Nova reforma u sustavu poreza na dohodak i doprinosa, za koju ministar financija Marko Primorac kaže da je najveća do sada, poželjna je i očekivana. Inflacija je obezvrijedila porezne pragove i cenzuse kojima su uređeni iznosi neoporezivoga dijela dohotka – ti su pragovi već nekoliko godina propisani u istom apsolutnom iznosu i njihova kupovna vrijednost slabi sa svakim postotkom povećanja cijena.
Drugi tehničkoprovedbeni problem oporezivanja dohotka u 2023. godini posljedica je uvođenja eura i Vladina opredjeljenja da promjena državne valute ni na koji način ne utječe na pravni sustav države, pa su sada svi iznosi koji se upotrebljavaju pri određivanju poreznih olakšica i obveza fizičkih osoba određeni u decimalnim brojevima. To otežava pravilnu primjenu i narušava načelo jednostavnosti koje bi trebalo vrijediti u sustavu oporezivanja dohotka.
Uz te razloge Ministarstvo financija prepoznaje i gorući hrvatski problem: velik broj zaposlenih s niskim plaćama. Prema posljednjim objavljenim podacima Državnoga zavoda za statistiku, medijalna plaća za veljaču 2023. godine iznosila je 917 eura neto i 1214 eura u bruto iznosu.
U veljači je bilo ukupno 1,587.266 zaposlenih, što znači da čak 793.633 zaposlena radnika primaju neto plaću manju od 917 eura, a njih 396.817 prima neto plaću manju od 708 eura, odnosno bruto plaću manju od 901 eura (donji kvartil, 25 posto ukupnog broja). Prema najavi, cilj je nove porezne reforme, koja bi trebala stupiti na snagu 1. siječnja 2024., ponaprije poboljšati fiskalnu poziciju radnika s niskim primanjima.
Dva smjera intervencije
I prije nego što je otvoren postupak e-savjetovanja sa zainteresiranom javnošću, u medijima su objavljeni modeli reformskih zahvata kojima se to namjerava postići. Intervenirat će se u dva smjera: smanjenjem osnovice za obračun i plaćanje doprinosa za obvezno mirovinsko osiguranje u prvome mirovinskom stupu i ukidanjem prireza uz paralelno uvođenje većih fiskalnih ovlaštenja lokalnih jedinica. Novi model obračunavanja i plaćanja fiskalnih obveza iz plaće javnosti je objavljen u neslužbenoj verziji, što je dodatni teret za Ministarstvo financija.
Riječ o velikoj promjeni koja će utjecati na visinu neto primanja mnogih zaposlenika, ali i na druge odnose na tržištu rada i društvu u cjelini. Valja paziti da model koncipiran radi rješavanja jednog problema ne izazove nove nepravde i neželjene smjerove u fiskalnom sustavu i na tržištu rada. U tom bi smislu sljedećih sedam točaka možda moglo biti korisno u pripremi izmjena zakona i subjektima koji se moraju pripremiti za primjenu najavljenih novina sugerirati gdje su mogući prijepori.
Za početak, doprinosi se plaćaju za razdoblje, a porez na dohodak prema pravilima koja vrijede u trenutku isplate plaće. Hrvatska ima koncept prema kojem se doprinosi obračunavaju prema propisima koji su bili na snazi u razdoblju koje je osiguranik proveo u osiguranju, a za primjenu propisa o porezu na dohodak vrijedi načelo blagajne i obračun poreza prema propisima koji su bili na snazi u trenutku isplate primitka. Plaća za prosinac 2023., koja se isplaćuje u siječnju 2024., sa stajališta doprinosa podlijegala bi dosadašnjim pravilima, a pri obračunu poreza primjenjivala bi se nova pravila. Tek bi se pri isplati plaće za siječanj 2024., koja se isplaćuje u veljači, primijenile obje novine. To znači obvezu poslodavaca da u dva navrata interveniraju u računalne programe za obračun plaća, što zahtijeva troškove.
Uz to, manji doprinos za mirovinsko osiguranje iz bruto plaće automatski povećava osnovicu za obračun poreza na dohodak pa će za jednaku bruto plaću, nakon uvođenja odbitka od osnovice za obračun mirovinskog doprinosa, porasti porezna osnovica za obračun poreza na dohodak. Možda bi se iznimno moglo propisati da se nova olakšica pri obračunu doprinosa odnosi i na plaću za prosinac 2023., koja će se isplaćivati u siječnju 2024. godine.
Drugo, umanjenje osnovice za plaćanje doprinosa ne smije utjecati na mirovinsku osnovicu u prvom stupu. Umanjenje osnovice za plaćanje doprinosa za prvi mirovinski stup ne bi smjelo utjecati na osnovicu za određivanje visine mirovine iz sustava generacijske solidarnosti. Mirovina iz sustava generacijske solidarnosti određuje se prema osnovici bruto plaće, zato je važno zadržati sadašnje rješenje. Naravno, tom se mjerom teret solidarnosti još više prevaljuje na one koji plaćaju doprinose.
Mirovinski sustavi generacijske solidarnosti imaju zadaću redistribucije visine primanja. Osobe koje su, dok su bile na tržištu rada, plaćale manje iznose doprinosa, ipak ostvaruju razmjerno veće mirovine; i obratno, oni koji su plaćali veće iznose doprinosa, ostvaruju razmjerno niže mirovine. Razlike u visini mirovina manje su od razlika u zaradama od kojih su se plaćali doprinosi. To je jedna od važnih zadaća državnih mirovinskih sustava.
Novim se modelom i sâm mirovinski doprinos upotrebljava za redistribuciju plaća, solidarnost se proširuje i na fazu plaćanja doprinosa. U državama u hrvatskom okružju porez na dohodak isključivo se primjenjuje za redistribuciju primanja na tržištu rada, a Hrvatska uvodi i redistributivni utjecaj obveznih doprinosa. Zato poreznu administraciju ne bi trebale iznenaditi reakcije stranih ulagača i domaćih osiguranika. Konkretnije, porast će interes da se visoke plaće zamjenjuju drugim izvorima dohotka.
Cijeli tekst pročitajte u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.