HPK je nedavno upozorio na uvoz jeftinih prehrambenih artikala, istaknuvši posebno one iz robnih zaliha drugih zemalja. Za razliku od robe koja je pojeftinila zbog okolnosti na koje se nije moglo utjecati, za takvu se robu to ne može reći
Nedavno je Hrvatska poljoprivredna komora (HPK) upozorila na nastavak nepoštovanja Zakona o nepoštenim trgovačkim praksama od strane trgovačkih lanaca optužujući ih da uvoze robu jeftiniju od proizvodne cijene. Najavila je da će prijavljivati tu robu, ali mene je malo zaintrigiralo to što se uvozi i roba iz robnih rezervi drugih zemalja članica EU.
Predsjednik HPK Mladen Jakopović poručio je da im je namjera imenovati 'trgovačke lance koji u vrijeme kad hrvatska roba dolazi na tržište kupuju jeftine proizvode (a često i iz robnih rezervi drugih zemalja) te ih plasiraju po nižim cijenama s ciljem stjecanja profita, a na štetu domaće proizvodnje i potrošača'. Dalje još traži da 'hrvatski proizvodi budu bolje označeni i vidljivi, a ne da se u trgovini nude proizvodi među kojima je mnogo i onih koje uvoznici kupuju na rasprodajama na globalnom tržištu i to kao zalihe iz robnih rezervi drugih zemalja, koje tako prazne svoja skladišta. Takva sumnjiva roba dolazi na naše tržište, a samo smo u proteklih nekoliko tjedana imali niz povlačenja uvoznog mesa koje nije bilo zdravstveno ispravno, koje su pojedini trgovci i uvoznici prodavali našim potrošačima po cijenama koje su ispod svake realne proizvođačke cijene'.
Možda se može nešto učiniti
Pitate li Vladu, reći će da se tu ništa ne može učiniti jer bi svaka intervencija bila narušavanje tržišne utakmice u kojoj svi imaju jednake šanse. Međutim, kad je u pitanju roba iz robnih zaliha, ne bih se baš složio s tim. Uzmimo primjer skladištenja mlijeka u skladištima proizvođača mlijeka. Kako smo nedavno pisali u Lideru, zalihe su se zbog pandemije i krize na tržištu gomilale, ali tako je bilo svima, pa su veće količine iz drugih zemalja EU mogle biti uvezene u Hrvatsku, čime se konkuriralo našim proizvođačima.
Slična je priča i s afričkom svinjskom kugom koja se pojavila u Njemačkoj, zbog čega su Kinezi zabranili uvoz svinjetine iz te zemlje, što znači da su se viškovi plasirali i u Hrvatsku. Zbog toga uvozna roba može biti jeftinija u odnosu na domaću, čak i ispod proizvođačke cijene, i po mome mišljenju tu bi država mogla uvesti, ako ne mjere zabrane, a onda poticajne mjere za domaće proizvođače. Ali kad je u pitanju prodaja robe iz robnih zaliha, to mi se čini već nekako logičniji razlog za državnu intervenciju. Naime, roba iz robnih zaliha skladištena je zato što je tako odlučila država (i što je sasvim u redu), ali za razliku od izazvanih kriza na koje se nije moglo utjecati, ovdje je riječ o državnoj odluci (sasvim ispravnoj), ali koja za posljedicu ima robu koja, iako je zdravstveno ispravna, nije svježa (kako mi reče naš ekonomski stručnjak Ljubo Jurčić) i istječe joj rok te se mora prodati čak i ispod cijene.
Uzmemo li primjer Nijemaca (a možemo i iz drugih zemalja), njih je više nego Hrvata, pa pretpostavljam da su njihove robne rezerve mnogo veće, ali zašto bi neka država (primjerice Hrvatska) morala trpjeti na svom tržištu takvu robu i time ugrožavati domaće proizvođače.
Umjetna situacija
Za razliku od jeftine uvozne robe uslijed krize na koju se nije moglo utjecati, ovdje je stvorena umjetna situacija i mislim da je riječ o nelojalnoj konkurenciji zbog koje trpe domaći proizvođači jer nemaju jednake uvjete proizvodnje i plasmana robe trgovačkim lancima. Roba je jeftinija ne zbog više sile, nego zbog odluke ljudi u državnim službama i za takvu bi robu trebalo zabraniti uvoz. Jednostavno, neka je prodaju u svojoj zemlji, kao što bi i u Hrvatskoj robu iz robnih rezervi trebalo prodavati na domaćem tržištu. Mislim da bi u ovom slučaju trebalo podržati stajalište HPK da i u Vladi razmisle o takvoj mjeri. Jer kada bismo donijeli takvu mjeru, ne bi nam nitko mogao reći da njome narušavamo tržišnu utakmicu. Upravo suprotno, takvom bismo mjerom osigurali regularnu tržišnu utakmicu jer bi svi imali jednaku šansu na tržištu.
POST SCRIPTUM
U HPK-u su pozvali svoje članove da 'zbog bezobzirnog ponašanja trgovačkih lanaca' prate i javljaju koji od njih na svoje police stavljaju i koju robu iz uvoza po nižoj cijeni nego što je realna proizvođačka, robu koja je lošije kvalitete od domaćih proizvoda i koja se uvozi po sumnjivim cijenama. Najavili su da će objaviti poseban 'mail' na koji će se takve informacije moći slati. Međutim, nisam siguran da će tu biti efekta, osim ako se dokažu dampinške cijene (prodaja proizvoda po cijenama koje ne pokrivaju troškove proizvodnje), što je dosta teško, a i takve cijene mogu biti posljedica nepredviđenih događaja.