Tri žene pobjegle su iz ukrajinskog pakla rata i doselile se u Hrvatsku. Odlučile su pomoći svojim sunarodnjacima da se što lakše i brže priviknu na život u nepoznatoj zemlji. Prije manje od godinu dana osnovale su neprofitnu udrugu Svoja. Jedna od osnivačica je Natalija Grišenko, koja je u Ukrajini više od dvadeset godina radila u bankarskom sektoru. Ondje je pokrenula i vlastiti biznis sa šivanjem, ali minirala ga je korona. Danas se fokusira na samozapošljavanje, obrazovanje i integraciju Ukrajinaca u hrvatsko društvo. Jedan od osnovnih uvjeta za uspješnost tog procesa jest imati posao. Udruga je u malo manje od godinu dana zaposlila više od dvjesto Ukrajinaca u 24 kompanije u Hrvatskoj i širi se njezina mreža partnera i donatora, od kojih je jedan od glavnih Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD), koja poziva svoje klijente da zaposle Ukrajince. Tako ih je već nekoliko desetaka zaposleno u pekarskom i maloprodajnom sektoru. U Hrvatskoj trenutačno živi dvadesetak tisuća Ukrajinaca, raseljenih po svim dijelovima zemlje; najviše ih je u Zagrebu.
Koja je vaša priča? Zašto ste se odlučili doseliti baš u Hrvatsku?
– Dolazim iz Kijeva, konkretno Irpina, mjesta koje je okupirala ruska vojska. U jedom trenutku nismo znali hoćemo li preživjeti bombardiranje jer je Irpin bio prva crta ruskog napada na Kijev. Kad nam se otvorila prilika da odemo, odlučili smo spasiti svoju djecu. U Hrvatsku sam došla sa sinom i njegovim prijateljima, koji imaju tužnu priču: doživjeli su već okupaciju Donbasa 2014. godine pa sada drugi put isti scenarij u Irpinu. U Hrvatskoj imam prijatelje, jednu obitelj koja nas je pozvala k sebi, to nam je bila jedina opcija. Moj sin, koji ima osamnaest godina, preselio se sa svojim vršnjacima u Poljsku.
S kime ste se do sada uspjeli povezati, tko su vam glavni donatori i partneri?
– Udruga Solidarna, UNHCR, Madre, EBRD, partner nam je i Isusovačka služba za izbjeglice. Surađivali smo također s britanskim i američkim veleposlanstvom na projektima učenja poslovnoga engleskog jezika. U Hrvatskoj postoji veliko turističko tržište i Ukrajinci koji se zapošljavaju u ugostiteljstvu i hotelijerstvu moraju naučiti komunicirati s gostima. Zato smo uspostavili i suradnju s Udrugom poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske pa sada Ukrajinci rade u pet najvećih hotelskih grupacija na hrvatskoj obali.
Koje su kompanije pokazale najveći interes za zapošljavanje Ukrajinaca?
– Prije svega pekarske i trgovačke tvrtke poput Studenca, Mlinara, Pan-peka, Leda, Živoproizvoda Karlovac, Adriatic Gate Terminala itd. S nekima od njih već surađujemo, s nekima pregovaramo. Najviše je ponuda za nižekvalificirana radna mjesta jer Ukrajinci, ako žele raditi one poslove koje su prije radili u Ukrajini, moraju nostrificirati diplomu u Hrvatskoj, a to je kompliciran i dugotrajan proces. Puno je zapreka, pogotovo u zdravstvenom sustavu, gdje ukrajinski liječnici nostrifikaciju čekaju i više od godinu dana.
Postoji li način da se to ubrza? Kako je u drugim zemljama?
– Ne znamo kako to ubrzati, ali znamo da je taj proces brži u nekim drugim zemljama poput Poljske ili Češke, gdje su vlade pristale olakšati i ubrzati nostrifikacijski postupak za Ukrajince. Koliko mi je poznato, ukrajinsko veleposlanstvo u Hrvatskoj razgovara s hrvatskom vladom o tome kako da se ta procedura ubrza.
Imamo i primjera Ukrajinaca koji pokreću vlastiti biznis. U kojim sektorima najčešće?
– Jako smo sretni i ponosni na to što su poduzetnici iz Ukrajine odlučili nastaviti baviti se biznisom u Hrvatskoj. Povezali smo se s gradskim Plavim uredom koji im pomaže u postupku pokretanja biznisa. Trenutačno imamo više od šezdeset Ukrajinaca koji žele pokrenuti biznis u Hrvatskoj. Nije ih mnogo, ali nije jednostavno pokrenuti biznis u drugoj zemlji. Treba istražiti načela funkcioniranja tržišta, zakonodavne okvire i slično. Imamo do sada primjere novih ugostitelja, ukrajinskog sushi-bara u Zadru, salona ljepote u Splitu, cateringa u Zagrebu itd.
Procedura pokretanja biznisa jednaka je kao za Hrvate?
– Apsolutno jednaka.
Zapravo, najbrži je način integracije Ukrajinaca otvaranje biznisa.
– Možda jest najbrži, ali za biznis je potreban kapital i treba razumjeti kako funkcionira poslovanje, koje su zapreke u drugoj državi. Naime, uvjeti za poduzetništvo različiti su u Ukrajini i Hrvatskoj. Jednaka je procedura pokretanja vlastitog posla, ali drukčija su računovodstvena načela, porezna politika i slično. Uz to se treba povezati s lokalnim dobavljačima.
Ako usporedite integracijske procese Ukrajinaca u Hrvatskoj i drugim zemljama Europske unije, koliko nam je uspješna i efikasna integracijska politika? Što bi javni i privatni sektor mogli učiniti da proces teče brže i bolje?
– Od svih zemalja koje su prihvatile ukrajinske izbjeglice u Hrvatskoj trenutačno živi najmanja zajednica. Uglavnom su se iseljavali u Njemačku, Poljsku, Češku, Austriju, Francusku, Mađarsku. Nijednoj zemlji EU-a nije bilo ni lako ni jednostavno prihvatiti toliko izbjeglica. Vladama je to komplicirano i mi to razumijemo. No, prema službenim podacima i izvještaju Ukrajinske nacionalne banke, lani su se već uočili pozitivni učinci ukrajinskih migranata na BDP i pojedinih europskih zemalja i europskoga gospodarstva u cjelini. Ukrajinci su u tim državama plaćali porez i ostala davanja, trošili na zdravstvo, hranu i sve ostalo. To je malo poguralo europske zemlje da počnu brže raditi na njihovoj integraciji.
Postoje li konkretni podaci o tome?
– Prema UN-ovim podacima od kraja prošle godine, 7,6 milijuna ukrajinskih građana ostalo je u inozemstvu zbog rata: oko tri milijuna u Rusiji i Bjelorusiji, djelomično i na prisilnom radu, a u Europi ih je oko 4,5 milijuna. Iako znatan priljev migranata stvara i niz izazova, posebice za državne proračune, neto fiskalni učinak za Europu bit će dugoročno pozitivan. Kako piše u izvještaju Ukrajinske nacionalne banke, u 2022. troškovi Ukrajinaca u inozemstvu porasli su za više od 300 posto u usporedbi s prethodnom godinom, 2,2 milijarde eura. Banka Crédit Agricole prepoznala je priljev migranata iz Ukrajine kao glavni pokretač rasta maloprodaje u Poljskoj, što je neutraliziralo negativan utjecaj inflacije i pogoršanja raspoloženja potrošača povezanoga s potrošnjom. U drugim zemljama, primjerice u Njemačkoj, utjecaj ukrajinskih migranata je neznatan zbog njihova malog udjela u stanovništvu. Općenito, podaci studija o utjecaju ukrajinskih migranata na gospodarstva zemalja primateljica vrlo su različiti i temelje se na različitim pretpostavkama, no svi zaključuju isto: da je taj utjecaj pozitivan.
Kako integracijske procese ubrzati i učiniti bezbolnijima za obje strane?
– Prije svega treba uspostaviti dijalog s državnim institucijama i vidjeti koje su potrebe države te je li ona voljna pojednostavniti proces zapošljavanja Ukrajinaca, pogotovo onih koji imaju visoku stručnu spremu. Treba pojednostavniti početne korake i ukloniti zapreke za otvaranje biznisa, npr. da se možda ljude oslobodi početnog plaćanja poreza ili da se sagrade slobodne poslovne zone za Ukrajince, i to ne samo u Zagrebu već i u drugim hrvatskim regijama koje su manje razvijene, a kojima je potreban gospodarski razvoj. Za Ukrajince bi također bilo korisno pojednostavniti postupak nostrifikacije diploma, pogotovo visokokvalificiranih stručnjaka, da se zaposle što prije. Hrvatskoj nedostaje kvalitetnih kadrova.
Cijeli razgovor pročitajte u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera