Plenkovićeva vlada više se angažirala za stotinjak nasilnika nego za bilo koji domaći poduzetnički projekt. Ulagivanje ‘navijačkim‘ skupinama postalo je važnije od davno zaboravljene gospodarske diplomacije
Premijer Andrej Plenković u bilateralnim razgovorima sa svojim grčkim kolegom razgovarao je o pat-poziciji u kojoj se našao hrvatski konzorcij u velikom poslu za grčku vladu. S njim su u Ateni bili ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman, ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica i šef SOA-a Daniel Markić. Malenica je rekao kako se da iščitati da je grčka strana spremna na neku vrstu suradnje, odnosno prihvatiti određena jamstva koja Hrvatska daje, ali na njoj je da u idućim danima donese odluku. Očekujemo brzu, učinkovitu i pravednu odluku, izjavio je Grlić Radman, a Markić je dodao da je cilj riješiti ovu situaciju što prije.
Hrvatska – lobistički poligon
To je, naravno, izmišljena vijest, jer nikad vlada na taj način nije lobirala ni za jedan poslovni pothvat naših kompanija u inozemstvu. Tako jaka ekipa sastavljena je tek za zaštitu stotinjak huligana zatočenih u grčkim zatvorima. Pritom ne mislim da tzv. navijači ne trebaju dobiti svaku moguću konzularnu pomoć svoje države. Samo ukazujem na apsurd trošenja državnog političkog i diplomatskog integriteta na pogrešnom mjestu.
Inače, državna lobiranja za gospodarske interese nisu neuobičajena. Sjetimo se samo situacije u kojoj je Angela Merkel lobirala u Hrvatskoj za interese Hrvatskog Telekoma, odnosno njegova vlasnika Deutsche Telekoma. Sjećamo se i slučaja u kojem je na pritisak iz Mađarske Interpol povukao crvenu tjeralicu za šefom Mola Zsoltom Hernádijem. Interpol je tada od Hrvatske tražio da se unaprijed obveže da će platiti sve troškove tuži li mađarski poduzetnik Interpol.
Takvo što nikada nije traženo ni od jedne države članice. Lobiranje je čak srušilo jednu hrvatsku vladu, onu kojoj je na čelu bio Tihomir Orešković. Sve je počelo s Josipom Petrovićem, koji je radio za Mol. Iz njegovih poslova sa suprugom tadašnjeg šefa HDZ-a i potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka izrodila se afera Konzultantica, koja je Karamarka (zasad) stajala političke karijere.
Hrvatska je uglavnom gospodarski lobistički poligon, odnosno objekt, a lobistički subjekt je tek u situacijama koje su sukladne premijerovim europskim ambicijama. Nekadašnja ideja o gospodarskoj diplomaciji odavno je na Zrinjevcu pometena pod debele perzijanere u Ministarstvu vanjskih poslova. Doduše, postoji jedna iznimka, kad su iz Vlade pokušali pritisnuti Allianz da kao dio konzorcija mirovinaca preuzme ruski udjel u Fortenovi. Ali ni tu nisu bili uspješni, i u domaćoj su javnosti dočekani na nož. Lakše je gospodarsku diplomaciju zamijeniti aktualnom, huliganskom.
Uhićeni nisu heroji!
Da Mihalis Kacuris te noći nije nasmrt iskrvario na pločniku, vjerojatno bi i atenski obračun ostao samo još jedna recka u urbanoj legendi o tučama u kojima je sudjelovala najmilitantnija grupa BBB-ovaca. Za to vrijeme, u dva tjedna, uhićeni Hrvati prošli su uobičajeni medijski tretman. Najprije su orkestrirano nazivani ubojicama, da bi u međuvremenu postali ‘naši dečki‘ koji s ubojstvom jednoga grčkog državljanina nemaju nikakve veze. Izazivači nereda postali su u iskrivljenom medijskom ogledalu društvenih mreža veća nevinašca od posvojitelja djece iz Konga, koji su uhićeni u Zambiji i kasnije pušteni na slobodu jer u procesu posvajanja nisu utvrđene nezakonitosti.
I tu se iskristalizirala podijeljenost hrvatskog medijskog prostora – ljevica veliča posvojitelje, a desnica ‘navijače‘ koji su sa sobom nosili palice, kao da je to uobičajeno i normalno, ali ne i noževe (a nožem je počinjeno ubojstvo). I dobar dio navijačkog puka (ne samo Dinamovog) suosjeća s njima i pretvara ih u heroje. A oni to nisu, ma koliko nas velik broj postova na društvenim mrežama uvjeravao u to. Prešli su gotovo 1600 kilometara samo da bi se potukli (u očito dogovorenom obračunu) s jednako besprizornim ‘navijačima‘ AEK-a, što je grčka policija dopustila ne računajući na pobjedu gostujućih huligana, ‘naših‘, koji su pohapšeni kao da su napali nedužne prolaznike.
Doduše, i hrvatska policija samo je pratila konvoj za Atenu, bez nakane da ga zaustavi, i samo je informacije proslijedila na istok. A mogla je taj konvoj i sama zaustaviti, jer je znala kamo ta ekipa ide i što joj je nakana. Samo da je pažljivo pregledavala sve putovnice, provjeravala dosjee, tražila dodatna objašnjenja, mogla ih je držati na granici sve do kraja atenske utakmice. No, jednostavnije je bilo brigu prebaciti na druge države i ne sukobljavati se s ‘navijačima‘, jer bi se to moglo obiti o glavu na izborima. Ovako Plenković (i šef MUP-a Božinović) mogu figurirati kao dinamovci. Doduše, za šefa Vlade, kao Dalmatinca, pretpostavljalo se da navija za Hajduk. Kad mu je svojedobno postavljeno to pitanje, diplomatski je odgovorio da navija za reprezentaciju; baš u maniri ‘druga Tita‘, koji nikad nije otkrio za koji klub navija.
Dinamo bez najboljih ‘lješnjaka‘
A paralelno s Plenkovićevom ‘diplomatskom olujom‘ za huligane događalo se ovih dana i nešto malo nogometnog sporta. Dinamo je na kraju u dramatičnoj završnici ispao od AEK-a iz borbe za Ligu prvaka, ali i ta priča dobila je epilog blizak nemilosrdnosti iz biznisa i politike. Trener Igor Bišćan još je nakon utakmice ‘imao podršku‘ Uprave, a već u ponedjeljak bio je bivši.
Samo četiri i pol mjeseca prije Dinamo ga je uoči Europskog prvenstva ‘ukrao‘ mladoj reprezentaciji, a sad je prema istom modelu ‘ukrao‘ trenera Sergeja Jakirovića konkurentu – Rijeci – kojoj su ostale samo optužbe zbog nekorektnosti. A ljutili su se upravo ljudi koji su dojučerašnjeg trenera prošle godine prema istom modelu usred prvenstva ‘ukrali‘ Zrinjskom iz Mostara.
To je isti model koji se primjenjuje u biznisu – najviše vrijedi stručnjak kojeg se otme konkurentu, jer na taj način jačaš sebe i oslabljuješ konkurenta. Ipak, postoji problem. Šef proizvodnje u tvornici može malo unaprijediti neke procese, ali od jeftinih, loših i užeglih lješnjaka ne može napraviti dobru kremu. A Dinamov trener trenutačno ima ograničene mogućnosti sa sirovinama. U četvrtak će igrati za Europsku ligu bez bar dva najvrjednija, reprezentativna ‘lješnjaka‘ (kapetana i vratara Dominika Livakovića i srednjeg braniča Josipa Šutala).
Budući da ni Bišćan nije previše miješao ‘lješnjake‘ naslijeđene od svog prethodnika, bit će zanimljivo vidjeti kako će u tri dana proizvodnju posložiti Jakirović. Uprava i navijači, naravno, priželjkuju prolaz protiv Sparte iz Praga, premda bi za ovakvu ‘sirovinsku bazu‘ Dinama treći rang europskih natjecanja, financijski najtanja Konferencijska liga, bila prava mjera. Uz prvi prioritet osvajanja naslova prvaka.