Brojne zemlje Europe, gladne ulaganja i poreznih prihoda, nastoje postati mamac za imućne pojedince koji žele biti još imućniji
Diljem Europe raste pritisak na državne proračune te su mnoge Vlade suočene s rastućim proračunskim pritiscima. Slab gospodarski rast, trgovinski šokovi i sve starije stanovništvo sve više opterećuju državne blagajne, dok u isto vrijeme, po novim pravilima rastu i izdvajanja za obranu. U takvim okolnostima mnoge se europske zemlje natječu u privlačenju i zadržavanju bogatih pojedinaca, nadajući se da će njihova prisutnost značiti i nova ulaganja te veće porezne prihode. Upravo zbog toga, razne države nude posebne porezne pogodnosti nebili privukli gospodu dubokog džepa. Euronews Business je analizirao koje porezne povlastice nude pojedine države, ali i kritike koje takve politike izazivaju.
Italija: Paušalni porez za superbogate
Italija je među najprivlačnijim europskim destinacijama za strance, ne samo zbog klime i kulture, već i zbog posebnog poreznog tretmana te nudi jedan od najizdašnijih režima za strane milijunaše. Iako općenito ima relativno visoke porezne stope na osobni i korporativni dohodak, nudi i niz pogodnosti za doseljenike. Najpoznatiji je tzv. flat tax režim, jedinstveni paušalni porez na sav dohodak iz inozemstva, neovisno o njegovoj visini. Ta se godišnja fiksna naknada nedavno povećala s 100 tisuća na 200 tisuća eura. Povlastica vrijedi do 15 godina, a dostupna je samo onima koji u Italiji nisu imali porezno prebivalište barem 9 od posljednjih 10 godina. Zbog same visine paušala, model je privlačan isključivo iznimno bogatim pojedincima.
- Italija je jako popularna. Jedan moj klijent mi je rekao kako je prije toliko plaćao samo računovođu. Kod ovog modela nema dodatnih troškova planiranja poreza - kaže porezni savjetnik David Lesperance.
Švicarska: Porez na osnovi troškova, ne prihoda
Švicarska nudi sličan model paušalnog oporezivanja (forfait fiscal), iako je prema službenim podacima manje od 0,1 posto švicarskih poreznih obveznika obuhvaćeno tim režimom. Umjesto da porez računa na temelju dohotka ili imovine, određene švicarske regije temelje ga na životnim troškovima poreznog obveznika. Minimalna porezna osnovica utvrđena je na saveznoj razini i iznosi više od dviju vrijednosti: sedmerostruki godišnji najam (ili tržišna vrijednost stambenog prostora) ili iznos viši od 429.100 CHF (oko 455 tisuća eura).
Također, pojedine regije mogu dodatno povisiti te minimalne iznose. Model je dostupan osobama koje nisu švicarski državljani i koje prvi put dolaze živjeti u Švicarsku ili nakon najmanje desetogodišnje odsutnosti. Korisnicima režima zabranjeno je zaposlenje ili vođenje poslovanja unutar zemlje.
Drugim riječima, riječ je o pogodnosti namijenjenoj vrlo bogatim pojedincima s pasivnim prihodima.
Portugal: Povratak poreznih olakšica, ali samo za visokoobrazovane
U Portugalu su porezne pogodnosti postale politički osjetljivo pitanje, pogotovo zbog rasta troškova života, kojem je pridonio i dolazak imućnih stranaca. Iako je vlada 2023. djelomično ukinula olakšice, ove su godine ponovno uvedene u izmijenjenom obliku kroz program Nerezidentna porezna rezidencija 2.0 (Non-Habitual Residence 2.0).
- Portugal je imao režim NHR koji je omogućavao da deset godina živite u zemlji, a da pritom ne plaćate porez na strani dohodak - objašnjava porezni odvjetnik Gregory Goossens iz tvrtke Taxpatria.
To je osobito privlačilo umirovljenike, koji su u Portugal preselili svoje strane mirovine na koje nisu plaćali porez. Za osobe koje su zarađivale unutar Portugala, određene profesije bile su oporezovane po povlaštenoj stopi od 20 posto.
Međutim, sustav je izazvao nezadovoljstvo lokalnog stanovništva, ali i prosvjede nordijskih zemalja poput Finske i Švedske, iz kojih je veliki broj umirovljenika počeo preseljavati u Portugal. Zbog pritiska su se porezni ugovori između tih zemalja i Portugala revidirali, kako bi matične države mogle ponovno oporezivati svoje građane koji su se preselili.
Novi režim NHR 2.0 sada je usmjeren na visokoobrazovane stručnjake koji, prema riječima Goossensa, ‘mogu stvarno pridonijeti portugalskom gospodarstvu‘.
Porezna olakšica uključuje osobni porez na dohodak od 20 posto u trajanju od deset godina, uz smanjene stope na određene izvore stranog dohotka. Mirovine iz inozemstva izuzete su iz tih povlastica i u cijelosti se oporezuju po standardnim stopama.
Mađarska, Bugarska, Irska, Cipar i fiktivne tvrtke
Drugi način na koji bogate osobe mogu uživati u niskim efektivnim poreznim stopama jest korištenje tzv. ‘shell‘ ili fiktivnih tvrtki, navodi Europski opservatorij za oporezivanje (EU Tax Observatory).
Ove su strukture ‘u sivoj zoni između izbjegavanja i utaje poreza‘ jer su osmišljene da izbjegnu porez na dohodak. Pojedinci na taj način skrivaju imovinu tako da je formalno posjeduje tvrtka pod njihovom kontrolom, umjesto da se vodi kao osobni prihod. Ključno obilježje takve tvrtke jest da nema stvarne poslovne aktivnosti.
Isplate iz takvih firmi oporezuju se po uobičajenim stopama, no porezni obveznici mogu zadržavati višak kapitala unutar holdinga. Ovakva struktura posebno je isplativa u zemljama s niskim stopama poreza na dobit poduzeća. Zemlje koje su u tom smislu zanimljive su Irska (12,5 posto), Mađarska (devet posto), Bugarska (10 posto) i Cipar (12,5 posto).
Iako OECD radi na uvođenju globalne minimalne stope poreza na dobit od 15 posto, ona se primjenjuje samo na tvrtke s godišnjim prihodima većim od 750 milijuna eura.
Porezni raj za jedne, nije raj za sve
Stručnjaci upozoravaju da se porezno planiranje ne može temeljiti samo na jednoj ili dvije vrste poreza. Potrebno je uzeti u obzir cijeli niz čimbenika, od poreza na dohodak i dobit, do poreza na kapitalnu dobit, nasljedstvo, bogatstvo i doprinose za socijalno osiguranje.
Osim već navedenih država, i zemlje poput Malte i Monaka mogu se smatrati fiskalno povoljnima no sve ovisi o prirodi prihoda pojedinca. U određenim slučajevima, čak se i poznate visokoporezne države poput Belgije mogu nazvati poreznim oazama.
Dok OECD nastavlja rad na usklađivanju poreza na dobit, ostaje pitanje hoće li to potaknuti širu raspravu i o ostalim poreznim stopama i postupno smanjiti broj poreznih pogodnosti za bogate.
- Države ne bi nudile porezne olakšice ili specijalne vize za bogate da ne donose veću ukupnu korist državi nego što koštaju. Može se reći da će bilo kakav porez koji naplate biti veći nego da poticaja nije ni bilo, jer ti pojedinci vjerojatno ne bi ni došli bez tih pogodnosti. Također treba uzeti u obzir ukupni učinak koji mogu imati – od tržišta nekretnina, potrošnje u lokalnim poslovima do potencijalnog ulaganja u poduzetništvo - ustvrdio je Jason Porter, direktor razvoja poslovanja u tvrtki Blevins Franks Financial Management.
Činjenica je da je privlačenje bogatih postalo političko pitanje u mnogim državama, i dok se jedni zalažu za veću poreznu pravdu i ujednačavanje stopa, drugi tvrde da bez olakšica ne bi bilo ni investicija. Za sada se čini da će borba za ‘mobilne milijunaše‘ još dugo biti sastavni dio europske fiskalne politike.