Dužnik nije vraćao dug pa su se tvrtke vjerovnice pokušale naplatiti imovinom na koju su imale založno pravo. Pokušavale su to učiniti posljednjih nekoliko godina, no dužnik je pronašao način da ih u tome onemogući
Imam nekoliko tema koje mi se vuku već mjesecima, a nikako da ih dovršim zbog raznih razloga. Odlučio sam u ovom broju pisati o jednoj – o nepravdi koju trpe vjerovnici jer dužnik, po svemu sudeći, zloupotrebljava rupe u Stečajnom zakonu prenoseći vlasništvo tvrtke i njezine imovine na druge tvrtke i tako odgađa stečajni postupak. Razgovarao sam s dužnikom iz Primorsko-goranske županije i poslao mu upit na temelju dokumentacije koju su mi poslali neki vjerovnici njegove tvrtke. Bili smo se čak dogovorili da će doći jedan petak u Zagreb, da ćemo otići na kavu te će mi sve objasniti, ali uveden je lockdown pa se ni poslije njega nikad nismo sastali. Zato u ovoj 'Pravdi' neću spominjati ni njegovo ime ni nazive njegovih tvrtki (nazvat ću ih drukčije), no mislim da je priča ipak važna kako bi poduzetnici mogli vidjeti s kojim se problemima mogu suočiti.
Banalne promjene
Vlasnici tvrtki koji su mi se obratili i koji su vjerovnici tvrtke primorskog poduzetnika tvrde da se nad njegovom Tvrtkom 1 i nad njezinim pripojiteljima (preuzimateljima) ne može pokrenuti stečajni postupak. Kažu da su založni vjerovnici na nekretnini koji čekaju namirenje u stečajnom postupku. Riječ je o povećoj nekretnini koju je primorski poduzetnik kupoprodajnim i aneksom prije desetak godina prodao Tvrtki 2, također u vlasništvu primorskog poduzetnika. Nakon toga Tvrtka 2 mijenja ime u Tvrtka 3, a ona pak ide u stečaj 2015. Međutim, Tvrtka 3 pripaja se 2018. Tvrtki 2 maloprodaja, koja preuzima sve obveze stečajnog dužnika, ali također joj je pripojena sva imovina preuzeta još Tvrtki 1.
Zbog svih tih promjena ovrha nad nekretninom nad kojom vjerovnici imaju založno pravo stalno se odgađa i vjerovnici polako, rekli su mi, gube živce. Nakon toga Tvrtka 3 mijenja adresu sjedišta iz jednoga grada u drugi, na čemu se također gubi vrijeme, a zatim se i nad njom pokreće najprije skraćeni stečajni postupak, a poslije ipak i redoviti. Međutim, prije otvorenja stečajnog postupka Tvrtku 3 preuzima Tvrtka 4 sa svom imovinom i obvezama. Sljedeće godine ta Tvrtka 4 pokreće predstečajni postupak, a onda i stečajni postupak koji je zapravo stao jer Tvrtku 4 preuzima Tvrtka 5 koja je pak preuzela sva prava i obaveze gotovo svih spomenutih kompanija. Nisam bio siguran može li se sve to pravno napraviti tako da se zapravo izbjegne naplata potraživanja stečajnog dužnika, no stečajni upravitelji s kojima sam razgovarao rekli su mi da je to moguće. Naime, naplata ili preuzimanje dužnikove imovine može se odgoditi ako su nastale neke promjene pa se kreće u novu proceduru, primjerice banalne promjene tvrtkina sjedišta.
Zapravo duguju njemu?
To ne znači da se tako može izgubiti imovina na kojoj je založno pravo, nego da dužnik što više odugovlači s prepuštanjem nekretnine svojim vjerovnicima nadajući se tko zna čemu. Možda da će odnekud iskrsnuti novac kojim će podmiriti svoje dugove ili će se pak vjerovnici umoriti od svega i pristati na manji dio kolača. Nije isključeno da je o tome riječ jer, kako se može vidjeti iz dokumentacije, prošlo je već nekoliko godina od roka kad je primorski poduzetnik trebao podmiriti svoje obveze. Ako nije u pitanju izbjegavanje plaćanja obveza, onda bi bilo interesantno pitati zašto je poduzetnik stalno pripajao vlastite tvrtke drugim svojim tvrtkama, što bi kao iskustvo bili zanimljivo za druge poduzetnike. Primorski poduzetnik tvrdio mi je da zapravo njemu duguju i da će mi rado donijeti dokumentaciju koja to potvrđuje i pokazati mi je kad se nađemo na kavi.
Nažalost, nismo se uspjeli naći, no ostavio sam mogućnost da ima pravo i zato nisam napisao njegovo ime i nazive njegovih tvrtki. Međutim, on ne spori da su se dogodile navedene promjene u njegovim tvrtkama. Zato sam, ako ništa drugo, ispričao tu priču da bi barem poduzetnici mogli vidjeti kako se promjenama u tvrtkama, osim drugih razloga, može izbjegavati i plaćanje obveza.
POST SCRIPTUM
Kad smo već na ovoj temi, uvijek se sjetim priče o tome kako su neki poduzetnici nekorektno postupali prema kolegama, odnosno vjerovnicima. Primjerice, prije nego što bi podnijeli prijedlog o pokretanju predstečajnog postupka, promijenili bi naziv tvrtke, i to u nešto posve drugo kako novi naziv ne bi asocirao ni na djelatnost kojom se bavi. Nakon toga tvrtka bi otišla u predstečaj, sud bi poslao poziv da se prijave tražbine, a s obzirom na to da vjerovnici nisu znali da je zapravo riječ o njihovu dužniku, neki od njih ne bi ni prijavili dužnike.