Zbog naizgled bezazlene stvari Pravilnik o revalorizaciji zakupnine poljoprivrednog zemljišta može oboriti Ustavni sud jer regulira stvari koje nisu predviđene Zakonom o poljoprivrednom zemljištu. Dogodi li se to, samo ćemo izgubiti vrijeme dok se to ne popravi
Čitao sam na portalu eSavjetovanja komentare na Prijedlog pravilnika o zakupnini državnoga poljoprivrednog zemljišta i čini mi se da su u pravu svi oni koji upozoravaju da su neki prijedlozi tih izmjena protuustavni, a među tim komentatorima ima i poljoprivrednika, ali i ozbiljnih poljoprivrednih tvrtki. Puni naziv Pravilnika je o načinu revalorizacije zakupnine, odnosno naknade za korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske.
Komentatori imaju više primjedbi na predložene izmjene, a ja ću se fokusirati na ovu koju sam naveo. Naime, u članku 3. aktualnog Pravilnika određuje se kako se izračunava revalorizirana zakupnina, odnosno naknada za poljoprivredno zemljište za jedan hektar u kojem je navedena formula te neki drugi kriteriji, pri čemu nigdje nije navedeno da se za neku zemlju ili ribnjak u cijeloj zemlji plaća točno određen iznos (primjerice 100 kuna), a što je i u skladu sa Zakonom o poljoprivrednom zemljištu koji to ne predviđa. Zakon samo predviđa da će se utvrđivanje vrijednosti cijene odrediti Pravilnikom u kojem će se objaviti i popis zemljišta (pašnjaka, oranica…) i ribnjaka u pojedinim područjima, a to se rješava, kako sam naveo, formulama i još nekim kriterijima.
Naizgled bezazleno
Međutim, svi oni koji su uputili primjedbe na izmjene Pravilnika listom na gotovo identičan način ističu argumente o protuustavnosti dodavanja stavka 5. u 3. članku Pravilnika u kojem piše: 'Iznimno od stavka 3. ovoga članka jedinična revalorizirana zakupnina (JRZ) za ribnjake iznosi 190 kuna, a jedinična revalorizirana zakupnina (JRZ) za zajedničke pašnjake iznosi 475 kuna.'
Sad neću ulaziti u to je li to visoka ili niska cijena, ali želim upozoriti da zbog naizgled bezazlene stvari Pravilnik može oboriti Ustavni sud (prema mišljenju komentatora) i onda opet trebamo gubiti vrijeme na to da se popravi Pravilnik, a što košta prije svega poljoprivrednike i poduzeća. Naime, jedan kaže da bi prijedlog trebao sadržavati samo odredbe kojima se razrađuju pojedine odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu (ZPZ) radi njihove primjene i njime se, kao podzakonskim aktom ne smiju nametati obveze izvan zakonskog okvira koji je propisan čl. 50. st. 1. ZPZ-a. A u tom članku piše: 'Ugovorom o zakupu ugovorit će se usklađivanje visine zakupnine za vrijeme trajanja ugovora radi očuvanja vrijednosti zakupnine.'
On smatra (a prate ga svi drugi komentatori) da se predloženim načinom revalorizacije zakupnine za ribnjake i zajedničke pašnjake postiže 'cijena zakupa kojoj nije isključivi cilj određen ZPZ-om, tj. očuvanje vrijednosti zakupnine, već se njome u stvarnosti nezakonito povećava prihod državnog i županijskog proračuna te proračuna jedinice lokalne samouprave', čime bi se povrijedila vladavina prava kao najviša ustavna vrednota, ali i to da podzakonski akti moraju biti u suglasnosti s Ustavom i sa zakonom. Taj komentator naglašava da se u ovom slučaju poljoprivredne proizvođače dovodi u podređeni položaj 'u odnosu na državu, odnosno regionalnu i lokalnu samoupravu jer im se jednostranom odlukom nameće teret koji nema na umu odredba čl. 50. st. 1. ZPZ-a, koja dopušta revalorizaciju, ali samo do granice očuvanja vrijednosti zakupnine, ali ne iznad toga, primjerice s ciljem punjenja državnog proračuna. U tom smislu dodavanje stavka 5. u članku 3. Pravilnika je u potpunosti proizvoljno, nezakonito i neustavno te predlažemo njegovo brisanje'.
Kompliciranje stvari
Taj komentator ističe da je Ustavnom sudu već podnesen zahtjev za ocjenu ustavnosti još uvijek aktualnog Pravilnika za neke druge odredbe (ne navodi koje) pa bi ovakve izmjene još više zakomplicirale stvari umjesto da u Ministarstvu poljoprivrede, kad već idu u izmjene Pravilnika, razmotre i sporne odredbe koje su već prijavljene Ustavnom sudu i da ih isprave ako zaista nisu usklađene s višim propisima. Zato apeliram na Ministarstvo da uzme u obzir sve dosadašnje sporne odredbe i razmisli o brisanju prijedloga uvrštenja stavka 5. u članku 3. kako zbog naizgled malih stvari cijeli Pravilnik, ili njegov jedan dio, ne bi 'pao u vodu'.
POST SCRIPTUM
Skoknuo sam do Hvara, o prirodnim ljepotama nema potrebe da ponavljam davno već rečeno, ali moram navesti i nešto što me je naljutilo. Naime, dva dana bili smo na plaži jednoga malog mjesta, kafić s terasom u hladu tik uz plažu, cijelo vrijeme svira rock 80-ih, i četiri puta smo u ta dva dana sjeli na terasu da uživamo. Triput mi nisu donijeli račun, a zadnji put sam inzistirao da mi ga donesu inače neću platiti piće. Za tili čas sam ga dobio. I onda se ljute na inspektore.