametno koristiti na način da i dalje koristimo mozak te općenito ju koristiti tako da nam pomaže u životu, a ne dam ga ona diktira?
Robert: Tehnologija je korisna za puno toga, no ponekad moramo pratiti koliko i kako utječe na nas.
Što niste rekli da je glavni ‘sastojak‘ za motivaciju timovima kada nešto ne ide i u sportu i u biznisu?
Robert: Pa to definitivno nije lako. Kada nešto ne ide, onda je teško njima reći nešto motivirajuće, ali najvažnije je da im se da samopouzdanje. Iako nama digitalizacija pomaže, mi lideri i dalje moramo ekipu voditi na pravi put.
Mirko: Smatram da je važno poznavati svakog zaposlenika tvrtke i dati doznanja da znamo što se za svakoga događa u pozadini. Općenito bih rekao da je moja zadaća odgurivati sve probleme od zaposlenik.