Zbog rasta cijena energenata inflacija bi mogla bujati i dalje

Inflacija opet iznenađuje! Većina je analitičara, naime, na pragu ulaska u ovu godinu očekivala usporavanje. Podaci su, doduše, za prosinac 2024., no trend pokazuje višemjesečni neprekinuti rast, a ako se po jutru dan poznaje inflacija neće tako brzo prestati biti temom. Konkretno, stopa je inflacije u Hrvatskoj mjerena domaćim indeksom potrošačkih cijena u prosincu iznosila 3,4 posto (na godišnjoj razini). Sukladno uzlazim kretanjima posljednjih (najmanje) tri mjeseca, prema prvoj procjeni DZS-a, inflacija je u cijeloj 2024. iznosila nemalih tri posto. Glavne su komponente rasta i dalje usluge (5,6 posto), potom skupina u kojoj su hrana, piće i duhan (4,8 posto).

 

Inflacija mjerena međunarodno usporedivim indeksom Eurostata, harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena (HICP), još je viša – 4,5 posto, najviše od svih zemalja članica eurozone. I gotovo dvostruko više od prosjeka eurozone koji iznosi ‘samo‘ 2,4 posto. Iako ni u eurozoni nije spuštena ispod željenih dva posto, u Hrvatskoj je ipak višestruko tvrdokornija. Zašto?

 

Ljubo Jurčić s Ekonomskog fakulteta kaže kako su dva temeljna razloga koja guraju cijene usluga i hrane, koji u nas guraju ukupnu inflaciju. – Kod cijena usluga nije riječ samo o turizmu, ono što potiče rast cijena jest ukupna cijena rada. Ona je skuplja zbog potražnje za nedostajućom radnom snagom, dakle, treba platiti radnika neovisno o njegovoj ili produktivnosti poduzeća. Industrijske cijene padaju, a cijene naknade za rad rastu, dakle, sve više plaćamo ljude, ali ne zato što raste produktivnost, i to je (ne samo) na duge staze izrazito loš trend. Kod hrane je problem to što većinu uvozimo, a s njom uvozimo i cijene.

 

Ono što malo tko kod nas razumije jest činjenica da EU članice na razne načine, neizravno, kod zasijavanja, oranja, kopanja...nevidljivo subvencioniraju proizvodnju hrane, što se prenosi u niže nacionalne cijene, ali ne i u izvozne, odnosno uvozne u Hrvatskoj. Sve razvijene članice, Nizozemska, Belgija ili Austrija, recimo, subvencioniraju razvoj, ulaganja, zaštitu okoliša, orijentaciju organskome, primjerice, što su sve nevidljive subvencije kojima se zaobilaze temeljna EU pravila pa su cijene hrane u tim bogatijim zemljama niže nego u siromašnijoj Hrvatskoj. A Hrvatska nema nikakve regulatorne mehanizme koji bi takvu praksu prepoznali. Kod hrane je ključno razumjeti kako se gradi njena vrijednost i cijena u globalnom lancu, a kako to ne razumijemo onda se čudimo kako cijena hrane raste, a trebala bi padati – zaključuje Jurčić.

 

Nastavak trenda rasta cijena potvrđuje ono što je Lideru nekoliko puta ustvrdio, i na što cijelo vrijeme upozorava, Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta. Razlika između domaćeg i Eurostatovog indeksa cijena stalno se kreće oko 1,2 do 1,3 postotna boda (europski je indeks, naravno, viši, jer obuhvaća nerezidente/turiste), što utjecaj uvođenja eura ne sažima u godinu-dvije, kako je to bilo u većini članica, nego produljuje na tri do četiri godine. Uz to, iako je cijena energije na ukupni indeks cijena dosad djelovala povoljno, s obzirom na geopolitička zbivanja, ni to više neće biti neutralno.

 

Znalci, naime, i u siječnju očekuju dodatni rast inflacije zbog drugoga kruga povećanja cijena energenata (nakon rasta u studenome). Iako se cijene nafte smiruju, cijene plina već rastu na svjetskim tržištima, a novi se rast očekuje nakon prekida isporuke ruskoga plina za europsko tržište preko ukrajinskog teritorija (ruta je prekinuta s prvim danom Nove, 2025.). Da, valja sačekati veljaču i službene objave za inflaciju u siječnju, no sveukupno, za Hrvatsku nema dobrih vijesti.