Možda nema domaće radne snage, ali u dovođenje stranih radnika odjednom se razumiju svi. Takav je dojam, strane radnike imaju veliki poslodavci, javne komunalne tvrtke, manje obiteljske kompanije, obrti, servisi, raznorazni majstori, kozmetički saloni... Svi dovode strance i svi su u tome postali vješti i stručni, pa i ne čudi da je buknuo posao zapošljavanja stranaca. Odjednom za to svi imaju svog "čovika"; svatko zna nekog tko sređuje vize i radne dozvole, kupuje jeftine aviokarte i nekoga tko ima ‘na lageru‘ barem stotinjak stranaca koji dolaze sutra i to za kikiriki.
No, takav je izbor riskantan: traženi radnik možda će pobjeći čim sleti u Hrvatsku ili u najboljem slučaju neće biti kvalificiran pa ćete imati dosta posla da ga obučite za rad, što je proces koji traje. Možda ćete ga i moći plaćati ‘kikirikijem‘ dok spava na podu šupe, što vam je ‘čovik‘ sugerirao, pa usput postanete nova zvijezda ‘Provjerenog‘ ili neke slične emisije, a to stvarno nikomu ne bi trebao biti cilj.
Ipak, činjenica jest da na tržištu agencija koje dovode stranu radnu snagu vlada nesvakidašnji kaos zbog kojega one agencije koje rade bez fige u džepu lobiraju za novu tržišnu regulaciju. Državo, spasi nas od pohlepe pojedinaca na tržištu! Kad to izgovaraju poslodavci sami, onda je jasno da je stvar otišla predaleko.
Udaljena odredišta preuzimaju
Da se dinamika hrvatskog tržišta rada znatno promijenila u posljednjih nekoliko godina, više nikoga ne začuđuje. Na tržištu vlada velika potreba za radnom snagom u većini sektora i ujedno bilježimo njezin nedostatak. Iseljavanje i katastrofalni demografski trendovi ostavili su takve rupe na tržištu da ih više nije moguće popuniti ni bazenom radne snage iz regije. Prošle je godine, kako je već i poznato, izdano oko 170 tisuća radnih dozvola, a prema HZMO-ovim podacima u Hrvatskoj je 2023. bilo zaposleno oko 110 tisuća stranih radnika. Neka predviđanja tvrde da bi se ove godine broj izdanih radnih dozvola mogao popeti i do dvjesto tisuća. Od početka ove godine bilježimo da se više izdaju dozvole stranim radnicima iz nama udaljenih odredišta nego radnicima iz regije, a ti će se trendovi samo pojačavati.
Nelojalna konkurencija
Poslom dovođenja strane radne snage bave se dvije skupine agencija: agencije za privremeno zapošljavanje i agencije za posredovanje pri zapošljavanju. Prema podacima koje nam je dostavilo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, 31. ožujka 2024. u njihovoj je evidenciji bilo 708 agencija za privremeno zapošljavanje i 629 agencija za posredovanje pri zapošljavanju. I jedne i druge dovode u Hrvatsku strane radnike. Prve rade na principu svojevrsnih agregatora, onih koji već imaju svoj kontingent dostupne radne snage u Hrvatskoj, a druge imaju ulogu posrednika između poslodavaca i radnika te rade za naknadu.
Koliko je posao buknuo, neka govore brojevi sami za sebe: 2022. u Hrvatskoj je bilo 415 agencija za posredovanje pri zapošljavanju i 352 agencije za privremeno zapošljavanje, a idemo li kopati dalje u prošlost, otkrit ćemo da je 2018. u evidenciji bilo 187 agencija za privremeno zapošljavanje i 109 agencija za posredovanje pri zapošljavanju. Brojevi rastu nemilice, a očekuje se da će rasti i dalje te da će stranaca biti sve više, kao i agencija koje ih dovode. Dok neki u tom kaosu rade prema pravilima, drugi sva pravila izbjegavaju na štetu stranih radnika, poslodavaca, ali i na štetu Hrvatske kao poželjnog odredišta za strane radnike.
Što o svemu tome kažu poslodavci i predstavnici realnog sektora, a što o tome imaju za reći oni koji u tom poslu rade legalno poštujući sve zakone i regulative, a što na koncu kažu stranci i kako su pojedine zemlje, poput Filipina, zaštitile svoje radnike u inozemstvu, te, na koncu, koliko brzo strani radnik doista i može doći u Hrvatsku, pročitajte u ovotjednoj temi broja u tiskanom ili digitalnom izdanju tjednika Lider.