Pročitao sam pismo koje je poslao Anđelo Brzoja, direktor tvrtke Bebabit, koja je osnovala portal Preporukica.hr. U njemu reagira na stajalište Hrvatske odvjetničke komore, koja brani odvjetnicima objavu njihova imena i ureda na tom portalu i ovo je samo nastavak dugogodišnje rasprave smiju li se imena odvjetnika pojavljivati igdje osim na pločama ispred njihovih ureda. Moram reći da imam razumijevanja i za odvjetnike (posredno i za Brzoju), ali i za Komoru.
U Komori ističu da je objava imena na tom portalu (kao i na nekim prijašnjim sličnim portalima) nedostojan način pribavljanja stranaka (čl. 96., točka 11. Statuta) te da taj portal ima ulogu posrednika između odvjetnika i klijenta. Pozivaju se i na Kodeks odvjetničke etike (čl. 18.), u kojem piše da 'se protivi časti i ugledu odvjetništva svaka nelojalnost u poslovanju, a osobito pribavljanje stranke putem posrednika', a to isto stoji i u Pravilniku o reklamiranju, oglašavanju i web stranici odvjetnika (čl. 2.). Na temelju svega toga moguća je disciplinska prijava i disciplinski postupak protiv tih odvjetnika.
I Google kao posrednik?
U Komori su dali i rok od osam dana od dana objave na njihovoj web stranici da se odvjetnici odjave s portala Preporukica.hr. No vlasnik portala Brzoja smatra da u Komori nisu u pravu, a i kaže da ne navode zašto bi objavljivanje imena odvjetnika bilo nedostojno ili sporno. Pritom ističe da su ti podaci ionako javno dostupni na internetu.
'Vjerujemo da je transparentnost naših sustava kojima se prikupljaju informacije i razmjenjuju iskustva o pružateljima usluga putem komentara, ocjena i recenzija od javnog interesa i služi generalnom povećanju razine kvalitete usluga, od čega napokon veliku korist imaju krajnji potrošači, tj. hrvatski građani', stoji u Brzojinom pismu, pri čemu ističe da nije riječ o posredovanju, kako tvrde u Komori.
Kaže da bi se takvim tumačenjem Komore i servis Google mogao smatrati kao posrednik u pružanju pravne pomoći. Složio bih se s Brzojom, pogotovo s tim da smo zakoračili u novo desetljeće pa smatra 'kako je povećanje transparentnosti unutar svih sektora koje nam donosi tehnološki napredak nužan preduvjet za daljnji razvoj, liberalizaciju tržišta i povećanje kvalitete usluga, što ide u korist krajnjih potrošača'.
No, s druge strane postoje pravila ponašanja kojih se odvjetnici moraju pridržavati, a koja su navedena u spomenutim aktima. A jesu li ona dobra ili loša, o tome možemo raspravljati. Kada sam prije par godina pisao o specijaliziranim odvjetnicima, tada sam naišao na isti problem jer nijedan mi nije želio odgovoriti s obzirom na te akte, pa sam morao podatke tražiti na druge načine. Postoje razlozi zbog kojih postoje takva pravila, a u neslužbenim razgovorima s nekim odvjetnicima objašnjeno mi je da je tu prije svega riječ o zaštiti onih njihovih kolega i kolegica koji nemaju mogućnost da se reklamiraju, nemaju mogućnost biti dio spektakularnih suđenja (žive u malim sredinama) i koji jedva sastavljaju kraj s krajem.
Posredovanje (ni)je reklamiranje
– Imate i onih razvikanih odvjetnika koji se pojavljuju u medijima, što je također protivno Komorinim pravilima, reklamirajući se kao vrhunski odvjetnici, iako to sigurno nisu – kaže jedan odvjetnik. Reklamiranje je, dakle, najveći razlog zašto se odvjetnicima zabranjuje i to da netko bude posrednik između njih i klijenta. Je li posredovanje i objava imena na portalu Preporukica.hr, moram reći da nisam siguran. Otvorite li ga, lijepo će vas pitati kakve odvjetničke usluge trebate (za vlasništvo, za nasljedno pravo, trgovačko pravo), što bi se i moglo protumačiti kao posredovanje. Ali i ne mora. U svakom slučaju, mislim da bi za sve ove sudionike bilo najbolje da zajedno sjednu za stol i najprije konstatiraju da se danas koristimo daleko boljim tehnologijama nego prije samo 20-ak godina i da u skladu s novim dobom nanovo definiraju što je to reklamiranje i posredovanje, a što nije.
POST SCRIPTUM
Pravila Hrvatske odvjetničke komore kojima se zabranjuje reklamiranje odvjetnika kako bi se svima njima pružile jednake šanse za angažiranje bila su do prije nekoliko godina još rigoroznija kad je u pitanju internet. Naime, odvjetnici nisu smjeli imati ni svoju web stranicu na kojoj bi naveli za koje ih je područje prava najbolje angažirati. No, ipak im je na kraju odobreno da je mogu napraviti, ali svaka druga javna aktivnost ako nije vezana uz konkretan slučaj zastupanja na sudu smatra se reklamiranjem.