Prema dobro obaviještenim izvorima, ovih se dana održavaju neformalne konzultacije ad hoc (ne)-stranačkog vijeća mudraca, koje je od šefa stranke dobilo samo jedan zadatak: predložiti stranačkoga kandidata za predsjednika države. Stjecajem okolnosti prisluškivali smo jedan od sastanaka, ali zbog slabog tona nismo sigurni tko su bili sudionici. Tek, međusobno su se oslovljavali s ‘Vlado‘, Mate‘ i ‘Andrija‘
Dečki, znam da vam je Andrej objasnio koji je naš posao. Dakle, trebamo mu predložiti svoga kandidata. Eto, nas dvojica smo već bili, samo ti, Vlado, među nama nisi bio. Bi li se možda toga prihvatio?
– Ma prestar sam vam je za to…
– Kako prestar, pogledaj Bidena, tvoja generacija.
– To biste mi smjestili? Ne, hvala. Ali Andrija, ti si mlađi, k‘o Trump, a da opet probaš?
– Ne hvala, ali, Mate, imaš li ti koga na umu?
– Pa spominjalo se Miru Gavrana, makar je on rekao da se nada kako neće biti kandidat...
– Ali nije ni odbio.
– Nije, ali manjak entuzijazma već mu je veliki minus.
– A Davor Ivo?
– Ja bih rekao da su si on i Andrej utoliko bolji koliko su dalje jedan od drugoga…
– A Pantovčak je ipak preblizu Gornjem gradu. A što kažete na Zdravka Marića?
– Hm, to bi bilo zanimljivo, ali on je već pobjeg‘o iz politike. Pitanje je kako ga vratiti.
– Teško. Nego – Dragan Primorac?
– Odlično, Andrija, dobro si se sjetio. On je spretan, vješto lobira, a i napokon bismo dobili liječnika na čelu države!
– Dobro, Mate, opet taj vaš zdravstveni lobi! Pa nije nam država bolesna. To je ipak posao za pravnika. Recimo – za Ivana Šimonovića!
– E, super ideja, on je skroz čist, ali godinama je daleko, u UN-u, nema poznatost na domaćoj sceni, a i njega čeka četverogodišnji mandat u Odboru za ljudska prava UN-a, pitanje je kako ga nagovoriti da to žrtvuje za ovu ipak rizičnu kandidaturu.
– Ma to je problem, Ovaj će svakog razvaljivati na najgori način. Eto, zato je sigurno i mali Gordan unaprijed odustao, za svaki slučaj.
– Možda to još nije završena priča. Rekao je da se ne planira kandidirati, ali njega bi Andrej mogao nagovoriti.
– Mogao bi nagovoriti i Frku…
– Uh, to bi bilo veselo, samo on ima onaj uteg od stana, a pitanje je i bi li ga se Andrej htio odreći.
– A njegov drugi Zvonimir – savjetnik?
– Savić? Jako zanimljivo, ali bez njega bi se srušio cijeli NPOO, a to si Andrej ne može dopustiti jer bi mu bez te love pali svi sljedeći proračuni.
– Možda bi se Oleg Butković volio opet pofajtat s Ovim?
– Teško, još se nije oporavio od one svoje binarne krave.
– Ma, pa njega Andrej nije uspio nagovoriti ni da se natječe za župana, strah ga je bilo i Komadine. Neće si dopustiti gubitak izbora.
– Ali imamo jednoga odličnoga gubitnika – Davor Filipović!
– Ooo, on bi sigurno bio pravi, to je odlično odigrao u Zagrebu. Doduše, bio je tek četvrti, ali je bar pobijedio SDP-ova Klisovića.
– Je, on je prvi naš koji je u Zagrebu bio bolji od SDP-ova kandidata za gradonačelnika.
– E, ali trebao bi dobiti i Selak Raspudić.
– Pa o njemu smo govorili kao o lucky loseru.
– A u tom kontekstu, imamo i Tomislava.
– Karamarka? Tko zna što on sve zna o Ovome?
– Samo, što ako pobijedi?
– Onda smo svi skupa nadrapali. To bi bila još tvrđa kohabitacija, ali sve bi se prelilo i na stranku…
– Onda ništa. A Ante Gotovina?
– Ma, on sigurno neće, dosta će biti da našem kandidatu opet da mali poguranac.
– Dobro, imamo i Damira Krstičevića?
– Eee, to te ja pitam!
– Ma ni on ne bi više u politiku.
– A što kažete na Pavića?
– Mladena iz Ministarstva poljoprivrede?
– Ne, Josipa iz Ministarstva turizma i sporta.
– Onaj mali državni tajnik za sport?
– E, taj mali od 196 cm, vaterpolist, bio je najbolji golman na svijetu…
– U, to bi bilo odlično rješenje, samo ako Tucak osvoji medalju u Parizu.
– Pa onda bolje Tucka kao kandidata?
– Teško. Ali, zamisli, dolaze vaterpolisti sa zlatom, a na pozornici ih uz Andreja dočeka njihov kolega, budući predsjednik! Vau!
– E, samo nam treba medalja.
– A imamo li šanse za još koju?
– Možda u rukometu, ali ne možemo kandidirati onog Islanđanina…
– Dagura Sigurðssona.
– E, tog. Da nam je bar tu još Lino.
– Pa tu je, i on je u najboljim godinama, mlađi je od svih nas – tek 75.
– I mogao bi dobiti Istru…
– Ili bar Umag.
– A i pravi rukometni gazda je naš – Davor Gobac.
– Ali on voli biti u drugom planu, a valjda ima i razloge za to.
– Imamo jednog koji voli prvi plan, mlad je, a sad je i popularan – Franković!
– Ha, on bi bio spreman i za kandidaturu, kao i za dom.
– Dobili bismo s njim glasove na desnici, ali teško da bi Andrej pristao, već ga je javno ukorio.
– Zamislite slogan: ‘Za Pantovčak spreman!‘
– Ljudi, a da razmišljamo malo out of the box? Tko je izvan stranke napravio najviše za nas u proteklih desetak godina?
– Sanader nakon isključenja iz stranke – sve je preuzeo na sebe?
– Ma ne!
– Tomašević? Baš se lijepo slaže s Andrejem.
– Ma neee. Zoki!
– Stvarno!
– Imaš pravo.
– Dakle, kandidirajmo Zokija, nek bude zajednički kandidat SDP-a i nas.
– To je super ideja. Možda je to jedini način da ga se riješimo na Pantovčaku.
Ovaj tekst plod je autorove prljave mašte.