Granolijev veliki rival, sisačka tvrtka Mlin i pekare, kao da je posljednjih godina iskoristio njegovu uzdrmanu poziciju i u djelatnost mlinarstva (i pekarstva) uložio mnogo kako bi preuzeo kontrolu na tržištu. Nedavno je postao suvlasnik Čakovečkih mlinova s udjelom od 24,78 posto te je odmah nakon toga potpisao sporazum o zajedničkom djelovanju s tvrtkom Plodinec te mirovinskim fondovima AZ i PBZ-CO, koji zajedno kontroliraju blizu 65 posto dionica Čakovečkih mlinova
Ako bismo usporedili sve kompanije koje smo analizirali posljednjih pola godine, možda bi Granolio bio jedna od lošijih. Ali takav podatak ne treba zavaravati jer je, s obzirom na Golgotu koju je prošao, sada solidno stabilan, što može samo radovati svakog dobronamjernog čitatelja. Ali Agrokorov udarac koji je i tako moćnu kompaniju otjerao u predstečaj još uvijek ima traga i bojimo se da ćemo još pričekati da vrati svoj stari sjaj.
Iako to vjerojatno ne bismo mogli reći, promatraču sa strane izgleda da, sportskim žargonom rečeno, Granolijev veliki rival, sisački Mlin i pekare, kao da je zadnjih godina iskoristio njegovu uzdrmanu poziciju i u djelatnost mlinarstva (i pekarstva) uložio mnogo kako bi preuzeo kontrolu na tržištu. Nedavno je postao suvlasnik Čakovečkih mlinova s udjelom od 24,78 posto te je odmah nakon toga potpisao sporazum o zajedničkom djelovanju s tvrtkom Plodinec te mirovinskim fondovima AZ i PBZ-CO, koji zajedno kontroliraju blizu 65 posto dionica Čakovečkih mlinova. To znači da se uskoro očekuje i objava javne ponude za preuzimanje preostalih 35 posto dionica čakovečke kompanije. Neki mediji nagađaju da je cilj Siščana preuzimanje većinskog udjela od 51 posto dionica, a da mirovinski fondovi žele kontrolirati do 49 posto dionica.
Važna je stabilnost
Iako su tim i ranijim akvizicijama Mlin i pekare jako skočili, treba ipak reći da ovdje nije riječ samo o mlinarskom biznisu, već i o pekarskom te povećanju broja trgovina nakon akvizicija prethodnih godina. Granolio pak u tom smislu nije napravio ništa zadnjih godina i nismo sigurni da kompanija ima ambicija ići u smjeru preuzimanja. Njoj je sada najvažnije zadržati stabilnost poslovanja, što i uspijeva unazad tri godine nakon jakog pada 2017. kada je sama matična tvrtka ostvarila 53,6 milijuna eura (godinu prije dok je nije uzdrmala afera Agrokor nekonsolidirani prihod matične tvrtke iznosio je 79,9 milijuna eura).
Međutim, to ne znači da Granolio ne ulaže. Važna ulaganja bila su 2021. u opremu i strojeve, u vrijednosti od 6,8 milijuna eura (od 2018., ne računajući 2021., zbirna vrijednost investicija bila je 5,1 milijun eura). Također je, gledajući grupu Granolio, investirano u mliječni sektor jer, prema godišnjem izvještaju o poslovanju za 2022., u tvrtku kćerku Zdenka – mliječni proizvodi uložena su ‘znatna sredstva u unaprjeđenje proizvodnih kapaciteta te se očekuje da će se već od sljedeće godine (2023.) investicija pozitivno odraziti na rezultate poslovanja‘. Ovdje je najvjerojatnije riječ o nužnom ulaganju u modernizaciju tehnologije.
Prihodi pogonjeni inflacijom
Pozabavimo se malo njima. Uz matični Granolio, u Grupi je još Zdenačka farma, koja se nalazi u Grubišnom Polju pokraj Velikih Zdenaca, čiji je dugogodišnji direktor (od 2007.) Davor Lončarić, a prokurist najveći Granolijev dioničar Hrvoje Filipović. Očito Filipović ima veliko povjerenje u Lončarića, a Granolio je jedini vlasnik te farme na kojoj se proizvodi i prodaje mlijeko. Prema izvještaju o poslovanju za prvih devet mjeseci ove godine, Zdenačka farma ostvarila je neznatno veći poslovni prihod (3,38 milijuna eura) u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (3,24 milijuna eura) zbog viših cijena, ali i prodanih količina. Što je više utjecalo na neznatni rast vrlo je teško reći, ali onako laički gledano, ako je prihod neznatno rastao (i) zbog viših cijena, pitanje je može li se govoriti o rastu količina. Ali sve moramo uzeti s rezervom jer, usput budi rečeno, u Granoliju su ostali dosljedni – Filipović tradicionalno ne odgovara na novinarska pitanja. Treba još dodati da su u prvih devet mjeseci ove godine troškovi rasli nešto više od prihoda u Zdenačkoj farmi (iznosili su 3,21 milijun eura) u odnosu na isto razdoblje lani kada je trošak poslovanja iznosio tri milijuna eura.
Kad je pak u pitanju tvrtka kći Zdenka – mliječni proizvodi, sa sjedištem gdje je i Zdenačka farma, iako je Granolio 50-postotni vlasnik, u izvještaju o poslovanju za treći ovogodišnji kvartal stoji da u Zdenci ima prevladavajući utjecaj u odlučivanju te se od 2011. godine konsolidira u grupu Granolio. Direktor joj je već deset godina Željko Gajtal (uz napomenu da je od 2008. do 2013. bio predsjednik Uprave), što znači da je i on dugogodišnji Filipovićev suradnik, kojeg očito ne planira mijenjati. Ta tvrtka proizvodi sir, a u prvih devet mjeseci ove godine prihod je iznosio 26,4 milijuna eura, što je za 11 posto više u odnosu na isto razdoblje lani. Porasli su i rashodi, na 25,4 milijuna eura, također za 11 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje, a u poslovnom izvještaju piše i da je povećanje prihoda ‘rezultat većeg obujma prodaje te porasta cijena u odnosu na isto razdoblje prošle godine‘.
Nama se pak čini, da zaključimo priču o spomenutim dvjema kompanijama, da je na rast prihoda prije svega utjecala inflacija. No, vratimo se matičnom Granoliju, kod kojeg je situacija išla u suprotnom smjeru pada prihoda zbog pada cijena. Granolio je od 2019. stabilizirao poslovanje prodavši svoju tvrtku kćer Žitar, koja se bavi poljoprivrednom proizvodnjom, povrtlarstvom, proizvodnjom stočne hrane, skladištenjem žitarica i uljarica te organizacijom poljoprivredne proizvodnje u sklopu kooperacije. No kao da nije ‘daleko otišla‘ od kuće jer ju je kupio našički Cautio, koji je u vlasništvu Mladena, Nedjeljka i Stipe Mihalja, Filipovićevih starih poslovnih partnera. U Lideru smo još prije toga najavljivali (dvije godine prije) da će Granolio, želi li preživjeti, morati prodati ili Žitar ili Zdenku – mliječne proizvode.
Više pročitajte u novom broju digitalnog i tiskanog izdanja Lidera.