Vijesti o smrti ureda uvelike su pretjerane

Ako tu i tamo preletite strane portale ne može vam ne zapeti za oko koliko se mnogo piše o tome kako zaposlenicima nježno i taktično priopćiti da bi trebali raditi u uredu: ‘Budite oprezni, savjetujte se sa stručnjacima, jer vam posloprimci navikli na rad od kuće, ustvari na rad iz bilo kojeg drugog mjesta kugli zemaljskoj osim ureda, mogu otići glavom bez obzira.‘, ‘Ponudite im hibridni rad, bilijar, prostore za opuštanje, psihijatre, masažere, grickalice i povremeno pivo s ekipom da ih namamite.‘ Ponegdje se ide toliko daleko da se ne dovodi u pitanje trebaju li se ljudi vratiti u urede, već se jasno proziva lidere i navodi da je u njima problem jer ‘ne znaju upravljati timovima na daljinu‘.

Tu psihozu u vezi s povratkom na posao potpomažu velike korporacije koje jedna za drugom objavljuju, a posljednji je primjer onaj Airbnb-a, da njihovi zaposlenici mogu raditi odakle hoće. Uredi su stvar prošlosti, takav je barem dojam gledamo li zapadne medije, pogotovo one preko Bare, a ni s domaćima često nije ništa drugačije. Zaposlenicima diljem svijeta svidjelo se tijekom pandemije raditi od kuće odnosno s bilo kojeg drugog mjesta koje nije ured, pa nije ni čudno da se s povratkom u ured oklijeva. Što zaposlenike ima biti briga je li radni prostor pod dugoročnim najmom i da ga, premda zjapi prazan, treba plaćati. Iz domaće perspektive, cijela ta frka djeluje pomalo infantilno.

Domaći proizvodni pogoni nisu ni stali, niti su imali mogućnost rada od kuće, a većina zaposlenika u Hrvatskoj koja je i radila od kuće vratila se u urede, a ako nisu baš skroz - rade hibridno. Tako barem pokazuje Liderova anketa koju smo proveli među domaćim tvrtkama. Jedini su koji još uvijek imaju mogućnost, odnosno povlasticu da se ponašaju kao razmaženi zapadnjaci koje treba moliti i kumiti da možda nekad navrate u ured, barem jednom u tjednu, ma barem i na sat-dva, ma barem samo na pivo poslije posla, IT-ovci i drugi zaposlenici tzv. digitalnih industrija.

Neizbježnost otuđenja

Oni, poznata je činjenica, danas iz udobnosti svog doma ili s plaže na Maldivima, ako se furaju na digitalne nomade, mogu raditi za najjače svjetske igrače iz tih industrija, za globalne tvrtke koje mogu odriješiti kesu, pa je takvu radnu snagu, koja bira ostati u Hrvatskoj i raditi za domaće poslodavce ili barem za poslodavce na domaćem terenu, bolje ne zamarati takvim trivijama kao što je rad iz ureda. U drugim djelatnostima rad od kuće ispočetka je bio fora, pa je postao pakao, pa se ipak objeručke dočekao povratak u novo normalno s malo hibridnih mogućnosti.

– U početku nam je svima bio šok raditi od kuće jer prije početka pandemije nismo previše ‘prakticirali‘ takav rad. Tijekom lockdowna i u radu od kuće konstantno smo bili online, bez mogućnosti odmora s obzirom na to da su svi kolege mogli vidjeti kada je tko dostupan, a pozivi su često slijedili odmah nakon što je završio tekući sastanak. Rad na računalu bio nam je konstanta, bez osobnoga kontakta, a većina konverzacije svodila se na poslovne teme. Nedostajale su nam druge teme, kave i druženja, što je neizbježno otuđilo tim. Neki se kolege nisu upoznali ili vidjeli uživo više od godine dana, nerijetko si postavljajući pitanja što rade uopće i kako pridonose. Sve to pokušali smo kompenzirati grupnim sastancima, virtualnim ‘kavama‘, town hall sastancima i ostalim supstitutima svjesni da ništa ne može zamijeniti ljudski kontakt – ispričao je Bojan Dajč, komercijalni direktor Strateško-distributivnog područja Hrvatska u Atlantic Grupi i naveo da danas dobro funkcioniraju u hibridnom modelu. Oko 40 posto njegova tima je u uredu, a 60 posto kod kuće, a što je održivo i na dulji rok jer češće kontaktiraju uživo.

Daleko od očiju, daleko od srca

A ima nešto i u tome da je rad od kuće bio izazovan za voditelje odjela i lidere kompanija, a i dalje jest, makar i samo hibridan. To više što se danas veliki naglasak stavlja na balans između poslovnog i privatnog i kada se granica između jednog i drugog povlači jako debelim flomasterom. Upravljati timovima i zaposlenicima za one koji su za posao i promaknuće žrtvovali život, obitelj i zdravlje u takvoj konstelaciji naravno da nije lako i za takve je lidere iznimno važno da se posvete kontinuiranom osobnom razvoju. Ma ne samo za njih, već i za sve koji moraju odgovoriti na novonormalne izazove. Naime, za kvalitetno vođenje tima potrebna su brojna znanja o funkcioniranju ljudi i njihova sustavna primjena u poslu, istaknula je Tanja Pureta, osnivačica i predsjednica Uprave konzultantske tvrtke Ramiro. Osim tih pravila, koja se trebaju dosljedno primjenjivati da bi se postigao željeni uspjeh, potrebno je u novim okolnostima poznavati i dodatna, nužna za kvalitetan rad na daljinu.

– Bez tih znanja voditelj može nesvjesno raditi brojne pogreške u komunikaciji sa zaposlenicima, počevši od pogrešno izabranog vremena komunikacije, vrste sadržaja, načina za njegovo predstavljanje, neželjenih emocionalnih reakcija koje može izazvati svojom komunikacijom i slično te tako umanjiti uspjeh svojih velikih napora da ostvari željene rezultate. Mnoge voditelje to prilično frustrira i jako se trude pronaći način kako da osiguraju učinkovit rad bez mnogo neposredne komunikacije sa zaposlenicima, primjerice korištenjem raznih softverskih alata za organizaciju posla. Teško se mire s činjenicom da se redovito kvalitetno posvećivanje zaposlenicima ni sa čim ne može zamijeniti i da je upravo u tome formula motiviranog i angažiranog rada ljudi. U radu na daljinu postoji i dodatni izazov, koji je jednostavno sročen u narodnoj izreci ‘daleko od očiju, daleko od srca‘, pa treba znati kako da srca ostanu bliska čak i kad su distance prostorno ili vremenski velike – kaže Pureta.

A što o svemu kažu poslodavci, pročitajte u novom broju tjednika Lideru, u digitalnom i tiskanom izdanju. Anketirali smo čak 10 kompanija i rad od kuće, čini se, više je izuzetak nego pravilo.