Metalska industrija Varaždin u kratkom je roku prevalila put od ruba propasti do uspjeha. Krajem 2018. račun je bio blokiran. Da njemački Hawle tada nije kupio dionice i postao većinski vlasnik, tvrtka bi gotovo sigurno propala na pragu svog 80-og rođendana. Uslijedilo je financijsko restrukturiranje, podmireni su svi dugovi prema bankama i dobavljačima.
- Kako se s robom u 2018. kasnilo, kupci su se počeli okretali ostalim dobavljačima po svijetu, ali uspjeli smo ih zadržati, da se vrate MIV-u, i dobili smo njihovo povjerenje da opet rade s nama. Dobar dio dobavljača aktivirao je mjenice i zadužnice, naplatili su se, kao i banke. Možemo reći da je 2019. bila godina stabilizacije – priča nam glavni izvršni direktor Krešimir Kranjčec. On je u MIV-u dvije godine, najprije kao član Uprave, zatim kratko i predsjednik Uprave, a današnju poziciju ima od kolovoza 2020., kad su njemački vlasnici uveli monistički način upravljanja, kakav imaju i u matičnoj kompaniji.
Prije toga MIV-om je upravljao Franjo Turek, najpoznatiji kao ravnatelj Sigurnosno obavještajne agencije, a predsjednik NO-a bio je Zoran Koščec, kojem je to neko vrijeme bio rezervni položaj nakon odlaska sa čelne pozicije u Varteksu. Sad Kranjčec ima izravan kontakt s predstavnicima vlasnika kroz Upravni odbor, što je znatno ubrzalo donošenje odluka.
Nakon godine stabilizacije, u kojoj je uhvaćena ‘pozitivna nula‘, u 2020. je ostvaren dvoznamenkasti rast uz dobit od osam milijuna kuna, a prošlu godinu MIV je povećao prihode za dodatnih 12 posto, i došao do 229 milijuna kuna prihoda i usprkos velikom porastu cijena energije i sirovina na tržištu ostvario sličnu dobit.
Varaždinom su kružile priče da je Hawle dobio MIV ispod cijene. Riječ je, naime o 60 tisuća kvadrata zemljišta na dobroj lokaciji, u stambenoj zoni, a na novoj lokaciji u industrijskoj zoni još je 260 tisuća kvadrata. Sve to za manje od 14 milijuna kuna. No, Kranjčec upozorava da je za sanaciju svih dugova potrošeno još 30 milijuna eura. A pravo ulaganje tek predstoji. Rezervirano je 60 milijuna eura za gradnju nove ljevaonice jer je sadašnji pogon u takvom stanju da ga se ne isplati modernizirati. Gradnja bi trebala početi krajem sljedeće godine, a puštanje u pogon u prvoj polovici 2025. Što to znači za MIV?
- Sadašnji kapaciteti MIV-a su 5-6 tisuća tona godišnje. U novom pogonu bit će udvostručeni. Prvih šest mjeseci puštanja u pogon uz novu će raditi i stara, dok ne vidimo da je to tražena kvaliteta. Nakon toga ćemo je ugasiti, a zemljište počistiti i zbrinuti – odgovara Kranjčec. MIV će najvjerojatnije to zemljište prodati, i tu bi mogla niknuti nova stambena zona, za što je Grad već ranije bio zainteresiran.
Nova ljevaonica značit će i nešto manji broj zaposlenih, ali sa znatno višim kvalifikacijama i specijalističkim znanjima. Uostalom, nedostatak kadrova jedna je od bolnih točaka, i tvrtka je bila prisiljena zapošljavati strance. Prvih 12 iz Indije i Nepala već radi, uskoro još četvorica dolaze u ljevaonicu i prva iskustva su vrlo dobra.
No, cijele te priče ne bi bilo da MIV i u najvećoj krizi nije uspio sačuvati kvalitetu svojih ventila i fazona koji se ugrađuju u vodovodne sustave, sustave za odvodnju, energetske i druga sustave u više od 40 zemalja. Posebno su ponosni na ‘sve pod jednim krovom‘ - od R&D-a i modeliranja ventila do konačnog proizvoda koji izlazi ljevaonice.
- Naša zarada je u specijalnim proizvodima velikih dimenzija, pa još s dodatnom opremom za zatvaranje, otvaranje, kontrolu, itd. Primjerice, imamo zasune promjera 1,5-2 metra. Jedan od starih kupaca MIV-a je berlinski vodovod, i oni traže isključivo naše zasune. Malo firmi u svijetu radi zasune metal-metal, što je vrlo zahtjevna proizvodnja. Tu volimo reći da smo u top pet firmi na svijetu. I tu prvenstveno vidimo našu budućnost. Koncepcija je da takvi poslovi imaju bar 60-postotni udjel u proizvodnji. Ove manje profile, do promjera 30-40 milimetara s vremenom ćemo smanjivati – otkriva Kranjčec strategiju MIV-a.