Poštovani glavni uredniče,
pišem Vam ovo pismo nakon razmišljanja dugoga gotovo tjedan dana, još od Vašega inauguracijskoga govora prošlog četvrtka. Premda, taj glavnourednički posao, znamo to i Vi i ja, obavljali ste i prije, samo na malo suptilniji način.
Vi ste deseti glavni urednik u mojoj 40-godišnjoj novinarskoj karijeri. Pritom ne računam dva broja srednjoškolskih novina, u kojima sam si prvi i posljednji put sâm bio glavni urednik. Nakon te epizode uglavnom sam uvijek imao bolju komunikaciju sa svojim glavnim urednicima, pa se nadam da ću i s Vama, kao jubilarnim, a vjerojatno i posljednjim glavnim urednikom, ostvariti jednako korektan i iskren odnos.
Uostalom, novinarstvo je posao u kojem ne funkcionira zapovjedni obrazac kakav postoji u vojsci, pa i u domaćoj politici, odnos kakav upravo gaji Vaš politički brat blizanac. On može provoditi zakonske izmjene i kadrovske promjene do mile volje, vodeći računa tek o aktualnom političkom rejtingu koji se provjerava samo jednom u svake četiri godine.
I sami znate da u novinarstvu nije baš tako. Naši novinarski izbori traju svaki dan, oduvijek na novinskom kiosku, odnosno izborom radijske ili televizijske postaje, a danas i klikanjem svakog naslova na svim portalima.
Naravno, Vi kao glavni urednik morate imati posljednju riječ, ali prije toga morate dopustiti otvorenu razmjenu mišljenja o svemu, pa i o temama koje ćemo obrađivati u našem glasilu, a koje nećemo. Podsjećam da nastavljate tradiciju nekadašnjih glavnih i odgovornih urednika. Tako se, naime, nekada nije apostrofirala samo čelna pozicija, nego i odgovornost za tekstove koje potpisujete kao glavni i odgovorni urednik.
Naravno, Vi i sami dobro osjećate tu odgovornost, koja je samo voljom zakonodavca izbačena iz te funkcije, ali sadržaj je ostao. Vi ste i dalje ne samo glavni nego i odgovorni urednik. Ali to sigurno znate mnogo bolje od mene, i osjećate i tu odgovornost na plećima. Zato bih Vam skrenuo pozornost na potencijalnu temu o Zakonu o pomorskom dobru. Možda niste stigli pročitati cijeli Nacrt prijedloga zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Ma, sigurno ga niste stigli pročitati, glavni urednici u dnevnom ritmu ne stignu pročitati ni sve tekstove koje objavljuju, a kamoli zakonske prijedloga o kojima pišu.
No o tome imate informacije iz druge ruke, od resornog urednika zaduženog za sadržaje o moru, prometu i infrastrukturi. Vjerojatno Vas je on brifirao da to nije tema. Iako poznajem lik i djelo toga kolege, podsjećam da je taj dokument napisao njegov politički brat blizanac, kojeg on na taj način štiti, što je i normalno. Zato Vam je prešutio da je taj dokument u javnom savjetovanju (na portalu esavjetovanja.gov.hr) imao čak 914 komentara.
Nisam stručnjak za pomorsko dobro i morske luke, ali 841 opći komentar i 73 nadopune teksta svakako zaslužuju da to bude tema u našem velikom mediju. Ako ni zbog čega drugog, da bar staloženo analiziramo o čemu je riječ, odnosno je li problem u zakonskom dokumentu ili reakcijama na njega. Nije dovoljno na oporbenu tezu ‘ukrast će nam plaže‘ odgovarati: ‘Nećemo ograđivati plaže.‘ Složit ćete se da je to politički spin te da sve skupa zaslužuje da bude tema.
Zanimljiva je i priča o navodnim kompromitirajućim SMS-ovima. Mogao bih se složiti s Vama da poruke bivšeg u kojima se spominju inicijali Vašeg blizanca nisu tema. No možda biste mu mogli sugerirati, makar na nedjeljnom obiteljskom ručku, da bi bio odličan potez kad bi sâm odnio u DORH gospođi Zlati Hrvoj Šipek svoj mobitel, da se vidi kako taj AP nije sudjelovao u sumnjivim radnjama koje su mu iza leđa bez njegova znanja provodile Josipa Rimac i Gabrijela Žalac. A mogli biste sugerirati da i Vaš glasnogovornik svoj mobitel odnese na pregled u DORH, kako bi skinuo sa sebe ljagu u vezi s navodnim uhljebljivanjem u Hrvatskim šumama. A tko je nakrcao tu državnu tvrtku svojim prijateljima, znancima, kumovima i stranačkim drugovima, složit ćete se, nikako nije ‘ne-tema‘.
Neke od tema o kojima biste kao glavni urednik trebali odlučivati i ne dolaze do Vas. Prosvjed održan zbog liječničkog ponašanja koje je uzrokovalo smrt Vašeg i moga kolege Vladimira Matijanića Vaš je resorni urednik zdravstva na svoju ruku diskvalificirao, a Vas, mene i sve naše novinarske kolege upozorio je i uvrijedio da se smrti kolege koristimo za političke ciljeve.
S obzirom na Vaš obiteljski background, kao sin liječnice sigurno nikad niste imali problema sa zdravstvenim uslugama, a i današnja glavnourednička pozicija nosi neke beneficije. Međutim, prosvjed u nedjelju nije organiziran zbog političkih ciljeva, nego je politika ta koja je od zdravstva napravila politički slučaj. A to je tek prava tema za kompleksnu obradu.
Ima toga još. O medijskim temama i ‘ne-temama‘ mogao bih Vam i knjigu napisati, ali mislim da je za prvi put i ovo dovoljno.
Zahvalan sam Vam, gospodine Plenkoviću, glavni uredniče Hrvatske i svih njezinih medija, što ste bar pročitali ovo pismo. Pritom sam u odnosu na Vas u povlaštenom položaju, kao i svi novinari, pogotovu iz privatnog sektora. Ne isplaćujete novinarsku plaću Vi nama, nego ‘glavnouredničku‘ plaću isplaćujemo svi mi novinari Vama, zajedno s ostalim poreznim obveznicima. I zato se i nas pita o temama i ‘ne-temama‘.
Novinar Vaše velike medijske kuće ‘Hrvatska‘ Goran Litvan