S prvim pandemijskim zaključavanjima nisu stradale samo mikro i male, počesto i srednje tvrtke, nego i građani. Dijelom zbog smanjenja plaća i životarenja na državnoj 'lockdown donaciji', dijelom zbog gubitka honorarnih poslova kojima su dofinancirali svoje mjesečne obveze, među njima i kreditne. Doduše, službeni podaci HNB-a o neprihodujućim (nenaplativim) kreditima još ne pokazuju da problem postoji (udjel neprihodujućih kredita kućanstvima u 2021. se smanjio sa 7,2 posto na kraju 2020. na 6,5 posto na kraju 2021., pri čemu udjel neprihodujućih stambenih kredita kontinuirano pada zbog priljeva novih kredita, iako u nominalnom iznosu neprihodujući stambeni krediti stagniraju). No, osnivanje Partnerstva za sprječavanje zaduženosti, koje financira Europska unija (čini ga ekipa stručnjaka s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i Splitu, pod vodstvom Predraga Bejakovića, stručnjaka s Instituta za javne financije) pokazuje da stvari baš i nisu tako blistave.
Projekt će trajati 15 mjeseci, uključivat će niz radionica, a njegova bi provedba trebala rezultirati većim financijskim znanjem građana, posljedično i smanjenjem broja prezaduženih. Ako na prezaduženost gledamo kroz broj ovršenih znamo da je stanje u Hrvatskoj krajnje problematično. Njihov se broj već godinama kreće oko 250 tisuća. Krajem travnja ih je bilo 238 tisuća s dugom od 18 milijarda kuna. No struka upozorava da broj ovršenih nije realan pokazatelj zaduženosti, jer prezaduženi ne moraju biti ovršeni, kao što ovršeni ne moraju biti prezaduženi. No i takvi brojevi ipak pokazuju određeni trend. A trend je takav da od početka koronakrize broj ovršenih i njihov dug raste. Inflacija koja se neće spustiti prije kraja 2023., uz usporavanje rasta, takvu sliku mogu samo pokvariti, ne popraviti.
Slaba ekonomija, prezaduženi građani
Predrag Bejaković pojašnjava kako je Partnerstvo za sprječavanje prezaduženosti znanstveni projekt u kojem sudjeluje pet znanstvenika s Ekonomskog fakulteta u Splitu i tri znanstvenice s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Projekt financira Europska komisija.
- Postoje utemeljena vjerovanja kako je prevelika osobna prezaduženost stanovništva jedna od značajnih odrednica socijalne isključenosti. U EU ne postoji jedinstvena definicija osobne prezaduženosti pa je stoga teško i procijeniti koliko ljudi ima teškoće uzrokovane prezaduženošću. Ipak, postoji prilično velik konsenzus o tome tko su prezadužene osobe i kako su to pojedinci ili kućanstva, koja kasne s plaćanjima na strukturnoj osnovici ili se procjenjuje da će kasniti, stigla do takvoga stanja. Teško je s pouzdanošću procijeniti stvarni broj prezaduženih osoba. Prije deset godina navodilo se da je u EU time pogođeno 25 do 30 milijuna ljudi.
Prema istraživanju UNDP-a iz sredine 2010-ih u Hrvatskoj je gotovo svako četvrto kućanstvo kasnilo s plaćanjem režija. Zbog financijske krize koja je započela 2008. godine i pandemije Covid-19 broj prezaduženih u EU i Hrvatskoj naglo se povećao. Eurofound, agencija EU-a za poboljšanje životnih i radnih uvjeta iz Dublina, u svojoj publikaciji iz 2020. godine o temi osobne prezaduženosti (Addressing household over-indebtedness) navodi kako je na razini Europe prezadužena približno svaka peta osoba, s time da je najnepovoljnije stanje u Grčkoj gdje je prezaduženo više od dvije trećine građana. U Hrvatskoj je to gotovo polovica ljudi, te 45 i 43 posto stanovništva u Bugarskoj i Rumunjskoj – precizira Bejaković.
Jasno je, što je ukupna ekonomija neke zemlje slabija, njeni su građani siromašniji. I – prezaduženi.
Kako se takvo što uopće rješava? Yetunde Kristina Škorić, kreditni specijalist i direktorica Progreso grupe kaže kako je jedno od rješenja refinanciranje.
- Postoji nekoliko razloga zbog kojih se kreditne obveze refinanciraju, a možemo ih podijeliti u financijski isplative i one manje isplative, ali korisne za osobni budžet. Isplativa su ona refinanciranja koja donose uštedu u plaćenoj kamati po kreditu, a manje isplativa su ona gdje korisnik kredita po refinanciranju plaća veći iznos ukupnih kamata. No, kada se građani nađu u situaciji da nisu ili neće biti u mogućnosti redovno izvršavati svoje obveze po kreditu, refinanciranje je ključno, bez obzira na to je li isplativo ili ne. Na taj se način može izbjeći prezaduženost i osigurati urednost u plaćanjima obveza.
Prateći dosadašnja ponašanja klijenata kod refinanciranja, klijenti Progreso grupe uglavnom se odlučuju refinancirati obveze kako bi objedinili više kreditnih obveza u jednu i tako smanjili mjesečne obveze po kreditu. U posljednje vrijeme, refinanciraju se obveze radi fiksiranja kamatnih stopa odnosno izbjegavanja rizika mogućeg rasta kamatnih stopa. Jedan od problema zbog kojeg građani dolaze u stanje preopterećenosti dugovima i kreditima jest pretjerano korištenje skupih kreditnih zaduženja. To su, primjerice, prekoračenja po tekućim računima, revolving kartice i brzi krediti. To je okidač koji vrlo lako dovodi građane do razine prezaduženosti. Isto tako, korištenje kartica na rate na način da visina rate nije usklađena s prihodima u budžetu, izazivaju nestabilnost u osobnom budžetu – priča nam direktorica tvrtke koja se bavi kreditnih posredovanjem i savjetovanjem.
Kreditni specijalisti
Kaže kako klijentima ističu važnost savjesnog i odgovornog zaduživanja te važnost stalnog praćenja i vođenja osobnih financija. Prije bilo kakvog zaduživanja ključno je provjeriti vlastitu mogućnost plaćanja obveza i procijeniti financijsku situaciju kućanstva. Jedno je od temeljnih pravila za sprječavanje prezaduženosti, poručuje, na vrijeme potražiti pomoć kreditnog specijalista. Najviše se kreditnih opcija nudi građanima koji uredno plaćaju svoje obveze i zato je važno reagirati čim se uoči nesrazmjer u primanjima i troškovima života.
- Na tržištu trenutno ne postoji velik broj kredita za refinanciranje. Kod nas se to uglavnom čini klasičnim gotovinskim kreditima za obveze do 300 tisuća kuna. Kada je klijent uredan i zadovoljava kreditnu sposobnost, banka će odobriti novi kredit kojim klijent može objediniti svoje kredite. Kod obveza koje su veće od 300 tisuća kuna za refinanciranje je potrebna nekretnina kao dodatno osiguranje. No, iz iskustva, klijenti nisu toliko skloni davati nekretninu za refinanciranje obveza.
S druge strane, banke traže način kako pomoći svojim klijentima koji se bore s problemima u plaćanju. Tako mnoge za svoje klijente nude i mogućnost reprograma. Kod reprograma, banka pristupa restrukturiranju obveza koje klijent koristi isključivo u njihovoj banci te ih objedinjuje, po potrebi produljuje rok otplate i tako olakšava otplatu zaduženja. Kada je građanin prezadužen, posebice ako se nalazi u blokadi, ne postoji puno kreditnih linija putem kojih se mogu refinancirati obveze.
Banke koje su spremne refinancirati dospjela i neuredna dugovanja to čine uz dodatne instrumente osiguranja. Često je potreban i sudužnik. S druge strane, klijenti dosta negativno gledaju na uključivanje sudužnika, a posebice na uključivanje nekretnine kao dodatnog instrumenta osiguranja. Nemamo mnogo iskustava s osobnim bankrotom, a iz prakse vidimo da građani to većinom izbjegavaju – tumači Škorić dodajući kako ne postoji podatak koliko se građana bori s prezaduženošću. Najpogođeniji su građani koji se nalaze pod blokadom, njih oko 240 tisuća. No, ta je brojka sigurno veća, jer trenutna primanja građana nisu dostatna za sve skuplji život i previše se toga financira na dug.
Gospodari svoje sudbine
- Zbog nedovoljne financijske pismenosti građana, ali i zbog velikog broja kreditnih opcija na tržištu, neophodno je prije kreditnog zaduživanja potražiti kreditnog specijalista. Izbor pravog kredita za namjenu koja je klijentu potrebna te njegovo usklađivanje s kreditnom sposobnosti može spriječiti preopterećenost obvezama te doprinijeti discipliniranosti i odgovornosti pri zaduživanju. Godišnje savjetujemo nekoliko tisuća građana koji sve više prepoznaju važnost korištenja usluga financijskih stručnjaka - zaključuje.
Osim traženja pomoći kod financijskih savjetnika važno je i financijski se opismeniti. Upravo će tome pridonijeti i novoutemeljeno Partnertvo. Bejaković poručuje kako će težište staviti na prevenciju. Dakle, nastojat će građane informirati o tome da su u najvećoj mjeri gospodari svoje sudbine, da se ne natječu sa susjedima, prijateljima i poznanicima. Pokušat će osposobljavati i zaposlene u Centrima za socijalnu skrb kako bi i kroz taj kanal pomogli prezaduženima, jer se s velikom sigurnošću može pretpostaviti da su baš korisnici u sustavu socijalne skrbi oni koji imaju najvećih problema s financijskom (ne)pismenošću.