Osim entuzijazma, za uspjeh je potreban i inicijalni kapital. Taj kapital mora doći s domaćeg tržišta, od domaćih ljudi, koji će tada osim svog novca upregnuti i svoje profesionalno znanje i kontakte te tako pomoći ‘startupovima‘ da zaključe prvi posao
Prije nekoliko godina bio sam u Londonu na kavi s Marcom Carenom. Marc je upravo iz Metroa u Zagrebu prešao na globalnu poziciju u McDonald'su, a glavna tema bila je njegova nova avantura u svijetu tehnologije. Naime, upravo je postao član Uprave Angel Dena, jedne od najvećih mreža anđela investitora u startupove u Velikoj Britaniji. U tom trenutku okupljala je nekih četiri tisuće investitora, a taj se broj do danas popeo na šest tisuća.
Znao sam da su Britanci mnogo bogatiji od nas, ali svejedno sam ostao šokiran brojem. Već tada sam bio prilično iznenađen ne samo aktivnošću mentora po brojnim inkubatorima i akceleratorima, već i količinom investicija u startupove koje mentoriraju. Nepisano pravilo u Londonu je da glavni mentor investira u startup koji mentorira, a nakon njega to učine svi njegovi prijatelji.
Britanska su tajna porezne olakšice
Takva aktivnost na mikrorazini reflektira se i na makrorazini. Ako uspjeh ekosustava mjerimo brojem jednoroga, odnosno kompanija koje vrijede više od milijardu dolara, tada Velika Britanija uvjerljivo vodi u Europi s 27 od ukupno 69 takvih kompanija. Druga je Njemačka s 15, treća Francuska s osam, četvrta Švicarska s pet i nakon toga slijedi slučajna distribucija do najviše tri jednoroga po državi.
Britanske mreže investitora anđela su od 2011. do kraja 2020. godine investirale 1,67 milijardi funti u više od tisuću startupova, najčešće u njihovoj najranijoj i najosjetljivijoj fazi kada im je novac bio najpotrebniji. Nakon kave s Marcom, napokon sam shvatio u čemu je tajna njihova uspjeha: riječ je o poreznim olakšicama za privatne investitore u startupove, svima poznate pod akronimom SEIS. Zavisno o tome je li investicija bila uspješna ili, mnogo češće, neuspješna, porezna olakšica koju investitor ostvaruje je do 83 posto uloženog. Zbog tih poreznih olakšica, potencijalni investitori nisu samo iznimno bogati pojedinci koji na taj način diverzificiraju svoju imovinu, već svaki profesionalac koji solidno zarađuje, a taj rad je oporezovan visokim stopama koje se mjere u desetinama ili čak stotinama tisuća funti na godinu.
Putem SEIS programa, umjesto da na godinu plate, na primjer, 50 tisuća funti poreza, radije pronađu dva do tri startupa u koje investiraju. Tako se po londonskim inkubatorima motaju tisuće bankara, IT-ovaca i uspješnih poduzetnika u potrazi za dobrim prilikama za investiranje, a najbolji inkubatori imaju čak 80 posto uspješnosti startupova u pronalasku investitora dok su u programu. Naravno, suradnja mentora i startupova tu ne prestaje, jer nije cilj investicije da novac propadne, već da neka od tih investicija bude i uspješna. Tako mentori postaju ne samo investitori, već često budu zaslužni za otvaranje vrata u korporacijama iz kojih su potekli, kao i za prve ugovorene poslove.
Država u cijeloj toj priči ne gubi zapravo ništa. Prve godine nakon pokretanja SEIS programa ukupno je bilo 80 milijuna funti investicija, što je državni proračun te godine stajalo 20 milijuna funti u smanjenim prihodima. Najveći dio novca u startupove je, naravno, odmah bio potrošen na visoke plaće, koje su opterećene najvišim stopama, tako da je to u neku ruku bilo premještanje iz lijevog u desni džep. Dugoročnije gledano, proračun je na dobitku, jer onih 27 jednoroga generira višestruko više poreznih prihoda.
Uspjeh nam se dogodio slučajno
Gdje je Hrvatska u svemu tome? Gledano brojem jednoroga, mi smo iznimno uspješni u Europi. Nakon prvoga jednoroga Infobipa, Rimac će sasvim izgledno postati drugi hrvatski predstavnik te najelitnije kategorije, a nadamo se uskoro i trećem. Iskreno, ovaj uspjeh dogodio nam se slučajno i nije rezultat bilo kakve strategije ili povoljne investicijske klime. Pravi razlog su nevjerojatno sposobni pojedinci koji su uspjeli unatoč svemu, a ne zato što smo ih mi kao društvo poticali. Inspirirani tim uspješni pričama, opća klima se mijenja i danas su mladima uzori Kutić, Rimac, Sumina, Sabol i Car, a do prije par godina to su bili mahom nogometaši i političari. Osim entuzijazma, za uspjeh je potreban i inicijalni kapital.
Taj kapital mora doći s domaćeg tržišta, od domaćih ljudi, koji će tada osim svog novca upregnuti i svoje profesionalno znanje i kontakte te na taj način pomoći startupovima da zaključe prvi posao. Ukratko, nama treba hrvatski SEIS i na tome se ovih dana intenzivno radi pod zajedničkim pokroviteljstvom CISExa i HUP ICT-a.
Po uzoru na SEIS, naš prijedlog je da 75% investicije privatnih investitora u startupove, do najviše milijun kuna godišnje za fizičku osobu, bude porezna olakšica. S druge strane, limit za startupove koje se mogu kvalificirati za tu shemu bio bi dva milijuna kuna kroz sve runde, dok se ne dođe do ukupnog iznosa (SEIS ima limite od 150 i 250 tisuća funti, što je otprilike isto). U članicama CISEx-a, tvrtkama orijentiranima na izvoz tehnologije, zaposleno je nešto više od 8 tisuća stručnjaka, dobro plaćenih i opterećenih velikim poreznim davanjima na dohodak. Oni razumiju tehnologiju, poznaju domaću IT i startup scenu i idealni su investitori u svoje jučerašnje kolege koji su odlučili svoje karijere nastaviti osnivanjem startupova. Kad bismo u prosjeku došli do jedne investicije od 10 tisuća eura po zaposlenom unutar CISEx-a, na ovaj način bismo došli do investicijskog kapitala od 80 milijuna eura godišnje za startupove.
Ta inicijativa nije nova i već je u nekoliko navrata kolala raznim ministarstvima, da bi naposljetku završila u nekoj ladici i nikad ne bi izašla na svjetlo dana. Nadamo se da ćemo ovaj put biti bolje sreće i da ćemo za deset godina i mi imati dvoznamenkasti broj jednoroga i brendirati Hrvatsku kao zemlju jednoroga. Živi bili pa vidjeli.