Svim ministrima i drugim državnim dužnosnicima koji se kandidiraju za sljedeći mandat trebalo bi nakon raspuštanja Sabora zabraniti bilo kakve javne istupe do izbora, osim onih u kampanji. Jedino je problem u tome što bi takav propis trebala donijeti saborska većina – protiv vlastitih interesa u sljedećim izborima
Izborna kampanja protegla se, eto, i puna dva tjedna nakon završetka izbora. Unatoč prividno uvjerljivoj HDZ-ovoj pobjedi, korteširanje se nastavlja. Jedino političari nisu više usredotočeni na birače, nego su im cilj potencijalni koalicijski partneri. Informacije o pregovorima uglavnom se svode na kurtoazne izjave pune međusobnog uvažavanja, s dodatkom da će se razgovori nastaviti.
U međuvremenu se već prestrojavaju stranački otpadnici, odnosno novoizabrani zastupnici koji nisu čvrsto uz matičnu politiku nego pridruženi, poput Mislava Kolakušića, Vesne Vučemilović ili bračnog para Raspudić, a usput se traže i najslabije karike za mogući prelet i osiguravanje saborske većine za formiranje Vlade (HDZ-ove) ili barem za konstituiranje Sabora (u režiji SDP-a). I jedni i drugi, naravno, ciljaju na Domovinski pokret, koji je istodobno u slatkim mukama poželjne udavače, ali i u opasnosti od raskola ili da se prosci okrenu – novim izborima.
Ljevica ne zna ni krasti
I, dok trguju iza zatvorenih vrata, poruke koje šalju preko medija nisu izgubile na oštrini. Indikativan je istup Andreja Plenkovića, koji je prošlog petka plasirao i naširoko elaborirao tezu o teško korumpiranoj ljevici. Precizno je poimence pobrojio ne samo sve afere i aferice povezane s SDP-om i Možemo! nego je čak najavio da će neke teme u vezi s natječajem i zapošljavanjem u zagrebačkoj gradskoj upravi ‘sad otvarati‘. Kao da najavljuje stranački smjer za lokalne izbore. A zapravo je riječ o staroj HDZ-ovoj strategiji, poznatoj još iz doba kad su zbog korupcije i izvlačenja novca iz državnih tvrtki osuđeni Sanader s jatacima, ali i HDZ.
Cijelo vrijeme HDZ optužuje za nezakonitosti drugu stranu želeći stvoriti dojam da su svi isti, premda brojevi onih koji su uhvaćeni s ‘prstima u pekmezu‘, a pogotovo iznosi, jako pretežu na HDZ-ovu stranu. Čini se da i podaci o presudama potvrđuju ciničnu tezu da ljevica ne zna ni krasti – dok se HDZ-ove afere mjere bar u milijunima eura, oporbeni kriminalni reprezentativci tom se iznosu rijetko kad i približe.
Pa, što učiniti da se podrežu krakovi korupcijskoj hobotnici – od središnje države do svakoga grada i općine? Političari se, sasvim sigurno, neće opošteniti preko noći. Zato treba imati efikasnije mehanizme koji upozoravaju na mogući sukob interesa, pa bi mjerodavno saborsko povjerenstvo trebalo kadrovski i financijski ojačati, dati mu šire ovlasti i omogućiti nezavisnu poziciju. No trend je suprotan. Na čelo Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa HDZ-ova većina lani je instalirala Aleksandru Jozić Ileković koja je, kako se pisalo, i prije imenovanja pokazivala ‘iznimnu blagost u slučajevima koji su se ticali članova aktualne Vlade‘. Uostalom, riječ je o bivšoj savjetnici ministra Lovre Kuščevića. Ne znam je li na njega mislio Plenković kad je spominjao optužbe o trideset svojih ministara koji su morali otići zbog korupcije i zaključio da ‘imamo samo dva i pol slučaja vezana uz nešto što ima, recimo to tako, doticaja sa sumnjom u počinjenje nekih kaznenih djela dok su bili članovi moje vlade‘.
‘Dva i pol‘ korumpirana ministra
Kuščeviću se, naime, sudi zbog malverzacija sa zemljištem na Braču. Martina Dalić morala je otići zbog afere ‘Borg‘, Goran Marić otišao je zbog nekretninskih utega, Tomislav Tolušić i Gabrijela Žalac zbog petljanja s fondovima EU-a na meti su europskih istražitelja i jedno su vrijeme proveli u istražnom zatvoru, a Žalac je dodatno kompromitirana i u aferi ‘Vjetroelektrane‘. Josip Aladrović muljao je sa zapošljavanjem, Boris Milošević s potporama manjinama. Tomislav Ćorić morao je otići nakon niza afera, a za njegova nasljednika u Ministarstvu gospodarstva Davora Filipovića kobna je bila zapovjedna odgovornost zbog afere ‘Mreža‘ njegova državnog tajnika Jurice Lovrinčevića. Darko Horvat postao je prvi ministar uhićen za vrijeme trajanja mandata…
Dok su mnoge pravosudne akcije usmjerene na ‘dva i pol ministra‘ Plenkoviću potvrda za neovisnost pravosuđa, njegov je pravi problem u tome što je strogo kontrolirani sustav ‘kontaminiran‘ europskim istražiteljima i nezavisnim medijima, pa su ministri padali pod teretom optužnica ili zbog mogućeg pada stranačkog rejtinga. Zato je za kontrolu štete instaliran stranački pouzdanik Ivan Turudić i izglasan lex AP, koji ograničava objavljivanje detalja iz pravosudnih postupaka. I na meti nedavno donesenog Zakona o lobiranju bit će, za svaki slučaj, samo lobisti, a ne i političari, koji bi svakako kao ‘lobirane osobe‘ trebali podnositi izvještaje o lobističkim ‘uletima‘.
Tehnička vlada u kampanji
Još je jedan element u sklopu poštene predizborne kampanje koji bi trebalo imati u vidu prije sljedećih izbora, a to je sudjelovanje Vlade, odnosno ministara i drugih državnih dužnosnika u kampanji. Naime, podrazumijeva se da Vlada od raspuštanja Sabora funkcionira kao tehnička. No upravo toga dana Vlada je donijela i novi paket mjera s nastavkom subvencija za nisku cijenu energije i ‘protiv inflacije‘, težak oko pola milijarde eura. Bio je to najefikasniji predizborni potez. Do izbora je održala još sedam sjednica, na kojima je većina odluka zaista bila tehničke prirode. Međutim, premijer i njegovi ministri usput su se razletjeli po Hrvatskoj, vrlo često vezujući državne i stranačke poslove.
Samo je Plenković posljednjega dana kampanje potpisao ugovor za gradnju Trga pravde, fotografirao se u skloništu za nezbrinute životinje u Dumovcu (koje je dobilo novi objekt) i u Dječjoj bolnici u Klaićevoj (koja je dobila novi uređaj za magnetsku rezonanciju). I drugi su ministri otvarali radove, potpisivali ugovore, uručivali donacije, posjećivali uspješne tvrtke… Ovoga puta nije bilo svečanog otvorenja novog dizala, ali je ministar prometa – koji se proslavio s kravom u kampanji, za koju se nakon izborne šutnje ispostavilo da je bik – u Buzetu najavio puštanje gradske obilaznice u promet idućeg tjedna, a otvaranje osam kilometara državne ceste od Motovuna do Ponte Portona, koja se ‘ronda‘ još od listopada, do turističke sezone.
O takvim izigravanjima zakona nisam pisao prije izbora jer bi bilo usmjereno samo protiv vladajuće stranke, premda je takva zloupotreba funkcija (bila) praksa i svih prethodnih garnitura. Zato bi svim kandidatima nakon raspuštanja Sabora trebalo zabraniti bilo kakve javne istupe, osim onih u kampanji. Jedini je problem u tome što bi takav propis trebala donijeti saborska većina – protiv vlastitih interesa u sljedećim izborima.