Ako dođe do razumnog mira u Ukrajini, mogli bismo se vratiti na godišnje isporuke od 60 milijardi kubičnih metara, možda 70, uključujući LNG
Europska unija najavila je da će za dvije godine potpuno prestati uvoziti ruski plin, no najnovija razmišljanja europskog energetskog sektora ukazuju kako bi se ta ideja mogla i ponešto revidirati. Kako piše Reuters, više od tri godine nakon ruske invazije na Ukrajinu, Europa i dalje ne može reći da energetski sigurna. Ponajprije zbog nepredvidljivosti politike američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Američki ukapljeni prirodni plin (LNG) nadomjestio je nedostatak plina nakon što je Rusija zbog europske podrške Ukrajini prekinula ugovorenu opskrbu plinom tijekom energetske krize 2022.-2023. No sada, kada je predsjednik Donald Trump uzdrmao odnose s Europom i pretvorio energiju u pregovarački adut u trgovinskim pregovorima, poslovni sektor strahuje da je ovisnost o SAD-u postala još jedna ranjivost, poput nekadašnje ovisnosti o ruskom plinu.
Veliki zaokret
U tom kontekstu, čelni ljudi velikih europskih tvrtki sada izjavljuju ono što bi prije godinu dana bilo nezamislivo: uvoz ruskog plina, uključujući i od ruskog državnog diva Gazproma, mogao biti dobra ideja. To bi zahtijevalo još jedan veliki zaokret u politici s obzirom na to da se Europska unija nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. obvezala okončati uvoz ruske energije do 2027. godine. No, već je dva puta odgođena objava planova o tome kako to učiniti.
Kad su dobavljači u pitanju, Europa i nema previše izbora. Pregovori s Katarom, velikim igračem na svjetskom LNG tržištu, o povećanju isporuka plina su zastali. Iako se implementacija obnovljivih izvora energije ubrzala, tempo nije dovoljno brz da bi EU mogao osjetiti sigurnost. – Ako dođe do razumnog mira u Ukrajini, mogli bismo se vratiti na godišnje isporuke od 60 milijardi kubičnih metara, možda 70, uključujući LNG – izjavio je Didier Holleaux, izvršni potpredsjednik francuskog Engiea, u intervjuu za Reuters.
Francuska država djelomično je vlasnik Engiea, koji je nekada bio među najvećim kupcima Gazpromovog plina. Holleaux je rekao da bi Rusija mogla opskrbljivati oko 20 do 25 posto potreba EU-a, što je manje od 40 posto prije rata. Čelnik francuske naftne kompanije TotalEnergies, Patrick Pouyanne, upozorio je Europu da nije mudro pretjerano se oslanjati na američki plin. – Trebamo diversifikaciju, mnoštvo ruta, ne pretjerano oslanjanje na jednu ili dvije – rekao je Pouyanne za Reuters. Total je veliki izvoznik američkog LNG-a, a također prodaje i ruski UPP od kompanije Novatek. – Europa se nikada neće vratiti na uvoz 150 milijardi kubičnih metara iz Rusije kao prije rata... ali kladio bih se na možda 70 milijardi kubičnih metara – dodao je Pouyanne.
Što brži povratak
Francuska, koja proizvodi velike količine nuklearne energije, već ima jednu od najdiversificiranijih energetskih opskrba u Europi. Njemačka se do rata u Ukrajini uvelike oslanjala na jeftini ruski plin za pokretanje svog proizvodnog sektora i ima manje opcija. U Kemijskom parku Leuna, jednom od najvećih klastera kemijske industrije u Njemačkoj gdje su pogoni Dow Chemicala i Shella, neki proizvođači kažu da bi se ruski plin trebao brzo vratiti. Rusija je nekada pokrivala 60 posto lokalnih potreba, uglavnom kroz plinovod Sjeverni tok, koji je dignut u zrak 2022. godine.
– Nalazimo se u ozbiljnoj krizi i ne možemo čekati – rekao je Christof Günther, generalni direktor InfraLeune, operatera parka. Dodao je kako njemačka kemijska industrija smanjuje broj radnih mjesta pet kvartala zaredom, što nije bio slučaj desetljećima. – Ponovno otvaranje plinovoda smanjilo bi cijene više od bilo kojeg trenutnog programa subvencija. To je tabu tema – rekao je Günther dodavši da se mnoge kolege slažu o potrebi povratka ruskom plinu.
U Mecklenburg-Zapadnoj Pomeraniji, istočnonjemačkoj regiji gdje plinovod Sjeverni tok izlazi na kopno nakon prolaska ispod Baltičkog mora, 49 posto Nijemaca želi povratak opskrbe ruskim plinom, prema anketi koju je proveo institut Forsa. – Trebamo ruski plin, trebamo jeftinu energiju - bez obzira odakle dolazi – rekao je Klaus Paur, generalni direktor Leuna-Harzea, petrokemijske kompanije u parku Leuna.
Industrija želi da savezna vlada pronađe jeftinu energiju, rekao je Daniel Keller, ministar gospodarstva za pokrajinu Brandenburg. Tamo je smještena rafinerija Schwedt, koju djelomično posjeduje ruska naftna tvrtka Rosnjeft, ali je pod njemačkim skrbništvom. – Mogu zamisliti nastavak prihvata ili transporta ruske nafte nakon uspostave mira u Ukrajini – rekao je Keller.
Trumpov faktor
Američki plin pokrivao je gotovo 17 posto uvoza plina u EU prošle godine, iza Norveške s 33,6 i Rusije s 18,8 posto. Udio Rusije past će ispod deset posto ove godine nakon što je Ukrajina zatvorila plinovode. Preostali tokovi su uglavnom LNG od Novateka. EU se priprema za kupnju više američkog LNG-a jer Trump želi da Europa smanji svoj trgovinski suficit s Amerikom. – Svakako ćemo trebati više LNG-a – rekao je prošlog tjedna povjerenik EU-a za trgovinu Maroš Šefčovič.
Carinski rat pojačao je zabrinutost Europe zbog ovisnosti o američkom plinu, rekla je Tatiana Mitrova, istraživačica u Centru za globalnu energetsku politiku američkog Sveučilišta Columbia. – Sve je teže gledati na američki LNG kao na neutralnu robu: u određenom trenutku mogao bi postati geopolitički alat – dodala je Mitrova.
Ako trgovinski rat eskalira, postoji rizik da SAD zadrži isporuke plina, rekao je Arne Lohmann Rasmussen, glavni analitičar u Global Risk Managementu. Diplomatski izvori Reutersa slažu se s time, rekavši da nitko ne može isključiti ‘da se ta poluga koristi‘. U slučaju da domaće cijene plina u SAD-u porastu zbog rastuće industrijske potražnje i potražnje za umjetnom inteligencijom, SAD bi mogao ograničiti izvoz na sva tržišta, rekao je Warren Patterson, voditelj strategije za robu u banci ING.
Nekoliko tvrtki iz EU-a pokrenulo je arbitražne postupke protiv Gazproma zbog neisporuke plina nakon rata u Ukrajini. Sudovi su dodijelili njemačkom Uniperu i austrijskom OMV-u odštetu od 14 milijardi eura, odnosno 230 milijuna eura. Njemački RWE potražuje dvije milijarde eura, dok Engie i druge tvrtke nisu objavile svoje zahtjeve.
Engieov šef Holleaux rekao je da bi Kijev mogao dopustiti Rusiji da šalje plin preko Ukrajine za podmirivanje arbitražnih isplata kao polaznu točku za nastavak ugovornih odnosa s Gazpromom. – Vi (Gazprom) se želite vratiti na tržište? Vrlo dobro, ali nećemo potpisati novi ugovor ako ne platite dosuđeni iznos – pojašnjava svoj stav Holleaux.