Infrastrukturne projekte sve više rade stranci jer domaće kompanije ne mogu dobiti jamstva svojih banaka. Bankabilnost zbog krize znatno će se smanjiti. Multiplikativni učinci dostupnog europskog novca na gospodarstvo bit će minimalni pa će se najveći dio sredstava vratiti u druge države
U predizbornoj utrci možemo čuti svašta, ponajviše gomilu obećanja koja na kraju svi birači zaborave. Ali više od obećanja zabrinjavaju nerealne projekcije bliske budućnosti. Prema onome što možemo čuti, pred Hrvatskom je blagostanje, a cijeli svijet govori o negativnim ekonomskim učincima koje je pandemija donijela svjetskoj ekonomiji i duljem oporavku potrebnom za podizanje globalne ekonomske aktivnosti na pretkriznu razinu. Bez obzira na sve, Hrvatskoj nije svejedno hoće li pretkrizna razina gospodarstva dostići 2021. ili 2023. jer i to će biti samo razina iz pretkrizne 2009.
To je tema za udžbenike ekonomije, ali ponajviše za građane ove države jer pokazuje da bez obzira na vlade i premijere nije u stanju ni u deset godina vratiti se na isto, a kamoli otići naprijed. Rasprave koje vodimo o ljevici, desnici, ulozi države, poduzetništvu samo pokazuju bezidejnost tvoraca ekonomske politike (lijeve i desne, ako to više i postoji) da stvore zdrav okvir za rast gospodarstva, a za izlazak iz sadašnje recesije trebat će mnogo više od floskula. Prema sadašnjim najavama iz Europske unije, trebalo bi doći dovoljno novca za održavanje gospodarstva i državnog proračuna, ali mi za tu gomilu novca (deset milijardi eura) nemamo ekonomski okvir, strategiju ulaganja po sektorima i ponajmanje model kako održati aktivnost i likvidnost gospodarstva.
Strah od posljednjega kvartala
U ceste, pruge, infrastrukturu itd. ulažemo već dvadeset pet godina, uglavnom uz afere, pa nam zadnje infrastrukturne projekte rade stranci jer domaćih kompanija nema ili ne mogu čak ni za državne poslove dobiti jamstva svojih banaka. Tako će uskoro biti na svakom javnom natječaju jer će se zbog krize znatno smanjiti bankabilnost većine kompanija. Pozitivni multiplikativni učinci dostupnog europskog novca na gospodarstvo bit će minimalni pa će se najveći dio sredstava vratiti u države koje i danas pune europski proračun. Upravo u tom segmentu država može napraviti najviše izmjenama natječajnih uvjeta, odnosno jamstvenih shema koje će domaćim poduzetnicima omogućiti barem pristup tenderima. Hrvatska je tek završila čišćenje bilanci banaka i poduzeća od posljedica prošlih kriza, a sada će se početi otvarati nova pa će neizbježno znatno pasti kreditiranje gospodarskih subjekata. Ponajviše zbog rasta rizika, a ne zbog nedostatka sredstava. Posljednje izjave HNB-ova guvernera i EIB-ove studije upućuju na eskalaciju tog problema u posljednjem kvartalu. Na procjene rizika jako će utjecati i ekonomska strategija države i Vladina sektorska politika, za koju znamo da ne postoji. Neizgrađeno financijsko tržište i rigidnost modela prikupljanja kapitala bez znatne uloge države i HNB-a u izgradnji povoljnijeg okružja znatno će usporiti izlazak iz ove krize.
Pred novim valom iseljavanja
Trenutačno sve središnje banke u svijetu u donošenju mjera brigu vode o dostupnosti sredstava poduzetnicima jer vrlo dobro znaju da stabilnost financijskog sustava ovisi o stanju gospodarskih subjekata i aktivnosti gospodarstva. Cijeli svijet putem države, državne politike i financijskih institucija utječe na likvidnost velikih kompanija, ali usporedno održava i gradi dostupnost sredstava malim tvrtkama koje tvore onu finu potku proizvoda, usluga, potražnje i zaposlenosti za koje velike kompanije nisu zainteresirane. Nije sve u novcu koji treba nepovratno davati, mnogo je više u povoljnim jamstvenim shemama i financijskim modelima koji će omogućiti poduzetnicima (pogotovo malima) da dođu do sredstava dovoljnih za održavanje i nastavak poslovanja.
Likvidnost, a ne profitabilnost, bit će ključ brzog oporavka. Tesla, Amazon (u našem primjeru projekt Rimac Automobila) i većina danas velikih i brzorastućih kompanija pokazali su da novac za rast dolazi od likvidnosti, a ne od profitabilnosti. Kod nas čujemo najave o nepovratnih 130.000 kuna za samozapošljavanje. Kojim je to nezaposlenima potrebno? Naravno, onima koji će tek doći na burzu. Dok većina malih poduzetnika nije mogla doći do kredita za likvidnost u sličnom iznosu, država će nepovratno dijeliti iste iznose. Tu nema ekonomske logike. Umjesto da se spriječi takav scenarij, radije se razmišlja o liječenju. Ključno je održavanje dostupne likvidnosti u malim ekonomijama jer se nova poduzetnička aktivnost ne pokreće preko noći. Za poduzetnički pothvat potrebni su ideja, znanje, novac i povjerenje u okružje. To poduzetnici (mali, veliki, strani...) najviše vrednuju, zato se ne trebamo iznenaditi ako nas usprkos obećanjima različitih političkih opcija ponovno zahvati val iseljavanja čim pandemija popusti.