Više nego ikada prije globalna ekonomija dijeli jednaku sudbinu. Da, neke su zemlje više pogođene, neke manje, no globalno smo u istome loncu, onom inflacijskom. Iako je glavni zadatak većine središnjih banaka kontrola cijena, dakle inflacije, ekonomisti su nakon iskustva helikopterskoga novca u prošloj financijskoj krizi, koji nije iz naftalina izvukao inflaciju, nekako uvjeravali da je taj fenomen prošlo svršeno vrijeme.
Ili da barem imamo na raspolaganju sve moguće alate kako bismo ga držali pod kontrolom. Čini se da smo si mazali oči jer ne samo da važemo između inflacije i recesije nego su i stope po zemljama toliko različite da se čini kako globalno isti uzroci u pojedinim zemljama rađaju posve različitu inflaciju. Pa smo odgovor na zbunjujuće trendove potražili kod Vladimira Gligorova iz Bečkog instituta za međunarodne odnose.
Činilo se da je inflacija gotovo zaboravljeni fenomen, ili barem upravljiv, no pokazalo se da ipak nije. Američki se FED počeo boriti protiv nje podizanjem kamata, Europska središnja banka (ECB) još važe argumente pro et contra. Tko ima veće izglede u toj borbi?
– ECB je svakako u boljem položaju, ali ne zbog alata ili pameti, nego zato što je u eurozoni inflacija uglavnom posljedica rasta cijena energenata, ponegdje i hrane. U Americi rastu i druge cijene jer je povećana potražnja za radom, pa rastu i plaće. Ili, kako to ekonomisti kažu, američka je ekonomija pregrijana i u redu je ohladiti je višim kamatama. Inflacija u EU ovisi prije svega o kretanju cijena enegenata, na što ni ECB ni bilo koja druga središnja banka ne mogu utjecati, a u SAD-u FED očekuje zadatak da višim kamatnim stopama uspori potrošnju i ekonomsku aktivnost. ECB još može odgađati slične odluke i oslanjati se na mjere Europske komisije i država članica koje bi trebale utjecati na smirivanje cijena na tržištima energenata.
A kakvi su izgledi da SAD završi u recesiji? Ako i bude tako, koliko bi se brzo mogao izvući i kojim alatima, jer podizanje kamata neće previše utjecati na inflaciju ponude?
– Zasad ni američke ni međunarodne institucije ne predviđaju recesiju u SAD- u ni ove ni i iduće godine. No američki ekonomist Larry Summers procjenjuje kako rastu izgledi da će potkraj ove ili iduće godine gospodarstvo ipak zaći u recesiju. To uvelike ovisi o odgovoru na pitanje hoće li recesija biti potrebna kako bi se uklonili inflacijski pritisci ili će povećana ulaganja, isto tako ponuda, uz rast produktivnosti smiriti inflaciju i očuvati rast. FED ima težak zadatak s kojim ne smije pogriješiti prihvaćajući samo jednu ili drugu od tih mogućnosti.
Ako ipak bude recesije, kakve bi tada bile refleksije na EU?
– Ne vjerujem da će američko gospodarstvo ući u recesiju, pa ne vidim ni neke velike negativne posljedice mogućeg razdoblja neusklađenosti kamatnih stopa u SAD-u i u EU. Stoga mislim da će takav razvoj situacije pomoći europskom oporavku ako bi se usto vodila valjana energetska politika. Ako bi američka ekonomija zaista ušla u recesiju, to bi utjecalo negativno na europsko gospodarstvo iako bi to opet mnogo više ovisilo o eventualnom većem oslanjanju na mjere fiskalne politike u EU. Čini mi se da nije nerealno da se gospodarstva u SAD-u i EU stabiliziraju relativno mirno i da se u EU dodatno pojača oslanjanje na mjere fiskalne politike.
Kako će EU odgovoriti na inflaciju kad su stope tako različite? Ako bi se podignule kamate, ne bi li one gurnule Uniju u recesiju?
– Vrijeme rasta kamatnih stopa svakako stiže. Ima tu dosta posla koji treba obaviti kako bi se monetarna politika normalizirala nakon izvanrednih okolnosti kakve su financijska kriza i epidemija. Uz to se mijenja odnos prema fiskalnoj politici i u pojedinim zemljama članicama i u samoj Uniji. U svakom slučaju, ako se želi postići cilj od dva posto inflacije, kamatne stope morat će se povećati kako se gospodarska aktivnost bude stabilizirala, i to na razini od barem tri posto rasta, poželjno i više od toga. S takvim razvojem događaja Europa ne bi trebala završiti u recesiji.
Ako ipak ne bude tako glatko i gospodarstvo opet plati cijenu, je li izlaz u mjerama pomoći tvrtkama i građanima? Koji su još alati na raspolaganju?
– Po prirodi stvari, ako se od poduzetnika očekuje da se odreknu poslova i dobiti, a i od građana da se pomire s povećanim troškovima, onda je neki oblik naknada svakako očekivan i na mjestu. Čak i ako je riječ o nacionalnoj sigurnosti, kao u ovome slučaju, iako naizgled neizravno. Dakle, ako bude bilo potrebno, države će, ili EU, morati pomagati poduzećima i građanima.
Cijeli intervju pročitajte u novom broju tiskanog i digitalnog izdanja Lidera.