Pojedine odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu mogle bi pasti na Ustavnom sudu ako bi netko zatražio da se propita njihova ustavnost. Zato bi i u Ministarstvu poljoprivrede trebali razmisliti o njima budu li se odlučili na njegove izmjene i dopune
Često se spominje izmjena Zakona o poljoprivrednom zemljištu, pa bude li se mijenjao, evo nekih prijedloga za izmjene aktualnih odredbi koje bi mogle pasti i na Ustavnom sudu. To je još prije nekoliko mjeseci spomenuo odvjetnik Ivica Crnić u HND-u sudjelujući u raspravi 'Učinci i posljedice Zakona o poljoprivrednom zemljištu', koju je organiziralo Društvo agrarnih novinara Hrvatske.
Odvjetnik Crnić je na moju molbu poslije skupa našao vremena i ljubazno mi i detaljno objasnio na što je mislio, a u ovoj ću 'Pravdi' iznijeti samo dio odredbi upitne ustavnosti. Smatra upitnom revalorizaciju iznosa zakupnine prema kojoj se zakupnina i naknada iz ugovora koji su sklopljeni prema prije važećim propisima mijenjaju, što je retroaktivno djelovanje.
Poljoprivrednici su prema starim propisima mogli planirati proizvodnju, ali otkako se (i stari) ugovori mogu revalorizirati, cijena zakupa može porasti i za čak 55 posto kako je, prema Crniću, izračunao jedan sudski financijski vještak.
'Uzmi ili ostavi'
Suština je da su ugovori potpisani prema starom zakonu, a njih novi zakon praktično čini ništavnim, što znači da ti propisi više nisu pravno predvidivi i planovi kompanija se bitno mijenjaju.
– Time je zakonodavac povrijedio i stečena prava zakupnika odnosno koncesionara, jer im nameće ozbiljan financijski teret koji nije postojao u vrijeme sklapanja tih ugovora. Na taj je način povrijeđena i vladavina prava (čl. 3. Ustava), jer su stabilnost pravnog poretka, izvjesnost i predvidljivost zakonskih odredaba (normi) bitne sastavnice te najviše ustavne vrednote. Povrijeđeno je i načelo zaštite stečenih imovinskih prava iz čl. 48. Ustava – pojasnio je Crnić.
Nadalje, ugovori o zakupu poljoprivrednog zemljišta smatrat će se raskinutim ako zakupnici odnosno koncesionari odbiju sklopiti aneks ugovora o revalorizaciji ugovorenih naknada (čl. 102., st. 2 ZPZ-a), što Crnić smatra problematičnim jer ih se na taj način prisiljava da sklope taj aneks, i to bez obzira na to što zakupci mogu imati valjane argumente da promjena iznosa zakupnine nije osnovana. Primjerice, što ako neki JLS donese odluku da se udvostruči zakupnina ili koncesija (a znamo da svaka općina ili grad imaju različite kriterije za zakupninu) i time tvrtku ili OPG dovede u neravnopravan položaj u odnosu na konkurenciju koja bi plaćala manju cijenu zakupnine. Prisiljavanjem na aneks ugovora tvrtka bi došla u situaciju 'uzmi ili ostavi'.
Osim prestanka proizvodnje, čime se otvaraju pitanja stečaja i vraćanja uloženog, posljedice su otkazi radnicima, kooperantima i dobavljačima, a i JLS-i gube prihod svoga proračuna. Crnić kaže: 'Može se zaključiti da zakonodavac uopće nije bio svjestan posljedica takve neosnovane, neprecizne, a pri tome apsolutno rigorozne odredbe. Posebno valja upozoriti na to da u slučaju da Ustavni sud ukine odredbe o raskidu ugovora mogu nastati sporovi o naknadi štete, odnosno o vraćanju stečenog bez osnove.'
Iskoristiti buduće izmjene
Zato i on smatra da bi bilo korisno da u Ministarstvu poljoprivrede razmotre jesu li odredbe u skladu s Ustavom i eventualno ih budućim izmjenama poprave. Naime, upozorava Crnić, pokrene li se postupak za ocjenu suglasnosti tih propisa ZPZ-a s Ustavom, a Pravilnika i sa Zakonom, te ako Ustavni sud privremeno obustavi primjenu spornih odredba ZPZ-a, a kasnije ih i ukine, mogu se pojaviti brojni sporovi za naknadu štete zbog izgubljene dobiti ili radi vraćanja investicija i slično. To se, zaključuje Crnić, može izbjeći hitnim pokretanjem postupka za izmjenu ZPZ-a, što pretpostavlja i prethodni dijalog sa svima zainteresiranima, radi postizanja cilja vladavine prava u tom području. 
POST SCRIPTUM
Zaboravimo li na retroaktivno djelovanje revalorizacije zakupnine, za Crnića ostaje sporan njezin izračun određen Pravilnikom, koji nije, kaže, u granicama ZPZ-a. Prema čl. 50., st. 1. Zakona revalorizacijom se čuva vrijednost zakupnine, ali punit će se samo proračuni. Naime, kaže Crnić, primijeni li se indeks propisan Pravilnikom na primjeru veće tvrtke, zakupnina se, prema izračunu jednoga sudskog financijskog vještaka, povećava za 55,62 posto na godinu. Ako bi se pak primijenio indeks potrošačkih cijena, zakupnina se povećava za sedam posto, a bila bi čak smanjena primjenom kretanja tečaja za 0,68 posto. Dakle, u Ministarstvu poljoprivrede propisali su indeks koji najviše opterećuje poljoprivrednike, a upitno je čuva li se vrijednost zakupa.