Zahuktava se još jedno svehrvatsko natjecanje u lažnom optimizmu. Državne institucije uz potporu poslušnih mainstream medija broje svakog turista na granici i pričaju bajke o još jednoj sezoni koja će biti bolja od rekordne 2019. Sličnu obmanu gledali smo i ljetos, ali malo kasnije jer je zbog covida propuštena predsezona.
HAC slavi gužve na cestama. Za Tijelovo je na Lučkom ušlo 38.387 vozila, što je 4,4 posto više nego rekordne 2019. Zdravko Marić slavodobitno je poručio da bi ova turistička godina mogla nadmašiti 2019. jer je vrijednost fiskaliziranih računa, što se turizma tiče, u prvih pet i pol mjeseci ove godine 22 posto viša u odnosu na rekordnu 2019. Hrvatska turistička zajednica jednako optimistično donosi podatke da je u svibnju zabilježen rast broja turističkih dolazaka od 178 posto i broja noćenja od 155 posto u odnosu na lanjski svibanj. Slične podatke podjednako ushićeno objavljuju statističari.
No ponešto nam se prešućuje. U prvome je kvartalu kroz hrvatske zračne luke prošlo 1,19 milijuna putnika, što je za čak 26,4 posto manje nego 2019. Dakle, dobili smo za tijelovski vikend 1635 vozila više, ali u prva četiri mjeseca izgubili smo 427 tisuća avionskih putnika. A u zračnom prometu vlada globalni kaos zbog nedostatka osoblja, a što će se dalje događati – samo nebo zna. Financiministar dobro zna da višak od 22 posto fiskaliziranih kuna ne znači rast potrošnje. Inflacija je prešla iz puzajuće u galopirajuću: 10,8 posto na godišnjoj razini, a 13 posto u odnosu na svibanj 2019. Neke druge kategorije, poput smještaja, porasle su u tri godine za 20 posto, a gorivo koje troši onaj višak automobilskih turista u svibnju je bilo 25 posto (benzin) odnosno 34 posto (dizel) skuplje.
Što se tiče broja turista, unatoč troznamenkastom rastu u prvih pet mjeseci u odnosu na prošlu godinu, prema 2019. smo u minusu za 22,1 posto u dolascima i 11,5 posto u noćenjima. To je manjak od čak 1,3 milijuna noćenja u pet mjeseci.
Prema tome, turista je dosad bilo manje nego 2019. i samo su skuplje plaćali istu robu odnosno usluge, a zasigurno nisu trošili više. Naprotiv! Svaki ulični prodavač drangulija za plažu reći će da ljudi kraj štanda samo prolaze i da kupuju manje nego ikad. Tomu treba dodati nedostatak radne snage, koji poprima dramatične razmjere. Kvartovski kafić na jugu Istre zatvara vrata već u 14 sati jer ne može pronaći konobara ili konobaricu za večernju šihtu ni za satnicu od 50 kuna. Iz sličnog razloga vinarija u Puli prešla je na rad u jednoj smjeni (10 – 17 sati). U Podstrani se traži osoba koja će peći i prodavati palačinke na plaži za 10.000 kuna…
Sve to pokazuje da će ova turistička sezona – usprkos dežurnim utjerivačima optimizma – biti, doduše, financijski rekordna, ali samo zbog poskupljenja. Bit će ovo ljeto velikog prometa i male zarade.