Magistri medicinsko-laboratorijske dijagnostike ne mogu se zaposliti u struci zato što nisu zakonski upisani kao struka, pa ne mogu ni dobiti licenciju za rad. Odnosno ne mogu dobiti licenciju u Hrvatskoj, a u drugim zemljama ispunjavaju sve uvjete za rad
Stvarno ima čudnovatih čuda, kako bi rekao Rambo Amadeus, u našoj zemlji. Jedno od tih čudnovatih čuda je da Ministarstvo znanosti i obrazovanja financira jedan studij vezan uz medicinu, a da Ministarstvo zdravstva kao da kaže da to nama ne treba. Pa ljudi diplomiraju i onda ne mogu dobiti posao
Riječ je o magistrima medicinsko-laboratorijske dijagnostike, čija je diploma obezvrijeđena jer ne mogu dobiti licenciju za rad. A ne mogu je dobiti jer se ta struka ne spominje u Zakonu o djelatnostima u zdravstvu koji je donesen još 2009. Razlog je to što je to nova struka čiji je petogodišnji studij pokrenut na Medicinskom fakultetu u Osijeku u akademskoj godini 2013./2014. i sad već imamo (računajući i one diplomirane na Medicinskom fakultetu u Rijeci) 200-tinjak njih koji tapkaju u mjestu jer ne mogu analizirati krv u domovima zdravlja.
Da bi mogli raditi svoj posao, moraju dobiti licenciju, ali zanimljivo je da u Austriji, Švicarskoj, Irskoj i drugim zemljama posao mogu dobiti bez problema jer u tim zemljama ispunjavaju sve zakonske uvjete, pa se može zaključiti da mi kao porezni obveznici plaćamo školovanje onih koji će sigurno svoje znanje prodavati vani.
Privatni interesi
Za ovaj problem znali su svi koji su sudjelovali u kreiranju ovog studija, od Ministarstva znanosti i obrazovanja, medicinskih fakulteta pa do Ministarstva zdravstva. No teče već i šesta akademska godina, a problem se ne rješava i čini se da se još dugo neće riješiti. Iz nekog razloga u Ministarstvu zdravstva ne žele ići sa zakonskim izmjenama, a što je razlog, ne zna se. Doduše, priča se da je razlog zaštita interesa privatnih laboratorija za analizu krvi, kojima odgovara gašenje državnih laboratorija. O čemu je riječ?
Naime, prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti nositelji laboratorija mogu biti samo inženjeri medicinske biokemije, a s obzirom na to da i oni sve više odlaze, državni se laboratoriji gase, pa se u nekim mjestima poput Metkovića, Makarske, Vrbovskog i još nekih krv mora slati na analizu i do nekoliko desetaka kilometara udaljenosti, kažu iz ponekih mjesta i do sto. Ne bih sad razglabao o tome je li razlog zaštita interesa privatnih laboratorija, ali problem nedostatka inženjera medicinske biokemije može se, kako ističu stručnjaci, nadomjestiti upravo ovim magistrima medicinsko-laboratorijske dijagnostike, čije su kompetencije čak i veće. A to navodno ne žele privatni laboratoriji jer bi i magistri možda pokretali taj biznis.
E tu dolazimo do još jednog problema. Naime, da bi magistri (poput inženjera) mogli voditi neki laboratorij, morale bi se izmijeniti odredbe drugog zakona – onog o zdravstvenoj zaštiti, koji kaže da su jedini nositelji djelatnosti u medicinsko-biokemijskim laboratorijima inženjeri biokemije. Taj je zakon baš nedavno mijenjan i magistri su, uključujući i studente te Hrvatsku komoru zdravstvenih radnika, na sve načine pokušali utjecati na to da se unesu promjene kojima bi magistri mogli biti nositelji posla u laboratoriju, pogotovo jer je inženjera biokemije sve manje. Drugim riječima, barem dio medicinske struke smatra da bi magistri u najmanju ruku jednako kompetentno mogli voditi laboratorij kao i inženjeri.
Briga sustav za sudbine!
Na taj bi se način premostio i problem s licenciranjem dok se ne unesu i izmjene onoga prvog spomenutog zakona – o djelatnostima u zdravstvu, u koji bi bili kao struka upisani i magistri medicinsko-laboratorijske dijagnostike. Ali usprkos lobiranju te promjene nisu unesene u Zakon o zdravstvenoj zaštiti.
Nažalost, u sustavu postoje ljudi koje izgleda nije briga za sudbinu tih ljudi, pa gledajući i šire, ni za našu zemlju koja bi mogla izgubiti te stručnjake njihovim odlaskom trbuhom za kruhom. A da apsurd bude veći, taj je studij i pokrenut uz amenovanje Ministarstva znanosti i obrazovanja, pa bismo mogli zaključiti da država potiče studiranje i istodobno svojom zakonskom regulativom potiče iseljavanje stručnih kadrova. Mislim da bi se ljudi u Ministarstvu znanosti i obrazovanja mogli malo više angažirati oko ovog problema jer prirodom svoga položaja u vladi imaju više mogućnosti da utječu na kolege u Ministarstvu zdravstva. 
POST SCRIPTUM
Možda je baš sada prilika za rješavanje ovog problema nakon što smo dobili novog ministra zdravstva Vilija Beroša. Doduše, netko bi mogao prigovoriti činjenici da je novi ministar već neko vrijeme u sustavu s obzirom na to da je od 2018. pa do imenovanja bio pomoćnik bivšeg ministra Milana Kujundžića. Ali vrijedi pokušati.