Ako ćemo se držati toga da smo katolici, onda smo katolici uvijek, a ne da uzimamo godišnji odmor od katoličanstva tako što ćemo u sezoni raditi nedjeljom. Najava zabrane rada nedjeljom licemjerna je jer motiv vladajućih za tu najavu nije ništa drugo nego zarada – opstanak na vlasti
Evo, ponovno se pokrenulo pitanje zabrane rada nedjeljom. Zapravo, premijer Andrej Plenković je najavio zakonske izmjene. Pa iako su među poslodavcima podijeljena razmišljanja, htio bih više pisati o tome da bi zakonska zabrana nedjeljom više govorila o licemjerju hrvatske politike, nego što bi se potvrdilo da su Hrvati pravi katolici.
Zašto govorim da je najava premijera Plenkovića licemjerna. Zato što je ovih dana, dok je obrazlagao najavu zabrane rada nedjeljom ujedno nagovijestio da se ona neće odnositi na određene situacije ili, bolje rečeno, na određeni dio godine. Mislio je na turističku sezonu i tome slično. Kad bih sad pitao nekog od vladajućih što je razlog uvođenja zabrane, on bi mi drvio o tradiciji, kulturi, identitetu, a napose o tome da su građani Hrvatske uglavnom katolici. Naravno, ni u snu ne bi izustio o tome da idu izbori, pa da se vladajući moraju malo umiliti konzervativnom dijelu stanovništva jer od toga konzervativnog dijela aktualna vlast i živi. Međutim, netko zločest i zagarantirano neprijatelj Hrvatske upitao bi zašto se onda ne zabrani rad nedjeljom cijelu godinu, a ne da imamo iznimke, kao što je turistička sezona. Jer ako smo uvjereni katolici, onda to i budimo i neće nas valjda novac udaljiti od Boga! E tu dolazimo do nezgodne situacije, jer zagovaratelji zabrane rada nedjeljom nemaju odgovor na takvo pitanje. Drugim riječima, želimo biti katolici, ali isto tako želimo novac i sad je pitanje što više volimo – Boga ili novac.
Potvrda licemjerja
Iz ove najave premijera Plenkovića stavio bih ruku u vatru da se može zaključiti kako kod vladajućih nema dileme što više vole. Oni definitivno novac vole više od Boga, jer je Bog apstraktan, ne dijeli tek tako nagrade, a novac je ipak nešto opipljivo i ono što volimo imati. Zato kažem da je najava vladajućih o zabrani rada nedjeljom licemjerna jer u njima, uvjeren sam, nema vjere, čak ni religioznosti, nego je i motiv za takvu najavu ništa drugo nego zarada – opstanak na vlasti.
Koliko se može čuti, i sami su poduzetnici podijeljeni u vezi s tom inicijativom, iako je službeno stajalište Udruge Glas poduzetnika da ne treba zabranjivati rad nedjeljom. Ipak, vjerujem da su za zabranu one tvrtke koje ne ovise od rada nedjeljom, a protiv zabrane trgovci i oni koji imaju organiziran posao u smjenama (tzv. četverobrigadni sustav). Pitanje je kako će poslodavci koji imaju organiziran rad u smjenama sada organizirati proizvodnju, odnosno hoće li oni biti iznimka u cijeloj toj priči. Budu li iznimka, to će samo potvrditi moje stajalište da je uvođenje zabrane licemjerno jer vladajući kao brane katolike, pritom olako žrtvujući one katolike koji su zaposleni u tvrtkama u kojima se radi u smjenama, a to znači i nedjeljom. Jer, ponavljam, ako ćemo se držati toga da smo katolici, onda smo katolici zauvijek, a ne da uzimamo godišnji odmor od katoličanstva tako što ćemo u sezoni raditi nedjeljom.
Radnike treba zaštititi
Istina, ovdje postoji problem slobodnih dana za radnike koji bi, iako (barem bi trebalo) imaju slobodna dva dana u tjednu, najviše željeli da je to vikend. I nema sumnje da su radnici u podređenoj poziciji jer im nije jednostavno odbiti šefa ako ih zamoli (ili 'zamoli') da rade nedjeljom. Međutim, nijedna situacija nije savršena niti će to biti jer će uvijek netko morati raditi i nedjeljom, čak i ako se uvede zabrana, jer postoje službe koje moraju biti u funkciji. Zato, a to je već mnogo puta rečeno, odgovorna tijela trebaju provjeravati poštuju li tvrtke propise o plaćama zaposlenika koji rade vikendom i praznicima.
Kad bi mene pitali, ja nisam za zabranu rada nedjeljom, tim prije što motivi vladajućih nikako nisu ti da se očuva tradicija ili da se izađe ususret katolicima ili pak altruizam. Znamo mi svi da im je Bog nebitan te da su razlozi izbori i pridobivanje naklonosti crkvenih krugova, koji bi za takav dar svakako agitirali na misama za HDZ. Gledajući pak s druge strane, i bez zabrane rada nedjeljom svaka tvrtka čiji posao ne ovisi od rada vikendom tada ni ne radi. Samo one kojima je to životno važno. Dakle, ne samo da sam protiv zabrane zbog licemjerja vladajućih nego i zbog toga što u praksi zaista nitko ni ne radi ako ne mora.
POST SCRIPTUM
Bio sam u Bosni za vrijeme ramazana i jedan me prijatelj naljutio. Ne posti, pa smo mogli sjesti u kavanu da nešto popijemo. Ponudih ga pivom, a on reče da neće jer je ramazan. Razbjesnio me, rekoh mu: 'Ili se drži vjere cijelo vrijeme i ne pij alkohol ili ga pij i za ramazana. U čemu je manji grijeh piti alkohol kad nije ramazan ako je i inače zabranjeno piti alkohol?' upitah ga. Rekoh mu da je licemjeran.