Norveški prodavač automobila razmatra hoće li sljedeće godine prodavati benzinske ili dizelske automobile. U isto vrijeme švedski industrijski start-up hitno traži novi kapital, unatoč tome što je već prikupio nevjerojatnih 15 milijardi dolara, a diljem Europe pada potražnja za toplinskim pumpama, piše Financial Times.
Ova tri naizgled nepovezana primjera ukazuju na probleme s kojima se suočavaju neki europski poslovni lideri zbog zelene tranzicije u industriji. Oni upozoravaju da su europski političari nepripremljeni za to koliko će skupa ova promjena biti za kontinent, ističući stotine milijardi eura potrebnih za ulaganja i subvencije. U protivnom, upozoravaju poslovni lideri, konkurenti poput Kine i SAD-a spremni su iskoristiti prednost.
- Ne vjerujem da su europske vlade uopće shvatile koliko će sve to koštati. Ali, u smislu radnih mjesta i poslovanja, izuzetno je važno da Europa ne ostane iza Kine i SAD-a - rekao je jedan europski industrijalac.
Primjer automobilske industrije najbolje ilustrira izazove. Proizvođači automobila diljem kontinenta protive se prijedlogu da se do 2035. godine ukine prodaja automobila na fosilna goriva. Međutim, Norveška je pokazala da je moguće postići tranziciju prema električnim automobilima zahvaljujući velikodušnim poticajima. Ipak, glavni korisnici ovog prelaska nisu tradicionalni proizvođači automobila.
Recimo, Tesla dominira prodajom vozila u Norveškoj, dok glavna ulica u Oslu ima samo jedan auto salon i to onaj za kineski brend Nio. Ipak, proračun Norveške otkriva koliko je i ova tranzicija osjetljiva. Manje porezno olakšanje za vozila na fosilna goriva navelo je najveći norveški auto salon da razmotri ponovno uvođenje prodaje benzinskih i dizelskih automobila sljedeće godine.
Dajte carine
Bilo kakav osjećaj olakšanja za europsku industriju mogao bi biti kratkog vijeka, budući da Bruxelles nastavlja s uvođenjem carina na subvencionirane kineske električne automobile. Simulacije Europske središnje banke, koje je citirao njen bivši predsjednik Mario Draghi u izvješću o konkurentnosti, pokazale su da bi, ako kineski proizvođači automobila dobiju slične subvencije kao što ih je dobila njihova solarna industrija, proizvodnja električnih vozila u EU mogla pasti za 70 posto, a tržišni udio europskih proizvođača u svijetu smanjiti se za gotovo 30 postotnih bodova.
Vincent Clerc, izvršni direktor brodarskog giganta AP Møller-Maersk, kaže da Europa stoji pred ‘oštrom odlukom‘. Može uvesti carine koje će ‘učiniti proizvode skupljima kako bi ubrzali prijelaz na zelene tehnologije i zaštitili stari način poslovanja‘ ili može pokušati stvoriti nove industrijske lidere temeljene na inovacijama.
Primjer jednog takvog projekta su švedske tvornice baterija Northvolt. Ovo je možda najvažniji europski zeleni projekt, osmišljen kako bi se suprotstavio azijskoj dominaciji u ovoj ključnoj industriji. No, unatoč prikupljanju više od 15 milijardi dolara putem kapitala, kredita i subvencija, švedski start-up bori se za opstanak te očajnički traži svježi kapital pa trenutno proizvodi tek mali dio svojih kapaciteta.
Neke europske vlade, poput Njemačke, ponudile su poticaje Northvoltu, ali ne ni blizu ciframa koje bi zadovoljile švedski start up, dok je ‘domaća‘ Švedska isključila mogućnost državne pomoći za proizvođača baterija.
Slična situacija postoji i u mnogim drugim industrijama, gdje se postavljaju pitanja o brzini i troškovima zelene tranzicije. Prodaja toplinskih pumpi, koje su dizajnirane da budu učinkovitije i manje zagađujuće od plinskih kotlova, gotovo se prepolovila u Europi u prvih šest mjeseci ove godine jer su subvencije smanjene. Također, Njemačka je ublažila zabranu ugradnje novih plinskih i naftnih kotlova nakon što je izazvala javnu i političku reakciju. Europa se čak bori i u područjima gdje je nekada dominirala. Draghi je istaknuo da je EU činila dvije trećine rane faze ulaganja rizičnog kapitala za vodik u razdoblju 2015.-2019., ali samo 10 posto u razdoblju 2020.-2022.
Sve ovo potiče europske industrijalce da sve glasnije upozoravaju i pozivaju političare da osiguraju ozbiljan novac za razvoj prave zelene industrije.
Inače, prema procjenama Europske komisije, trošak zelene tranzicije u Europi, odnosno postizanja klimatske neutralnosti do 2050. godine, bit će značajan. Prema različitim izvorima, procjenjuje se da će godišnje biti potrebno ulagati između 260 i 350 milijardi eura kako bi se ostvarili ciljevi zelene tranzicije i smanjili emisije ugljičnog dioksida.