Ulaganjem 67 eura mjesečno u III. stup tvrtke zaposleniku s prosječnom neto plaćom podižu mirovinu za 19,4 posto
Jačanje potencijala rasta trećeg mirovinskog stupa temeljenog na individualnoj štednji uz podršku države i poslodavca ključan je korak za osiguranje dostojanstvenih mirovina u budućnosti kao i za jačanje porezne konkurentnosti naše ekonomije, piše Hrvatska udruga poslodavaca u svojoj ovotjednoj analizi ekonomskih kretanja.
Prosječna neto mirovina iz prvog stupa (međugeneracijske solidarnosti) iznosi tek 642,10 eura što je 45,3 posto prosječne plaće. Taj je udio u skladu s prosjekom EU od oko 45 posto. Ipak, projekcije Europske komisije pokazuju da će uslijed negativnih demografskih trendova u Hrvatskoj udio prosječne neto mirovine isplaćene iz I. stupa u prosječnoj neto plaći 2070. godine iznositi tek 23,7 posto. Također, prosječna teoretska stopa zamjene, odnosno omjer između plaće i mirovine nakon 40 godina rada, trebala bi pasti s 55 posto na 50 posto do 2059. godine, što je alarm i poziv na djelovanje.
S obzirom na nepovoljne demografske trendove i rastući udio umirovljenika u odnosu na broj zaposlenih, prvi stup više ne može i neće moći osigurati održiva mirovinska primanja. Rješenje je u jačanju obveznog drugog te naročito trećeg stupa koji je dobrovoljan i u koji zaposleni ulažu samo ako to žele i dinamikom koja im odgovara. Manje od četvrtine zaposlenih danas ima dobrovoljnu mirovinsku štednju, odnosno je učlanjeno u treći stup, iako postoji mogućnost izbora ulaganja u osam otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova, a aktivan je i 21 zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond, čiji su pokrovitelji tvrtke ili sindikati.
Ukupna neto imovina trećega stupa iznosi oko 1,5 milijardi eura, što je tek šest posto neto imovine obveznih mirovinskih fondova. Iako je tržište stabilno, njegov je rast usporen. Članovi fondova čiji su pokrovitelji poslodavci čine svega 11 posto ukupnog broja štediša u dobrovoljnu mirovinsku štednju, ali upravljaju s 17 posto ukupne imovine, što potvrđuje da je doprinos poslodavaca glavni pokretač uspjeha ovoga modela. Tvrtke koje uplaćuju u dobrovoljnu mirovinsku štednju svojih zaposlenika imaju pravo koristiti porezne olakšice, a iz primjera koji donosi HUP jasno je da time direktno nagrađuju zaposlene.
Naime, osoba koja sada ulazi na tržište rada, cijeli radni vijek prima prosječnu plaću, a poslodavac joj uplaćuje 67 eura mjesečno u treći stup i član je kategorije A obveznoga mirovinskog fonda uz pretpostavljeni realni prinos obveznoga i dobrovoljnog mirovinskog fonda od svega 2,2 posto godišnje. Rezultat ulaganja: tvrtke uplatama iznosa od 67 eura mjesečno, koji im je u cijelosti porezna olakšica (3,5 posto prosječne bruto plaće) svom zaposleniku u budućnosti mogu osigurati čak 19,4 posto višu mirovinu.
Nužno jačanje dobrovoljne mirovinske štednje
U kontekstu jačanja trećega mirovinskog stupa HUP ističe dva ključna aspekta u kojima je moguće ostvariti poboljšanja.
1. Povećanje porezne olakšice na prosjek članica EU
U okviru prvog aspekta, državni poticaji od 15 posto na sve uplate u kalendarskoj godini, do najviše 99,54 eura uplaćuju se na osobni račun svakog člana u prosincu iduće kalendarske godine, dok je poslodavcima namijenjena porezna olakšica za uplate do 804 eura godišnje po zaposleniku. Ne hvatajući korak s rastom plaće za zadnjih godina inflacije, vrijednost porezne olakšice za poslodavce kod uplate u treći stup u prošlom dugoročnom razdoblju pala je sa 6,5 posto bruto plaće u 2010. na 3,9 posto bruto plaće, zbog čega ova porezna olakšica ne privlači nove korisnike i ne doprinosi pozitivno kapitalizaciji dobrovoljne mirovinske štednje. Stoga HUP predlaže povećanje porezne olakšice prema prosjeku članica EU od oko 29 posto (ponderirano) prosječne bruto plaće. Povećanje olakšica je na benefit i poslodavaca i zaposlenih kojima se povećava neto financijska korist bez rasta bruto troška za poslodavca, dok poslodavci pak taj instrument mogu koristiti za privlačenje te zadržavanje (ključnih) zaposlenika.
2. Indeksiranje poticaja za inflaciju
Pored evidentnog prostora za ispravljanje jaza u poticajima u odnosu na članice EU, najbolja praksa nalaže indeksirati poticaje za inflaciju te, štoviše, stimulaciju dobrovoljnih ulaganja kroz sustav automatskog uključivanja zaposlenih u dobrovoljne mirovinske sheme. U pogledu modela automatskog uključenja, iskustva iz Ujedinjenog Kraljevstva pokazuju da se broj štediša višestruko povećava kada je prvi korak automatiziran. Radnici koji jednom uđu u sustav, ostaju u njemu; a pogotovo kada uplate dolaze od poslodavca - što je rješenje najvećeg izazova u povećanju broja članova, a to je motivacija za učlanjenje. Sustav automatskog uključivanja, dosad najznačajnije, mijenja početnu pretpostavku: štednja postaje standardna opcija, a isključenje osobna odluka. Time se ne ograničava sloboda, već se promovira financijska pismenost u čijoj izgradnji moramo aktivno i samostalno sudjelovati te se omogućuje racionalniji izbor. A s obzirom na svega 11 postotni udjel članova u zatvorenim dobrovoljnim fondovima u ukupnom broju članova mirovinskih fondova, razvidan je značajan prostor za ekspanziju ovoga modela starosne štednje.
Neke od mjera u smjeru jačanja motivacije za dobrovoljnu štednju uključuju još i kontinuirane edukacije o financijskoj pismenosti te promociju dugoročnih koristi štednje za mirovinu kroz kampanje koje ističu važnost samostalne štednje u svrhu poboljšanja financijske slike u budućnosti.
Dobrovoljni fondovi imaju stabilne i visoke prinose
Kombinacija snažnijih olakšica i automatiziranog uključivanja može transformirati treći stup iz nedovoljno korištene opcije u masovni instrument dugoročne sigurnosti. Takve mjere ne opterećuju proračun, već ga postupno rasterećuju, povećavaju primanja u mirovini, a u međuvremenu grade osjećaj odgovornosti i pripadnosti zaposlenih.
HUP stoga poziva Vladu i resorna ministarstva da u idućem ciklusu porezne reforme razmotre uvođenje modela automatskog uključenja uz prateće fiskalne instrumente. Riječ je o racionalnoj i pravednoj mjeri za jačanje naše ekonomije i financijske sigurnosti zaposlenih.
Napominju kako prosječan nominalni godišnji prinos indeksa MIREX B od početka rada do kraja 2024. iznosi 5,4 posto, odnosno 2,8 posto realno, što premašuje optimistične prognoze s početka same mirovinske reforme o mogućim prinosima obveznih mirovinskih fondova od 2 posto iznad stope inflacije te blago premašuje prosjek OECD-a. Nominalni prinos indeksa MIREX A (pretežiti udio dionica) od početka rada 21.8.2014. do kraja 2024. iznosi 7,7 posto ili 4,9 posto realno, dok je nominalni prinos za MIREX C 3,36 posto (realno 0,68 posto). Sve to upućuje na ispunjavanje glavnih ciljeva mirovinske reforme – osiguravanje stabilnosti uplaćenih sredstava članova te postizanje prinosa koji će uvećati mirovinsku štednju.
Model automatskog uključivanja u III. stup povećao bi broj štediša
Prema globalnoj Mercerovoj ljestvici nacionalnih mirovinskih sustava, Hrvatska je u 2024. na vrijednosti indeksa od 67,2 bodova svrstana u relativno visoku tzv. skupinu B prema kvaliteti mirovinskog sustava. Nalazi se u društvu Ujedinjenog kraljevstva, Švedske, Švicarske, Novog Zelanda, Francuske i Njemačke, a ispred je Japana, Italije, Španjolske, Poljske te SAD-a. Sustav ostvaruje visoku ocjenu integriteta od 81,7 bodova, što ukazuje na snažan regulatorni okvir i visoku razinu povjerenja u upravljanje fondovima. Održivost hrvatskoga mirovinskog sustava ocijenjena je s 57,4 bodova, što je solidno s obzirom na izazove starenja stanovništva i demografskih trendova. Pokazatelj adekvatnosti iznosi 66,8 bodova, što znači da postoji osnovna financijska sigurnost, ali i potreba za poboljšanjem razine mirovina. Hrvatska nadmašuje Italiju i Japan.
Hrvatska ima višu ocjenu održivosti i bolju strukturu od SAD-a u pogledu dugoročne stabilnosti. Izdvojena kao jedan od primjera pozitivnog pomaka u 2024., Hrvatska je zabilježila porast ukupne ocjene za 4,9 bodova, ponajprije zahvaljujući ažuriranim podacima OECD-a o stopi zamjene dohotka u mirovini. Umjesto da država ili poslodavac jamče iznos mirovine, sve češće građani sami uplaćuju sredstva i preuzimaju rizik, ali imaju veću kontrolu nad ulaganjima i isplatama. Napokon, Mercerovo izvješće ističe da automatsko uključivanje i dodatni porezni poticaji mogu znatno povećati obuhvat trećega mirovinskog stupa, a fleksibilniji modeli isplate ključni su za sigurniju i dostojanstveniju mirovinu u budućnosti.