Danas mogu reći da sam prije dva tjedna s punim pravom na ovom mjestu izrazio skepsu u povodu premijerove izjave da će hrvatska javnost biti jako zadovoljna budućom pozicijom hrvatske predstavnice Dubravke Šuice u novoj Europskoj komisiji. Dakle, Šuica je postala potpredsjednica Komisije. Na prvi pogled, potpredsjedničko mjesto dobro zvuči. Međutim, europska 'vlada' u kojoj je svaka država dobila svog predstavnika ima čak osmero potpredsjednika.
Šuica nije među troje izvršnih potpredsjednika (Frans Timmermans, Margrethe Vestager i Valdis Dombrovskis), koji će biti ključni predsjednici Ursuli von der Leyen, nego na jednoj od pet dodatnih funkcija. Iz toga se jedino izdvaja najava da će Dubravka Šuica s Komisijine strane predvoditi i rad na Konferenciji o budućnosti Europe. Međutim, ne vidim zašto bi razlozi za zadovoljstvo hrvatske javnosti bili resori demokracija i demografija, izmišljeni samo za Šuicu.
Bez obzira na to što nas predsjednica Komisije tješi floskulama o demokraciji, koja se ne iscrpljuje samo glasanjem na izborima svakih pet godina, treba priznati da su sav Plenkovićev napor i blamaža u formiranju EK nagrađeni tek počasnom potpredsjedničkom foteljom i resorima drugog reda.
Sad je jasno koliko su daleko ostali resori energetike, proširenja EU, poljoprivrede, prometa… Istina, mogli smo proći i gore, bar se Šuica neće baktati s 'grčkim resorom' zaštite europskog načina života. S druge strane, sudeći prema domaćim rezultatima u disciplinama demokracije i demografije, hrvatsko vođenje tih resora usporedivo je s jamajčanskom posadom koja je 1988. vozila bob na Zimskoj olimpijadi.