Malo sam 'prelistavao' Facebook stranicu Udruge Glas poduzetnika i naletio na post jednoga malog poduzetnika koji se koristi mjerom Potpora u očuvanju radnih mjesta u djelatnostima pogođenim COVID-19. Čovjek se, kako je napisao, koristio tom mjerom, a onda je, kako se vidi iz dvaju dokumenata koje je priložio, HZZ donio odluku da novac, četiri tisuće kuna, dobiven za prosinac 2020. – mora vratiti.
Poduzetnik piše da se bavi iznajmljivanjem aparata za zabavu i njegov je posao usko vezan uz ugostiteljstvo, koje je bilo zatvoreno zadnjih mjeseci. Poput ugostitelja, ni on nije imao prihode, zbog čega je zatražio i dobio pravo na korištenje mjere za očuvanje radnog mjesta. Međutim, budući da ima registriranu i drugu djelatnost, u prosincu je od te djelatnosti ostvario neki prihod i tvrdi da je to sve što je uplaćeno na njegov račun od zatvaranja lokala.
Prosinački prihod razdora
Upravo zbog tog prihoda ostao je bez prava na korištenje mjere za prosinac i siječanj. U dokumentima koje je priložio na Facebooku piše da je Hrvatski zavod za zapošljavanje 'u dobroj vjeri kao pouzdan, otvoren i iskren poslovni partner, oslanjajući se na načelo savjesnosti i poštenja… pod pretpostavkom naknadne provjere zahtjeva' isplatio tvrtki našeg poduzetnika četiri tisuće kuna 'na koje poslodavac nema pravo'.
U obrazloženju zašto mu se ukida pravo na korištenje mjere piše da je naknadnom provjerom utvrđeno da je poduzetnik 'u usporednom razdoblju prosinac 2020. – prosinac 2019. imao rast prihoda' pa su ga iz HZZ-a pozvali da vrati taj novac, ujedno ga podsjetivši da će, ako ga ne vrati, biti primorani potraživanje naplatiti prisilnim putem, što će poduzetniku stvoriti dodatne troškove.
Zahtjev za dobivanje potpore za prosinac poduzetnik je podnio 14. prosinca i, kao što je navedeno, taj je novac dobio. Međutim, zanimljivo je da je poduzetnik 10. veljače, dakle gotovo dva mjeseca poslije, podnio zahtjev za dobivanje potpore za siječanj. Uplaćen mu je i taj novac, što znači da u HZZ-u sljedeća dva mjeseca nisu provjeravali promet na poduzetnikovu računu, nego je to očito napravljeno ili potkraj veljače ili početkom ožujka. No kad su u HZZ-u doznali da je poduzetnik imao neki promet, zatražili su povrat novca ne samo za prosinac nego i za siječanj, ali zbog istog razloga (prosinac 2020. – prosinac 2019.), a da su još malo pričekali, poduzetnik bi podnio zahtjev za isplatu i za veljaču nemajući pojma što se događa, pa bi morao vratiti 12 tisuća kuna.
Opterećenje za male poduzetnike
Ne znam koliko je poduzetnik uprihodovao od iznajmljivanja aparata za zabavu u 'normalna' vremena, ali očito je u prosincu od druge djelatnosti uspio uprihodovati toliko da u usporedbi s prosincem 2019. gubi pravo na korištenje mjere, kako smatra HZZ. No u komentaru na svoj post dobio je savjet od drugog poduzetnika koji mu je napisao sljedeće: 'Nas su prvo odbili za prosinac (jer imali smo skromni prihod), pa smo se pozvali na ukupan pad u 2020. i onda su naknadno odobrili potporu.' I još je jedan komentar bio na tom tragu pa poduzetniku ne preostaje ništa drugo nego da se žali na tu HZZ-ovu odluku pozivajući se na ukupan pad prihoda u prošloj godini.
Poduzetnik je, pretpostavljam, pročitao komentare svojih kolega, ali njegovo je iskustvo važno i drugim, pogotovo malim, poduzetnicima da svrate pozornost na eventualni rast prihoda, makar i minimalan, i da se raspitaju hoće li imati pravo na potporu za određeno razdoblje.
Vratio bih se onom naknadnom HZZ-ovu traženju da se vrati novac za prosinac i siječanj (nije jasno zašto i za siječanj jer u tom mjesecu nije imao prihoda) i apelirao na HZZ da bez obzira na prezaposlenost svojih zaposlenika brže provjerava stanje računa poslodavaca jer u ovoj krizi, kad su u pitanju mali poduzetnici, koliko nam god to čudno izgledalo, ako se nagomila njihov dug na desetak ili više tisuća kuna, to za njih postaje preveliko opterećenje.
POST SCRIPTUM
Moj kolega i prijatelj Darko Jurić Jura, inače Liderov lektor, jednostavan je, a toliko duhovit da me često nasmije. Nakon što sam mu prepričao tekst koji će zatim i čitati, predložio je da bi se u takvim slučajevima trebalo uvesti pravilo 'takac – makac', kojim smo se koristili kao klinci. Ili pak, ako ćemo biti ozbiljniji od klinaca, uvedimo pravilo koje često (doduše, u nešto izmijenjenoj verziji) spominju stariji: 'poslije davanja nema kajanja'. Drugim riječima, ako isplatiš novac, ne možeš ga više vratiti. Pa neka oni koji isplaćuju novac ubuduće provjere komu ga trebaju uplatiti.