Da je baba muško, odnosno da još imamo svoju valutu, u teoriji bi instrumentarij na raspolaganju središnjoj banci bio mnogo raskošniji i protest ispred HNB-a imao bi nekog smisla. Ali taj je vlak prošao i ne vraća se
Nedavna akcija u organizaciji nikad popularnije platforme ‘Halo, inspektore‘ ispred hrvatske središnje banke ovoga puta bio je čisti promašaj. Dok se o raznim bojkotima još moglo raspravljati, ovisno o tome koju ste poziciju prema krivnji za inflaciju zauzeli, taj potez bio je posve pogrešno usmjeren. HNB uistinu više nema relevantne alate za bilo kakav ozbiljniji utjecaj na inflaciju jednostavno zato što je prije nekih dvije godine uvođenjem eura i formalno predao, vrlo rado, uzde vođenja monetarne politike Europskoj središnjoj banci sa sjedištem u Frankfurtu. Ključan element, određivanje kamatne stope, tako je sada tema o kojoj zajednički odlučuje dvadeset članica eurozone, pri čemu je, sasvim očito, glas Hrvatske tek jedan od njih. A sudbina je htjela da taj glas bude prilično usamljen jer velik dio ekonomija eurozone titra na rubu recesije i bilježi osjetno niže stope inflacije od Hrvatske, za razliku od Jedine nam i Vječne koja ima pregrijanu ekonomiju i visoku stopu gospodarskog rasta.
Drugim riječima, Hrvatskoj bi odgovarala restriktivna monetarna politika na razini eurozone, ali to nije slučaj za velik dio drugih članica, zbog čega je ta politika sada relativno labava i naginje prema smanjenju kamatnih stopa kojim se potiče, a ne suzbija ekonomska aktivnost, pa tako i inflacija. U posljednje vrijeme ECB pokušava voditi nešto neutralniju politiku, ali ni to previše ne pomaže Hrvatskoj.
Upozorenje samom sebi
Ukratko, HNB tu ne može baš ništa. Na raspolaganju mu još stoje, kao što smo nedavno pisali u Lideru, makroprudencijalne mjere, odnosno mjere kontrole financijskog sustava, ponajprije banaka. Tu već postoji određeni prostor za raspravu. Naime, HNB već neko vrijeme primjećuje velik porast kreditiranja, posebice u segmentu nenamjenskih kredita, koji se dijele s nekoliko pritisaka na mobitelu, pa je legitimno pitati je li umjesto pisanja upozorenja samom sebi trebao i prije reagirati na vlastite tvrdnje da nenamjenski krediti zabrinjavajuće rastu, kao i udjel nenaplativih kredita, kako se sada eufemistički zovu neprihodnosni krediti. Jednako tako, nakon što je HNB nedavno ipak odlučio poslušati sâm sebe i postrožiti uvjete kreditiranja, postavlja se i pitanje jesu li donesene mjere preblage u odnosu na pomamu stanovništva za kreditima.
Pogrešna adresa
Neovisno o tome, to je tek dio priče o inflaciji u Hrvatskoj, koju je zaista zamorno ovdje ponovno razlagati, pa ostaje jasan zaključak da baš HNB može najmanje napraviti kad je u pitanju stopa inflacije u Hrvatskoj. Da je baba muško, odnosno da još imamo svoju valutu, u teoriji bi instrumentarij na raspolaganju središnjoj banci bio mnogo raskošniji i protest ispred HNB-a imao bi nekog smisla. Ali taj je vlak prošao i ne vraća se. Osim toga, i djeca u vrtiću znaju da HNB odavno nije imao veću ambiciju upotrebljavati kunu kao sredstvo za izravnije oblikovanje šire ekonomske slike u Hrvatskoj. Sve u svemu, teško se moglo odabrati pogrešniju adresu.