Troje hrvatskih predsjednika (dvoje bivših i aktualni) našlo se ovih dana u središtu pozornosti mimo svojih nekadašnjih i sadašnjih visokih funkcija. Kako su aktualni dužnosnici zanimljiviji od bivših, intervencija prve dame za ocjene mlađeg sina (i predsjednikovo uključivanje u priču) zasjenili su poljoprivredni izlet Kolinde Grabar-Kitarović s prijedlogom o 'sadnji pšenice' i prometnu nesreću Ive Josipovića.
A zajednički je nazivnik svega toga – dogovorno ponašanje. Ocjene se, sad je postalo jasno, dogovaraju (odnosno povisuju nakon roditeljskog pritiska) i u jednoj od najelitnijih zagrebačkih gimnazija. Iz matematike, pa i latinskoga (i ne samo najmlađem Milanoviću). Većina fakulteta priznaje te dogovorene rezultate srednjoškolskog obrazovanja. Zato inflacija odlikaša nije samo problem u osnovnim školama, koji resorni ministar Fuchs pokušava riješiti pisanjem nacionalnih ispita u petom i osmom razredu.
U dogovorni sustav 'ja tebi, ti meni' ubraja se i višetjedna odsutnost profesorice matematike, i to bez zamjene. Razlog: polaganje stručnog ispita!? Kao da se stručni ispit ne bi trebao polagati u vrijeme kad nema nastave. Bivša je predsjednica nakon ruske agresije podijelila s javnošću svoja poljoprivredna razmišljanja: 'Pa zašto mi ne zaoremo sad ovu našu Slavoniju, i u Srbiji isto, i tražimo od EU neku hitnu pomoću i u ljudstvu, strojevima i svemu ostalome, kao bismo zasadili to žito?', dok Hrvatska ionako ima više pšenice nego što može potrošiti. S druge strane, nedavno smo objavili izjavu vlasnika Agrobeketinaca Zdravka Jelošeka, koji nas je iznenadio tezom da ne izvozi 'ni zrno žita': – Najbolje mi je kad proizvod prodamo nekoj hrvatskoj prerađivačkoj industriji jer znam da će na našoj sirovini netko biti zaposlen, da će to što mi proizvedemo preraditi ljudi koji žive u Hrvatskoj – tvrdi Jelošek.
Nažalost, Hrvatska nema ni dovoljno silosa za veću proizvodnju, ali ni dostatne kapacitete prerađivačke industrije za preradu pšenice koju onda izvozimo kao sirovinu – da bismo zatim uvezli skuplje proizvode više dodane vrijednosti: tjesteninu, pa čak i kruh i pecivo. Naravno, i bukvalna zabrana izvoza pšenice bila bi dogovorna mjera. Nažalost, vlast ne zna ili ne želi potaknuti povećanje prerađivačkih kapaciteta. Zato izvozimo pšenicu i trupce, a uvozimo kifle i namještaj.
Čak je i Ivo Josipović, prvi iz predsjedničkog terceta, skrivio prometnu nesreću, uzrokovanu također zbog svojevrsne dogovorne ekonomije. 'Pokupio' je, naime, terasu kafića uz rub kolnika u Amruševoj ulici u Zagrebu. Nesporna je njegova krivnja. Međutim, još je Bandić u Zagrebu ozakonio ugostiteljsku uzurpaciju pješačkih i prometnih javnih površina. Njegov nasljednik pokušao je to presjeći, ali brzo je odustao. Pa je tako Josipović (i) kolateralna žrtva dogovorene uzurpacije dvaju parkirališnih mjesta u Amruševoj ulici, zajedno sa zaštitnom ogradom i nekoliko stolova i stolaca u kafiću.