Svake godine netko tko poznaje nekoga tko iznajmljuje apartmane i kome tijek rezervacija ne ide na ruku prije glavne turističke sezone, upozorava na probleme za hrvatski turizam. Ova godina nije iznimka. Zadnjih tjedana priča se o sezonskim rupama, slabijem bukingu za srpanj i kolovoz, i to većinom u privatnom smještaju. Na društvenim mrežama čitatelji objavljuju komentare da više ne čitaju tekstove o turizmu u predsezoni. Niti ih tko može kriviti. Osim što se prosječnom čitatelju već vrti u glavi od brojanja turista i vozila na cestama (a brojalica je tek počela), na jesen sve završi pričom o rekordnoj turističkoj sezoni, a iznajmljivač koji je kukao potpisuje ugovor o kupnji stana u metropoli.
No ove godine uistinu upalio alarm, ne zbog broja gostiju već mogućnosti da će ovo biti presudna sezona u kojoj će nam se rentijerska (ne) logika napokon obiti o glavu. Već godinama turistički stručnjaci upozoravaju na prekomjernu količinu obiteljskog smještaja koji se gradi bez plana i kontrole, s minimalnim poreznim opterećenjem, a Strategija o održivosti hrvatskog turizma stiže, izgleda, prekasno. U posljednjih godinu dana povećali smo kapacitete u privatnom smještaju za 63 tisuća novih kreveta, ako zbrojimo komercijalni i nekomercijalni smještaj u domaćinstvima. U dvije godine broj kreveta je narastao za vrtoglavih 126 tisuća.
-Često se u javnosti koristi podatak da privatni smještaj čini 60 posto ukupne smještajne strukture, međutim taj podatak nije točan jer ne uključuje nekomercijalni smještaj u kojem spavaju ‘prijatelji i rodbina‘, a koristi se u komercijalne svrhe u većini slučajeva. Tu ne uključujem uopće sivu ekonomiju. Kada zbrojimo ta dva segmenta dolazimo do podatka da od 1.8 milijuna smještajnih jedinica 1.4 milijuna otpada na obiteljski smještaj, što je 77 posto svih kapaciteta u Hrvatskoj. Još je više zabrinjavajuće to da je više od 85 posto privatnog smještaja na razini dvije i tri zvjezdice. Kapaciteti više kategorije rastu, ali presporo – kaže Emanuel Tutek, partner u konzultantskoj tvrtki BlueRock Consulting.
Ako takvoj statistici pridodamo i ovogodišnje povećanje cijena u apartmanima za prosječnih 20 posto, kako i sami iznajmljivači priznaju, dolazimo do možebitnog odgovora na probleme s punjenjem. Više kapaciteta paralelno s većim cijenama ne prate ekonomsku logiku, pogotovo kada u pojedinim dijelovima turističkih regija nemamo tako veliki skok u potražnji.
Pa ipak, brojke su općenito vrlo dobre, ako je za vjerovati statistici eVisitora koja kaže da smo u prvih pet mjeseci imali smo 30 posto više dolazaka i 23 posto više noćenja nego lani. Teško da će u predstojećem najjačem dijelu godine stvari krenuti nizbrdo. No valja uzeti u obzir i to da nakon dugo vremena imamo u nekim destinacijama i neke nove aktivnosti u predsezoni (primjerice sportski turizam u Istri), koji su polučili rezultate pa posljedično dugoročno možemo očekivati i manji broj dolazaka u glavnoj sezoni, što je i neki dugo spominjani cilj kreatora turističke politike.
Već se godinama pokazuje da onaj tko ulaže u kvalitetu smještaja i usluge uvijek nađe kupca na tržištu, sve i da noćenje naplaćuje tisuću eura. No gost koji je jedne godine platio određenu cijenu, a od njega se u idućoj traži da plati 20 posto više, bez ikakve promjene u kvaliteti i infrastrukturi, ima sve moguće argumente za rezervaciju smještaja u nekoj drugoj zemlji. Njega ne zanima to što je iznajmljivaču poskupila čistačica niti komunalije. Jer kada gost 20 posto skupljem smještaju pribroji i skuplju hrana u trgovinama i restoranima, skuplje izlete i prijevoz, njegovo ljetovanje u Hrvatskoj postaje barem 50 posto skuplje nego prethodnih godina.
Cijeli tekst pročitajte u novom tiskanom i digitalnom izdanju lidera.