Ali drugi mi smetaju dok radim. Najbolje radim sâm – ovo je rečenica uz koju ćete si danas teško zajamčiti uspjeh u poslu. Ne, više nije dovoljno biti najbolji u onome što radite. I ne, ne možete se zatvoriti u svoju sobu i odraditi posao najbolje što znate. Spremnost za rad u timu, empatija i dobra komunikacija – to su osobine koje sve više poslodavaca želi vidjeti kod svojih zaposlenika, a uspjeh na radnome mjestu danas zahtijeva više od tehničke stručnosti.
U borbi između mekih i tehničkih vještina (engl. soft i hard skills) koje se zahtijevaju od zaposlenika već neko vrijeme pobjeđuju one mekše. I to nije neobično. Mnogo se toga promijenilo u posljednjih nekoliko godina; između ostalog, zahtjevi na tržištu rada. Pandemija je učinila svoje, tehnologija gotovo svakodenvno transformira poslove, a vještine koje se traže mijenjaju se u skladu s time. Pa u trenutku kad se mnogi pitaju hoće li tehnologija preuzeti njihov posao u budućnosti valja imati na umu da vještine koje definiraju našu ljudskost postaju najvrjednije i najtraženije na tržištu.
Tehničke vs. meke vještine
I naravno, to ne znači da više nije važno znati raditi svoj posao, daleko od toga. Tehničke vještine i dalje su nedvojbeno važne, no one su, kako objašnjavaju s portala MojPosao, samo dio slagalice koja tvori kvalitetna i tražena radnika. Prema njihovu iskustvu, umjesto obrazovanja i kvalifikacija, koji su nekad bili najvažniji dio oglasa za posao, poslodavci danas traže vještine poput dobre komunikacije, sposobnosti rada u timu, kreativnosti u radu, samomotivacije, učinkovita rješavanja problema i nepredviđenih situacija – sve kvalitete koje nas razlikuju od strojeva.
– Rekla bih da tehnička znanja i vještine, odnosno općenito jezgrena znanja povezana sa strukom i temeljnom djelatnosti poslodavca, već dulje nisu jedino što poslodavci traže. Dogodile su se promjene koje zahtijevaju veliku učinkovitost, agilnost i prilagodljivost promjenama, a to dalje ovisi o nizu čimbenika koji su vezani upravo uz meke vještine. Primjerice, motivacija je iznimno važan prediktor uspjeha, stoga je valja podizati i zapošljavati ljude koji znaju motivirati i sebe i svoje suradnike – objasnila je izvanredna profesorica na FFZG-u Renata Geld.
A da tehničke vještine više nisu presudne, istaknula je i menadžerica ljudskih potencijala za regiju Adria u Mazarsu Ana Talajić objasnivši da upravo meke vještine razlikuju zaposlenike i uglavnom presuđuju kad su u pitanju odluke o njihovu zadržavanju ili promaknuću.
– Vještine dvadeset prvoga stoljeća temelje se na vještinama dubokog učenja (engl. deep learning) kao što su kritičko razmišljanje, rješavanje problema i timski rad te se sastoje od kombinacije mekih vještina i tehničkih vještina. Zaposlenik može biti tehnički stručan, no bez potrebnih mekih vještina izglednije je da neće napredovati kao ostali – istaknula je Talajić.
Pandemija kao katalizator
A za sve koji i dalje misle da su priče o pandemiji gotove – nisu. Naime, kao i u mnogočemu drugome, upravo je pandemija, pa i krize koje su se nastavile na nju, kumovala promjeni radnog okružja.
– Izazovi kao što su pandemija, rat u Ukrajini, inflacija i potres rezultirali su time da organizacije danas traže emocionalno inteligentne radnike s nizom mekih vještina. Prije deset-petnaest godina najtraženije vještine bile su kreativnost, proaktivnost i upravljanje vremenom. Danas su pak najpoželjniji zaposlenici koji su spremni na izazove i koji se znaju nositi s promjenama – objasnila je viša savjetnica za upravljanje ljudskim potencijalima iz Grupe Selectio Tanja Prekodravac.
Digitalizacija za petama
Krize nisu jedine utjecale na sve veće fokusiranje na meke vještine. Upravo tehnološki napredak znatno mijenja radno okružje, pa se slijedom toga mijenjaju i potrebne vještine. I bez uvođenja visoke tehnologije u posao s portala MojPosao dali su nam primjer kako je digitalizacija promijenila zahtjeve na poslu u posljednjih dvadesetak godina. Zbog društvenih mreža, elektroničke pošte i ostale digitalne komunikacija koja je danas svima dio rutine razvila se i potreba za razumijevanjem pravila poslovne komunikacije na internetu, pisanja e-pošte i vođenja virtualnih sastanaka.
Ipak, na mnogo višoj razini od uvođenja e-pošte danas nam za vratom puše umjetna inteligencija. Gotovo svakodnevno slušamo o tome koji će se poslovi digitalizirati, koji će nestati i što sve AI može bolje od ljudi.
Tajno oružje protiv tehnologije
Ipak, postoji štošta što tehnologija ne može! Upravo su meke vještine glavno oružje zbog kojeg nas umjetna inteligencija ne treba plašiti. Naime, iako ona može obavljati neke zadatke učinkovitije od ljudi, i dalje postoji mnogo područja u kojima su ljudske sposobnosti nezamjenjive. Svi naši sugovornici slažu se u jednome: ljudi imaju nešto što umjetna inteligencija nema.
Što onda očekivati u budućnosti? Koje će vještine uskoro biti ključne? Odgovore na ova pitanja i cijeli tekst možete pronaći u digitalnom ili tiskanom izdanju Lidera.