Tri godine kontinuiranih kriza koje su se slile u jednu, ekonomsku, sada već ozbiljno nagrizaju ne samo tekuće raspoložive dohotke (prije svega kroz inflaciju) nego i povjerenje u neku normalnu budućnost. Brisanje srednje klase, koja je desetljećima bila sinoninom dobroga standarda, započelo je još u prošloj financijskoj krizi. S ovom smo se, u kojoj se srednji sloj gotovo otopio, polarizirali baš poput tabora u javnome prostoru – postoje oni koji imaju mnogo i oni koji imaju sve manje. Jedini je alat kojim se topljenje imovine može donekle anulirati – ulaganje. Čini se svojevrsnom antitezom, nemam, a ulažem, no, gruba vremena zahtijevaju promišljanje na duge staze. A upravo je to odlika manje-više svih ulaganja, posebno na tržištu kapitala.
Ondje već neko vrijeme nije bajno, stoga Ivan Kurtović, predsjednik uprave Intercapitala kaže kako je na obzoru nekoliko scenarija. Trend insourcinga i near-shoringa (dakle, vraćanja proizvodnje kući ili blizu zemlje) vodi do (po)više(ne) inflacije u kratkom i srednjem roku, blage recesije, relativno visoke zaposlenosti (ili niska nezaposlenosti) i viših/visokih kamata u kratkom i srednjem roku.
Uz isti trend može se dogoditi prava recesija, viša nezaposlenost, iako i dalje manja u odnosu na klasičnu recesiju i više/visoke kamate kratkoročno. Treći scenarij, uz isti trend, može potaknuti dublju recesiju i visoku nezaposlenost.
Zajedničko je svim tim scenarijima povišene kamatne stope i recesije za koju ne znamo koliko će trajati. Kako se onda kratkoročno pozicionirati? Trenutno obveznice nude (naj)zanimljiviju propoziciju za privremeno investiranje vaše ušteđevine. Prinosi su opet značajni, a ne očekujemo niti neka daljnja veća podizanja kamatnih stopa centralnih banaka u odnosu na trenutna očekivanja od oko pet posto u Americi i oko tri posto u Europi.
Recesija sa sobom nosi i očekivanu manju potražnju za proizvodima kompanija, koje će uz više kamate u trenutnom okruženju biti suočene s dvama dodatnim izazovima: povišenim troškom rada s obzirom na usklađivanja s inflacijom i većim cijenama energenata.
- Ako je suditi prema povijesti, pad korporativnih zarada lako bi mogao biti u rasponu između deset i 20 posto. Dodamo li tome kako više kamatne stope dionice čine manje zanimljivima investitorima, jer obveznice sada nude značajnije prinose, dionice se kratkoročno ne čine kao mjesto gdje želite biti investirani – preporučuje Kurtović.
Diverzificirani globalni portfelj
S obzirom na to da je kod ulaganja glavna preporuka misliti dugoročno, u što ulagati u ovim vremenima? Kurtović kaže kako je pred nama razdoblje od najmanje tri do pet godina u kojem bi commodity segment tržišta mogao imati zavidnu izvedbu.
- Globalne su dionice jedinstveni odgovor. Željeli mi malo ili malo više rizika, teško da ćemo buduću inflaciju, koja će u kratkom i srednjem roku ostati povišena, moći dugoročno pobijediti konzervativnijim strategijama. No dionice nisu za svakoga, stoga treba investirati u ravnomjerno diverzificiran globalni portfelj. I to u tvrtke koje će rasti organski, kroz identificiranje niša, u tvrtke koje ulažu u inovacije, ali i u one koje krizu vide kao priliku za akvizicije i/ili nova partnerstva – poručuje Kurtović.
Za one koji s ulaganjima nemaju iskustva financijski savjetnik Ivica Brlić precizira da su kamate u bankama još uvijek na najnižim razinama u povijesti (0,01/0,02 posto u vrijeme kada je inflacija viša od 10 posto).
- Zbog financijske nepismenosti i straha još je uvijek velika količina kapitala građana Hrvatske u bankama, jer nisu informirani niti educirani o drugim mogućnostima s kojima barem dio svojih sredstava mogu oploditi. Najčešća su ulaganja u Hrvatskoj u nekretnine, a nekretnina, ako se koristi kao aktiva, donosi prihod kroz najam i ako se taj prihod i dalje ulaže, može biti jedna od dobrih opcija za građane.
Isto tako kroz ulaganje u investicijske fondove može se investirati dio kapitala, no, pitanje je u kojem razdoblju, u kojem investicijskom fondu (dionički, obveznički, mješoviti) i s kojima načinom upravljanja, tko upravlja portfeljem, na kojim tržištima, koji su troškovi i rizici. To su najčešće prepreke zbog kojih ljudi ne koriste ovakve programe još više, jer nisu educirani – priča Brlić dodajući da postoje i programi investiranja u fondove preko osiguravajućih kuća, gdje se aktivno upravlja imovinom, mijenja se ulaganje iz dionica u obveznice tijekom trajanja automatski, pri čemu klijent može odabrati strategiju ulaganja, trajanje i iznos, a sve ostalo odrade stručnjaci, s godišnjim prinosima većima od osam posto.
– Ulaganja su u fondove srednjoročna i dugoročna, s preporukom ulaganja od deset godina i duže. Jedna je od opcija ulaganje u kripto imovinu, no opet dio sredstava treba disperzirati, a postoje platforme s mogućnošću kopiranja strategija, što znači da osoba ne mora biti stručnjak, ne mora sama pratiti tržište, nego se kopira strategija drugih ulagača i gdje se paralelno s jednim iznosom može disperzirati u 30-40 kripto coina i u različite segmente.
Isto tako s iznosom sredstava koji možemo ulagati nekoliko godina, barem pet godina. Najbolja je strategija disperzija rizika, više opcija, više tržišta, više mogućnosti, ne sva jaja u jednu košaru. Doslovno se može za 100 eura mjesečno ulagati u fondove, kripto tržište i srednjoročno dugoročno udvostručiti i utrostručiti svoja sredstva. Preporuka je svakako dio svojih prihoda uložiti, i to najmanje 10 posto, poželjno 30 posto, disperzirati ulaganja u više imovina, imati horizont ulaganja 10 godina, te raditi na povećanju prihoda povećavajući svoje vještine, kreirati dodatni prihod uz posao ili imati i više izvora prihoda – poručuje Brlić.
Okvirna financijska formula
Slično preporučuje i Ana Nježić, ekonomistica s položenim ispitima za brokera i investicijskog savjetnika. Kaže kako financijsku neovisnost donosi novac koji redovno dolazi na naše račune bez da mi išta radimo i naziva se ‘pasivni prihod‘.
- U što ulagati ovisi o osobnim preferencijama i onome što nas privlači. U Hrvatskoj su to najčešće nekretnine, jer za njih osjećamo najmanji rizik, ali to je samo zato što nismo više učeni o dionicama, fondovima, mirovinskim stupovima, kripto valutama, zlatu i ostalim plemenitim metalima. Za početak, najbolje je izabrati jednu vrstu ulaganja, ono što nas najviše privlači i naučiti sve što možemo o toj vrsti ulaganja, a zatim krenuti s malim količinama novca koji nas neće ‘boljeti‘ ako ga izgubimo. Treba biti znatiželjan i zaigran, te s tom energijom krenuti u ulaganja.
Kako naš posao donosi najveći dio mjesečnih prihoda i odnosi najveći dio vremena, iznimno je važno da nas veseli. Količina novca koju osoba zarađuje proporcionalna je potrebi drugih za proizvodom ili uslugom koju osoba pruža, kvaliteti i strašću s kojom se posao obavlja i činjenicom koliko je teško osobu zamijeniti na određenom poslu. Naravno, na naš se posao veže i slika koju imamo o sebi i koja znatno utječe na to koliko zarađujemo. Nemoguće je ostvariti veći uspjeh od slike koju nosimo o sebi. Kada slika o sebi kaže da mi vrijedimo mjesečnih tisuću eura, čak i kada bismo krenuli zarađivati više, naše podsvjesno će nas vraćati na tu brojku, jer se s njom osjećamo ugodno. Previše novca, kao i premalo, može izazivati neugodne osjećaje – pojašnjava Nježić dodajući kako je okvirna financijska formula:
- 10 posto za štednju: to novci koje ćemo u budućnosti koristiti za kupovinu stvari veće vrijednosti, primjerice za kućanske aparate, automobil, popravke po kući
- 55 posto za svakodnevni život: hrana, odjeća, troškovi stanovanja, lifestyle
- 10 posto u fond za financijsku neovisnost iz kojeg ćemo moći ulagati, što će nam donositi pasivne prihode
- 10 posto za zabavu, za trošenje novca na nešto što nas veseli poput restorana, putovanja, wellnessa
- 5 posto za donacije i davanje onima kojima je potrebnije nego nama, što je i stalni podsjetnik da imamo više od mnogihžž
Na količinu novca u vašem životu utječe i vaše raspoloženje. Provedete li veći dio dana dobro raspoloženi ili je život za vas borba i odrađivanje dnevnih zadataka – poručuje Nježić. Dakle, olovke/kalkulator/gadget u ruke i pokušajte odvojiti barem dio onoga što imate za sigurnije vlastito sutra.