Čiji je krumpir, između oko pet tisuća sorti najbolji, najveći, najdeblji, najukusniji, najskuplji... pitanja su na koja ni kvalificirani stručnjaci nemaju ujednačene odgovore, a važno je na osnovi svih parametara stvoriti i brend.
Krumpir je ovdje glavni protagonist. Pustimo na stranu tko se njime obogatio tijekom povijesti kad je iz Južne Amerike donesen u Europu i njome kasnije rasprostranjen, ali krumpir je, povijesno gledano, i spasonosna poljoprivredna kultura usko vezana i za Liku.
Agronom Nikola Vidaković jedan je od 12 suvlasnika i direktor Agrovelebita iz Lovinca, koji ima skladište i distributivni centar u Gospiću.
Tvrtka je nastala 2013. godine kao projekt Općine Lovinac s ciljem poticanja i afirmacije uzgoja ličkoga krumpira, a preduvjet za to je, kaže Vidaković, bila njegova inicijativa stavljanja u funkciju neobrađenog i zapuštenog poljoprivrednog zemljišta, kao i zaštite ličkog krumpira.
Sve bi to bilo teško ostvarivo da 2015. godine nije izvršena dokapitalizacija kojom su domicilni poduzetnici, a koji se ne bave krumpirom, uplatili preko dva milijuna kuna, i time preuzeli Agrovelebit i omogućili početak njegovog poslovanja.
Nakon toga izvršena je i druga dokapitalizacija i tako je kupljen objekt u Gospiću koji je pretvoren u skladište Agrovelebitovog krumpira.
Suvlasništvo je, kaže Vidaković, raspoređeno na udjele od pet do 25 posto, a iako ima oko pet posto vlasničkog udjela, Vidaković je kao agronom i najkompetentniji među suvlasnicima imenovan za direktora.
Tijekom godine Agrovelebit proizvede oko tisuću tona krumpira, od čega je oko 250 tona sjemenskog krumpira, a ostalo je lički konzumni krumpir.
- U proizvodnji konzumnog krumpira dominiraju nizozemske sorte desirée i agria, koje su se pokazale odlične u ličkim pedološkim i klimatskim uvjetima. U sjemenskom krumpiru ima i još nekih nizozemskih i njemačkih sorti koje su tražene i na tržištu „hobby” programa koji nam je u fokusu. Uz našu sjemensku proizvodnju, uvodimo i nekoliko francuskih sorti krumpira za koje mislimo da imaju tržišni potencijal. Riječ je, s kulinarskog gledišta, o sortama specifičnog okusa. Time se želimo probiti i u zahtjevnije tržišne niše, kao što je gastro sektor i među konzumente koji od krumpira traže nešto više. Lički krumpir jest naš brend, ali ovime želimo unaprijediti raznovrsnost i kvalitetu naše ponude krumpira. Kvaliteta nam je iznad kvantitete, a to će se pokazati i kroz cijenu, kazao je Vidaković.
Agrovelebit trenutačno uzgaja krumpir na površini od 40 hektara, u što je uključeno od 11 do 15 zaposlenika, a na području Smiljčića kod Zadra ima organiziranu proizvodnju mladog krumpira.
Na pitanje je li crveni krumpir bolji za pečenje, a onaj žute pokožice za kuhanje ili obratno, Vidaković kaže da je to zabluda, te da se kvaliteta i kulinarska upotrebljivost krumpira ne može procijeniti na osnovi boje pokožice:
- Za kulinarske osobine krumpira ključan je element udjela suhe tvari. Krumpir s većim udjelom suhe tvari preporučuje se za pommes-frites, čips, pečenje, ali i za kuhanje je također bitan postotak udjela suhe tvari. Ako kuhanjem nastojite pripremiti krumpir-pire ili njoke, to se ne može kvalitetno napraviti bez krumpira s većim udjelom suhe tvari. Ali, ako želite imati dobru krumpir-salatu, tu je ključno da je krumpir s manje suhe tvari i da je konzistentan, da se ne raspada, objasnio je Vidaković.
Kako sve te karakteristike krumpira prepoznati bez laboratorijskih nalaza? Vidaković odgovara da bi proizvođači krumpira već pri stavljanju krumpira na tržište trebali krumpire deklarirati i po njihovoj preporučenoj namjeni. U praksi, dodaje, krumpir s više suhe tvari tvrđi je za rezanje nožem od onoga „vodenijeg” s manjim udjelom suhe tvari. Ili u poodmakloj fazi skladištenja krumpira, može se pritiskom osjetiti da je krumpir s većim udjelom suhe tvari tvrđi.
U razvojnom planu Agrovelebita ciljevi su uvođenje novih sorti, povećanje površine za uzgoj i jačanje kooperacije s individualnim uzgajivačima krumpira, kao i ulaganje u rekonstrukciju skladišta za standard bez korištenja sad već zabranjenih sredstava protiv neželjenog klijanja krumpira.
Za prošlogodišnju sezonu Vidaković kaže da je bila jedna od najtežih, zbog velika suša od travnja do početka listopada, ali je zahvaljujući sustavu navodnjavanja na 20 od 40 hektara, krumpir na navodnjavanoj površini polučio prinos koji je spriječio veliki podbačaj.
Po poslovnim rezultatima, Vidaković kaže da je poslovanje Agrovelebita za sad u 'laganom plusu', i sva dobit se reinvestira, ali to nije dovoljno za ostvarenje planova.
Za projekt rekonstrukcije i povećanja skladišta, kaže Vidaković, Agrovelebitu je preko Hrvatske poštanske banke odobren kredit od 10 milijuna kuna. U toj investiciji najavljen je i 70- postotni udio sufinanciranja od strane EU- fondova.
- U međuvremenu došlo je do poskupljenja građevinskog materijala i ostalih troškova, i trenutačno prikupljamo ponude za izvođenje projekta, da bi se vidjela razlika u troškovniku od momenta traženja i odobrenja kredita HPB-a i porasta troškova nastalih u međuvremenu, dodao je Vidaković.