Već i davno prije ove covid-dobavno-inflacijsko-energetske krize ekonomsko je zaostajanje Europe golim okom bilo vidljivo. S rusko-ukrajinskim ratom, plinskim igrama i očekivanim zimskim smrzavanjem ta je činjenica zacementirana i neupitna poput znanstvenih spoznaja. Provjerili čak i 'factcheckeri' naše tople zajednice. No umjesto da se EU počne baviti tom teškom činjenicom iz rukava se izvlače moralno obvezujuće floskule poput solidarnosti. Očito, slavnoj krilatici 'liberté, égalité, fraternité' (koja se, doduše, već neko vrijeme gazi po putu) nedostajao je taj suvremeni finalni dodir - solidarité. Et voilà, Europa se potpuno pretopila u tu 'dobrovoljnu' socijalnu koheziju. Ona je zamijenila upravljanje, razum, razmišljanje, planiranje, taktiku, strategiju, brigu, sve ono što neka vlast, a posebno nadnacionalna, mora biti u stanju činiti.
No, kada izostaju konkretna činjenja, a nije to od jučer niti od pandemije, jer EU nema pojma kako bi točno povezala tradicionalno razvijeni sjever i tradicionalno jadni jug (između kojih jaz u krizama još više zjapi), najjednostavnije je izvući parole i upirati prstom u svakoga tko u njih ne vjeruje.
U toj nametnutoj i stvorenoj covid krizi izgubili smo prihode, ali smo pronašli solidarnost. O tome da se nitko nije solidarizirao s onima koji su zbog besmislene reakcije na virus izgubili posao, biznis, kuće, mentalno i fizičko zdravlje, ni slova, jer bože moj aršini usporedbe nisu jednaki. A i europska je solidarnost prilično selektivna. Recimo, gospođa Von der Leyen traži solidarnost zbog plinske krize u Europi, jer, eto, nisu sve zemlje radosno pohrlile štedjeti zbog drugih.
Naravno da je solidarnost nužna, ne samo plemenita ideja. Problem je kada se upravljanje krizinim situacijama potpuno zamijeni solidarnošću. A upravo je to na djelu. Pogrešnost takvoga koncepta potvrđuju i naši sugovornici. Politički konzultant Karlo Jurak veli da je solidarnost kao ideja ne samo moralno uzvišena nego i temelj nastanka, opstanka i održanja zajednice i društva.
- Bez solidarnosti nema nas kao društva. No, solidarnost podrazumijeva i odnos među ravnopravnima, primjerice, iako nemam problem X, solidarizirat ću se (na neki način) s meni ravnim koji ima problem Y (jer i ja mogu imati taj problem). To je pojednostavljena formula funkcioniranja ove svevremenske vrijednosti. Perverzija je solidarnosti, s druge strane, kada jači traže solidarnost od slabijih, a to je ono što se učestalo u današnjoj upotrebi tog pojma od strane elita ili birokratskih cinika koji misle pozivanjem na 'velike ideje' održati svoju 'sitnost' – poručuje Jurak.
Kamo nas vodi solidarnost i što još poručuju sugovornici pročitajte u novome tiskanom i digitalnom broju Lidera.