U posljednje vrijeme dojam je da središnje banke s jedne strane i vlade s druge strane vuku u suprotnim smjerovima. Prve pokušavaju ‘ohladiti‘ ekonomiju i tako smanjiti stopu inflacije, a političari mjerama koje imaju svrhu zaštititi standard građana štite i razinu potrošnje
Dok Europska središnja banka (ECB) podiže kamatne stope kako bi ukrotila inflaciju, usporavanje ekonomije koje će ti potezi prouzročiti rezultiralo je posljednjih dana kritikama nekoliko europskih zemalja na njezin račun. Najzaduženije zemlje u tome su najglasnije, pa tako šef grčke središnje banke Janis Sturnaras zahtijeva sporiji rast kamatnih stopa, talijanska premijerka Giorgia Meloni ECB-ov potez naziva ishitrenim, a francuski predsjednik Emmanuel Macron kaže da će brzo dizanje kamata pogoršati recesiju.
Usporedno s negodovanjem vođe zemalja donose razne izravne ili neizravne poticajne mjere dolijevajući tako ulje na vatru u inflatornom okružju. Administracija predsjednika Macrona potrošila je čak 24 milijarde dolara od kraja 2021. kako bi ograničila račune potrošača za energiju, i to nakon što je Francuska iz koronakrize izišla s dugom od 113 posto BDP-a i deficitom od sedam posto.
Umjesto smanjenja poreza ugroženim kućanstvima ili davanja transfera onima kojima je to potrebno brojne vlade pribjegle su opsežnim smanjenjima poreza, subvencijama ili izravnim ograničenjima cijena energije. Raskorak između fiskalne i monetarne politike nije, doduše, neuobičajen i samo su katkad te dvije politike išle u istom smjeru jačajući jedna drugu; tako je, primjerice, bilo početkom pandemije.
Lijek gori od bolesti
– Monetarnu politiku provode središnje banke, koje bi trebale biti, odnosno jesu, politički neovisne, ali za fiskalnu politiku to se nikako ne može reći. U skladu s tim središnje politike trenutačnu inflaciju moraju rješavati restriktivnim monetarnim politikama, a rezultat je usporavanje gospodarstva. Najbolje bi bilo kad bi se obje makroekonomske politike uskladile, no to često nije slučaj jer je fiskalna politika pod političkim utjecajem. Zbog toga se makroekonomske politike razilaze.
Također se može zaključiti da ekspanzivna fiskalna politika otežava rješavanje situacije monetarnoj. Navedeno provođenje ECB-ove monetarne politike apsolutno je opravdano i argument kako ‘ECB vodi ekonomiju u recesiju‘ previše je pojednostavnjen te implicira samo negativne efekte rješavanja inflacije – kaže analitičar u InterCapitalu Domagoj Grčević.
Iako i ekonomski analitičar Neven Vidaković monetarne instrumente smatra primarnima za borbu protiv inflacije, ECB-ov način rada smatra katastrofalnim.
– ECB već godinu dana sve radi pogrešno, kasni s dizanjem kamatnih stopa. Godinu dana potpuno je negirao postojanje inflacije i sve uvjeravao da neće dizati kamatnu stopu. Onda ju je preko noći počeo dizati pa se fiskalna politika nije stigla prilagoditi novonastalim okolnostima. Najgore je u svemu tome što ni političari ni ECB ne shvaćaju da se ekonomski sustav promijenio. I umjesto da prilagode ekonomske politike novom sustavu, oni jednostavno pokušavaju voditi ekonomsku politiku u starom sustavu. To je neodrživo i cijena te pogrešne politike bit će vrlo velika – kaže Vidaković, koji smatra da će ECB vjerojatno suzbiti inflaciju, no u isto će vrijeme izazvati krizu državnog duga, zbog čega će lijek biti gori od bolesti.
On procjenjuje da će ECB do veljače kamatnu stopu podignuti između dva i pol i tri posto.
– Tada će stati s dizanjem kamata jer misli da smanjenjem količine novca u optjecaju može smanjiti inflaciju. To će samo destabilizirati tržište obveznica i onda ćemo imati pravi problem. Ako nekoga zanima budućnost Europske unije sljedeće godine, samo treba pogledati što se 2010. događalo u Hrvatskoj. Samo ćemo uz nelikvidnost ekonomije imati i povišenu inflaciju i visoke kamatne stope. Monetarni instrumenti primarni su za borbu protiv inflacije, ali ne onako kako to radi ECB – navodi Vidaković.
Smatra da je za borbu protiv inflacije potrebno koordinirati fiskalnu i monetarnu politiku, s tim da fiskalna treba djelovati tako da mijenja ekonomiju ponude.
– Socijalnom pomoći ne možete riješiti problem. U ovome konkretnom slučaju, umjesto toga što država uništava HEP niskom cijenom struje, trebalo je šest milijardi kuna uložiti u gradnju kapaciteta za proizvodnju električne energije – iznosi Vidaković.
Zašto bi monetarna i fiskalna politika morale surađivati pročitajte u novom broju tiskanog i digitalnog Lidera.