Nakon donošenja Zakona o brdsko-planinskim područjima, koji je stupio na snagu početkom siječnja 2019., Vlada je trebala u roku od devedeset dana donijeti program razvoja brdsko-planinskih područja. Nacrt je tek ovih dana poslan (opet samo) u javnu raspravu...
Upravo traje javna rasprava o Nacrtu prijedloga programa razvoja brdsko-planinskih područja. Počela je 5. listopada i završit će 4. studenoga. O Nacrtu neću, nego o tome da je taj program, kako je primijetio i jedan zainteresirani, trebao biti donesen prije više od dvije i pol godine.
Nije riječ o obećanju vlade premijera Andreja Plenkovića, već o zakonskoj obvezi. Naime, Zakon o brdsko-planinskim područjima stupio je na snagu 4. siječnja 2019. U članku 12. piše sljedeće: 'Mjere i projekti za razvoj brdsko-planinskih područja utvrđuju se Programom razvoja brdsko-planinskih područja, odredbama ovoga Zakona te drugih propisa čije su odredbe usmjerene na poticanje razvoja brdsko-planinskih područja.' U članku 32., stavku 2. piše pak sljedeće: 'Program iz članka 12. ovoga Zakona Vlada Republike Hrvatske donijet će u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.'
Ubojita kritika
Sve to navodi i kritičar u komentarima. Njegova je kritika ubojita, rešeta Vladu salvom argumenata. Među ostalim, a nije bilo teško izračunati, taj je program trebao biti napisan do 4. travnja 2019., no tek 5. listopada ove godine njegov je nacrt poslan na javnu raspravu. Žestoki kritičar izračunao je da je od stupanja Zakona na snagu do početka javne rasprave prošlo 915 dana. Ako je eventualno i pogriješio za koji dan (iako sumnjam, osjećam da si je u ljutnji baš dao truda), nema veze, 900-tinjak dana kašnjenja pomalo zastrašuje. I jasno govori o, najblaže rečeno, aljkavosti Vlade, odnosno odgovornih u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije.
Ali žestoki kritičar ne staje samo na tome. Naime, kad završi javna rasprava, tek onda slijedi vrijeme potrebno za izradu planova i odlučivanje o prihvaćanju projekata. Budući da je program vezan uz određeno razdoblje, od 2021. do 2014., to zapravo znači da je ova godina izgubljena. Doduše, možda se pomakne rok njegove provedbe, ali bojim se, kako je krenulo, da ona neće početi do polovine sljedeće godine. A oni koji su zainteresirani za taj program s nestrpljenjem ga očekuju, kao i novac koji ide uz njega. Da je problem u kašnjenju izrade programa, potvrdio je još u veljači zamjenik primorsko-goranskoga župana Petar Mamula rekavši tada da se 'Zakon o brdsko-planinskim područjima ne provodi jer nisu doneseni podzakonski akti niti su osigurana financijska sredstva'. Podsjetio je i da je nakon ukidanja starog zakona bilo obećanja da će se novim zakonom državni novac usmjeriti u razvoj brdsko-planinskog područja.
Inače, kako navodi kritičar, prema Zakonu nije čak bilo ni nužno da se program uputi u javnu raspravu zato što se tako samo dodatno gubi već uvelike izgubljeno vrijeme. Nisam siguran koliko ima pravo u vezi s tim jer mislim da je važno razvijati kulturu javne rasprave. Ali, u svakom slučaju, čovjek ima razloga za ljutnju.
Lijevo-desni kontinuitet
Odgovornomu ministarstvu i Vladi ne mogu biti opravdanja ni potresi ni pandemija koji su nas snašli (prošle godine, 2020., ako je slučajno netko od odgovornih zaboravio). Podsjetit ću: program je trebao biti napisan do početka travnja 2019., dakle u vrijeme kad bi nam se pojavio veliki upitnik iznad glave da nam je tko spomenuo riječ 'korona', a o potresu u Zagrebu koji će se dogoditi tek za godinu dana suvišno je i govoriti.
U 'Pravdi' smo često znali pravdati Vladu i njezine agencije zbog kašnjenja u provedbi mjera povezanih s koronakrizom. Za to, kako je argumentirano navedeno, nema nikakva opravdanja. Mogli bismo čak reći da je to primjer kontinuiteta kojem svjedočimo desetljećima. Prije desetak godina, ili možda malo prije toga, pisali smo upravo o tome da ministarstva kasne s donošenjem podzakonskih propisa. U međuvremenu su se na vlasti izmijenili i lijevi i desni. Bio je to istraživački rad nas liderovaca, sjećam se da smo kopali po propisima, nije baš bilo lako. I tada je bilo primjera koji su pokazivali da se kasni i nekoliko godina. Nije nam bilo jasno kako si Vlada i ministarstva mogu zadavati rokove za koje unaprijed znaju da ih neće ispuniti. To pitanje možemo postaviti i za ovaj rok koji je probijen za 915 dana.