Kvartalna izvješća o poslovanju nisu dužne predati sve banke, neke su se delistirale, neke nisu ni bile izlistane, druge nisu obvezne, no i iz dostupnih objava jasno se mogu iščitati neki novi trendovi. Već je iz objave UniCredit banke, vlasnika naše Zagrebačke, vidljivo da rastu i profitabilnost i prihodi od kamata.
Naime, UniCredit je u prva tri mjeseca ove godine ostvario neto dobit od 2,1 milijarde eura, uz povrat na kapital (RoTE) od 20,4 posto te organski generiran rast kapitala od 3,4 milijarde eura. Andrea Orcel, glavni izvršni direktor UniCredit Grupe, kaže kako je to deveto uzastopno tromjesečje u kojemu je UniCredit ostvario izvrsne financijske rezultate, povećanu profitabilnost i kapacitet distribucije.
- Naša rekordna neto dobit od 2,1 milijarde eura ostvarena je uz dvoznamenkasti rast neto prihoda, najviše vrlo snažnim neto kamatnim prihodom te daljnjim smanjenjem troškova. Nastavljen je rast organski generiranog kapitala što je rezultiralo izvrsnim CET1 omjerom od 16,05 posto (omjer već isključuje distribuciju dioničarima od 5,25 milijardi eura za 2022. godinu i ukalkuliranu novčanu dividendu u prvom tromjesečju od 0,7 milijardi eura). Naša likvidnost je solidna, a kvaliteta naše imovine jaka.
Poboljšani makroekonomski izgledi i kamatno okruženje, pozitivni poslovni trendovi, naša nastavljena transformacija i osnažena rizična pozicija omogućili su nam rast ključnih pokazatelja za 2023. godinu. Sada očekujemo neto dobit veću od 6,5 milijardi eura te veću raspodjelu dioničarima, najmanje 5,75 milijardi eura. Očekivani nizak trošak rizika od 30-35 baznih bodova za 2023. godinu (s prisutnim faktorima koji bi ga mogli i sniziti), rezultat je našeg solidnog kreditnog portfelja i visoke pokrivenosti rezervacijama – poručuje čelni čovjek UniCredita.
Kako je dobro poslovala majka tako dobre rezultate ima i naša Zaba, i to sa sličnim trendovima – rezultat se temelji na rastu prihoda od kamata! Prema nerevidiranim podacima za prvo tromjesečje dobit nakon oporezivanja porasla je 31,7 posto (sa 82 milijuna eura na 108 milijuna). No, znakovito je to što su prihodi od kamata porasli čak 73,4 posto (sa 79 na 137 milijuna eura). Na prvu bi takav skok bio logičan, jer su kamate na kredite rasle zbog rasta referentnih kamata Europske središnje banke (ESB).
No, ako znamo da je rast kamata na kredite u Hrvatskoj među najsporijima u EU, štoviše, kamate na kredite niže su nego, primjerice, u Njemačkoj ili Austriji, onda je jasno da je stvar u nečemu drugome (primjerice, prosječne kamate za investicije u nove poslove poduzeća do milijun eura u Hrvatskoj su 3,58 posto, u Austriji 3,95, Njemačkoj 4,73, Francuskoj 3,60, Italiji 4,39 dok je prosjek Eurozone 4,26 posto).
NItko ne razmišlja o makroekonomskim posljedicama
Naime, rast kamatnih prihoda izvire ponajprije iz kamate koju banke ostvaruju na likvidna sredstva na svojim transakcijskim računima – kod ESB-a. Kada ESB podiže ključne kamatne stope to znači da ih podiže za glavne operacije refinanciranja, za mogućnost posudbe na kraju dana i za – novčane depozite. Ova potonja kamata trenutno iznosi čak tri posto i to je stopa po kojoj banke svoje depozite drže u ESB-u. Istodobno, za taj novac uložen u ESB po tri posto štedišama plaćaju 0,01 posto za sredstva po viđenju ili do jedan posto za oročenja. Razlika je itekako uočljiva.
Kako banke već godinama plivaju u likvidnosti – samo Zaba raspolaže s oko šest milijardi eura viška na koje plasiranjem ESB-u uprihodi oko 150 do 200 milijuna eura (ovisno o iznosu) – očito je bankama isplativije novac držati u ESB-u nego ga u ovim kvrgavim kriznim vremenima plasirati klijentima. Uz to je ECB upravo, sedmi put, podigao kamate, ovaj put za 0,25 baznih bodova što znači da će bankama biti još isplativije viškove ‘oročiti‘ u Frankfurtu. A retorika šefice ESB-a sugerira da će biti još podizanja kamatnih stopa.
Banke se, ruku na srce, ponašaju razumno, novac plasiraju ondje gdje je relativno dobra zarada, uz nikakav rizik. No, nitko se trenutačno ne pita što će takav trend značiti za cjelokupnu ekonomiju. Iako krediti nisu stali, uz rast kamata, pa bilo to i spori kao u Hrvatskoj, poduzeća polako posustaju u kreditiranju investicija i odgađaju ih na neodređeno vrijeme.
S jedne strane klijenti sami odustaju od kredita, jer nisu sigurni hoće li ih moći vraćati, s druge strane zašto bi se banke uopće bavile svojim temeljnim poslom, kreditiranjem, ako im je isplativije plasiranje sredstava na transakcijski račun ECB-a. S treće strane, s takvim viškovima likvidnosti na kojima dobro zarađuju banke nemaju potrebe povećavati kamate na štednju (obično uz rast aktivnih kamata ruku pod ruku ide i rast kamata na depozite – no, ovoga puta ne. O makroekonomskim posljedicama ta tri trenda zasad nitko ne razmišlja.
Možda i zato što se Europa na kraju ipak pokazala relativno otpornom na vanjske šokove. Kako kaže čelni čovjek UniCredita ‘kako bismo osigurali naše buduće rezultate, u UniCreditu smo predvidjeli težak makroekonomski scenarij i pripremili se osnaživanjem rizične pozicije i preventivnim mjerama. Iako smo i dalje oprezni, uvjereni smo da ćemo u doglednoj budućnosti dosljedno nastaviti ostvarivati visokokvalitetan profitabilan rast, sa strukturno smanjenom troškovnom osnovicom i smanjenim troškom rizika‘. Nema sumnje da je rizik nemjerljivo manji s ECB-om nego s vlastitim klijentima i kreditima.