S udjelom od 62 posto objekata za kratkoročni turistički najam Hrvatska je neslavna rekorderka na europskom Sredozemlju
Cijeli svijet ljetos su obišle snimke na kojima gnjevni građani Barcelone naoružani plastičnim pištoljima na vodu prskaju turiste na terasama kafića i restorana vičući im da se vrate kući. Bila je to eskalacija problema koji je katalonskoj prijestolnici donio turizam, tijekom godina sve masovniji. Pogled unatrag pokazuje da je turistički procvat Barcelone počeo nakon Olimpijskih igara 1992. koje su svijetu otkrile taj šarmantni mediteranski grad s prekrasnom Gaudijevom arhitekturom. Do 2004. grad od milijun i pol stanovnika posjećivalo je četiri i pol milijuna turista na godinu. U 2019., tik uoči pandemije, Barcelona je zabilježila više od šesnaest milijuna turista. Posljednjih godina pritisak ipak pomalo slabi: lani ih je ugostila 15,5 milijuna, 100 tisuća manje nego 2023. godine.
Uz 152 tisuće kreveta u hotelima tolika turistička potražnja povećala je broj apartmana na šezdeset tisuća, što je donijelo drastične posljedice za cijene stambenog prostora za stanovnike Barcelone – u posljednjih deset godina cijena najma u prosjeku je skočila za gotovo sedamdeset posto. Ograničenje ‘airbnbjevskog turizma‘ koji je uvela bivša gradonačelnica Barcelone Ada Colau dao je tek simbolične rezultate, pa bi priuštivost stanovanja trebala dodatno povećati odluka regionalne katalonske vlade donesena u veljači – dnevna boravišna pristojba udvostručit će se na petnaest eura. Prema planu, najmanje četvrtina prikupljenog novca usmjerit će se u povećanje priuštivosti stanovanja.
Pod pritiskom turista
U našem je bližem okružju sinonim za odredište koje tone pod pritiskom turista Venecija. Doduše, grad na slikovitim kanalima razasutima po 118 otočića Venecijanske lagune tone i doslovno, svake godine za dva centimetra, zbog djelovanja prirode i zuba vremena. Podjednak je problem i više od trideset milijuna turista koji svake godine posjete taj sredozemni biser. Za održivost infrastrukture najveći je izazov to što se većina njih u gradu zadrži samo jedan dan. Gradska vlast u posljednjih je desetak godina uvela niz restrikcija kojima je pokušala zauzdati masovni turizam, a lani su se na meti našli upravo tzv. dnevni turisti.
U travnju prošle godine Venecija je postala prvo veliko turističko odredište u svijetu koje naplaćuje ulaznicu od pet eura za jednodnevne posjetitelje. U prvoj godini primjene naplaćeno je 485 tisuća ulaznica, što je gradskoj blagajni donijelo 2,4 milijuna eura. Iako su gradski oci uvjereni kako će naplata ulaska u grad dugoročno ublažiti pritisak masovnog turizma, prvi podaci za 2024. pokazuju da je učinak upitan. Naime, u pojedinim danima naplate ulaznica u Veneciji je zabilježeno otprilike pet tisuća turista više nego u isto vrijeme 2023. godine.
Nevolje europskih turističkih odredišta zbog navale turista kod nas ponajviše dijeli Dubrovnik, a nedavno se našao i na prvome mjestu neslavnog popisa preopterećenih turističkih odredišta s 27 turista po stanovniku. Najveći su generator velikog priljeva turista kruzeri, koji su već desetak godina na zlu glasu među Dubrovčanima zbog nesnosnih gužvi u staroj gradskoj jezgri. Međutim, kruzerski turizam nije kriv samo za neprohodni Stradun, razorno djeluje i na okoliš. Znanstvenik iz Instituta za turizam Hrvoje Carić još je 2010. u svom radu procijenio trošak onečišćenja jadranske obale koji donose kruzeri u odnosu na zaradu od tog oblika turizma. Izračunao je koliko se svakodnevno proizvede krutog i opasnog otpada po putniku, otpadnih i zauljenih voda te ispušnih plinova. Prije 15-ak godina na hrvatsku je obalu pristajalo 700-tinjak tisuća putnika s kruzera, a ukupna zarada bila je pedesetak milijuna eura. Prema Carićevu izračunu, trošak odlaganja otpada s tih plovećih hotela i šteta za okoliš bili su sedam puta veći.
Kako bi ublažila pritisak na gradsku infrastrukturu, dubrovačka je gradska vlast potkraj 2018. ograničila broj kruzera koji mogu istodobno biti na vezu u dubrovačkoj luci na najviše dva po danu. Kakvi su učinci te odluke s distance od šest godina, u uredu gradonačelnika Mate Frankovića nismo uspjeli doznati zato što odgovor do zaključenja teksta nije pristigao. Uvedeno je i smanjenje broja stolova i stolica u ugostiteljskim objektima u povijesnoj jezgri za trideset posto te štandova sa suvenirima za sedamdeset posto, kao i zabrana parkiranja i zaustavljanja vozila u zoni posebnog prometnog režima, koji je pod najvećim pritiskom turista.
Rekorderi po sezonalnosti
Pod udarom masovnog turizma nije samo Dubrovnik – njegove negativne posljedice osjeća cijela hrvatska obala. S obzirom na to da svakoga ljeta grozničavo brojimo turiste na graničnim prijelazima i u zračnim lukama, više od 21 milijun turista koji su lani došli u Hrvatsku zasigurno je donio golem pritisak na infrastrukturu. Hrvatska, europska rekorderka po sezonalnosti turizma, svakako je pod udarom masovnog turizma, sa svim negativnim učincima koji on donosi za infrastrukturne sustave i kvalitetu života lokalnog stanovništva, tvrdi direktorica tvrtke 505 savjetovanja Sanja Čizmar.
– Od lipnja do rujna u Hrvatskoj se ostvari 81 posto ukupnih godišnjih noćenja. Taj se udio smanjio s 85 posto, koliki je bio prije dva desetljeća. Budući da je više od 90 posto toga turističkog prometa koncentrirano u priobalju i na otocima, svjedočimo situacijama u kojima u vrhu sezone u malim turističkim mjestima dnevni broj turista od dvadeset do trideset puta nadmašuje broj stanovnika, a neka su atraktivna odredišta još dodatno opterećena dnevnim posjetiteljima. Dakle, golem je to pritisak na sve komunalne sustave jer ni najbogatija zemlja na svijetu ne može sagraditi infrastrukturu za takve amplitude potrošnje – ističe Čizmar.
Kobna politika ‘laissez faire‘
Masovni turizam u Hrvatskoj posljedica je nekontroliranog rasta turističkih nekretnina koje posluju samo u ljetnoj sezoni, stoga su odredišta mrtva tijekom većine ostatka godine, dodaje ta stručnjakinja za turizam.
– U Hrvatskoj danas imamo ukupno dva milijuna kreveta, od čega je gotovo 1,4 milijuna u stambenim zonama. Riječ je o komercijalnome i nekomercijalnome kratkoročnom najmu turistima. Od 2016. u Hrvatskoj je sagrađeno više od milijun kreveta, većinom nekretnina za kratkoročni najam i za turizam u stambenim zonama, tj. nekomercijalnih objekata za turizam. Naime, Hrvatska je prema još jednom pokazatelju neslavna rekorderka na europskom Sredzemlju, s udjelom od 62 posto objekata za kratkoročni turistički najam u ukupnom broju smještajnih kapaciteta – navodi Čizmar.
Rezultat je to dosadašnje politike laissez faire, zbog koje smo dugo bili porezna oaza za ulaganje u nekretnine namijenjene turizmu. Sada se situacija mijenja donošenjem strateškog i zakonodavnog okvira, ističe Sanja Čizmar, ali upitno je mogu li se odredišta koja su najviše pogođena prekomjernim turizmom uopće oporaviti i obnoviti, čak ni na dugi rok.
– Takvih primjera u svijetu baš i nema. To su strukturni problemi naše smještajne ponude koje nije lako riješiti čak ni dugoročno – smatra Čizmar.
Prema njezinu sudu, u Hrvatskoj smo se tek počeli boriti s prekomjernim bujanjem nekretnina za najam turistima.
– Prva je lepeza mjera iz domene porezne politike, što je ispravno, ali tek trebaju uslijediti druge, one iz domene turističke politike i upravljanja prostorom. Zakon o turizmu stvara mogućnosti za primjenu učinkovitih mjera, ali tek ćemo vidjeti koliko će se toga na lokalnoj razini uistinu provesti – ocjenjuje Čizmar.
S obzirom na to da su turistički rentijeri i velika biračka baza, možda je naivno očekivati da gradovi na moru ne budu tolike košnice tijekom ljetnih mjeseci.