Nedavno smo saznali da lanjski te ovogodišnji snažan rast plaća ima uporište u produktivnosti rada. Naime, Hrvatska je u 2021. te 2022. godini ostvarila neuobičajeno snažan realni rast produktivnosti po radnom satu od 11,7 posto, odnosno 3,7 posto, što je opet rezultat većih investicija u efikasnost realnog sektora i kvalitetnijeg upravljanja.
S obzirom na realni rast ukupnih primanja zaposlenih od 8,4 posto u 2021. te pad od -0,9 posto u 2022. godini, kao i očekivani realni rast produktivnosti u narednim godinama po stopi do tri posto, evidentno je da ekonomija može podnijeti i snažniji realni rast plaća prije nego što on postane inflatoran, suprotno nekim popularnim komentarima u medijima, ističe Hrvoje Stojić, glavni ekonomist HUP-a u novom Fokusu tjedna.
Štoviše, Hrvatska je lani na razini trogodišnjeg prosjeka (2020.-2022.) po prvi puta od svoje samostalnosti (nakon 1995. godine) ostvarila brži rast produktivnosti (+2,7 posto) u odnosu na CEE skupinu zemalja (+1,8 posto). Realni rast produktivnosti ujedno je dva postotna boda iznad prosjeka euro područja (0,7 posto).
Snažan realni rast produktivnosti koincidirao je sa snažnim rastom izvoza roba i usluga u 2021. te 2022. godini od 36 posto, odnosno 25 posto, što dodatno potvrđuje rast konkurentnosti ekonomije uslijed pojačanog uključivanja u globalne lance
vrijednosti uoči pristupanja euro području.
U svjetlu spomenutog, materijalno porezno rasterećenje rada dodatno bi osnažilo konkurentsku poziciju hrvatskih poduzeća. Zbog jedne od najnižih stopa aktivnosti te zaposlenosti Hrvatska bi se trebala odlučiti i za hrabrije smanjenje poreznog opterećenja u odnosu na referentne prosjeke članica EU ili zemalja CEE regije, prema preporukama OECD-a za kreiranje održivih i kvalitetnih radnih mjesta.
U osnovnom scenariju, u ovom desetljeću Hrvatska ima sjajnu priliku da značajno poveća prosječnu stopu rasta BDP-a na oko tri posto, što je dvostruko više u odnosu na prosjek zadnjih 20-ak godina. U tom cilju produktivnost treba dizati uz pomoć aktivnih politika na tržištu rada, povećanje investicija u istraživanje i razvoj, ubrzanje digitalne, odnosno zelene tranzicije, daljnjom integracijom u globalne lance vrijednosti te reformama obrazovanja i pravosuđa, stoji u analizi koju potpisuje Stojić