Orban je izjavio da je riječka luka oduzeta Mađarskoj. Reakcije hrvatske strane su urnebesne. Od "veleposlaniku treba izvući uši" (Vesna Pusić), preko "tražit ćemo da ga EU oštro ukori"(Anka Mrak-Taritaš) i "nikakve pretenzije ne mogu danas proći"(Davor Božinović), do "malo je nervozan…Viktore, nemoj to više raditi" (Miro Kovač)
Prije mjesec dana povod za Ekonomalije bila je transakcija u kojoj je ruska Sberbanka svoje udjele u Fortenovi prodala fondu kojega vodi mađarski poduzetnik Daniel Jellinek, blizak obitelji premijera Viktora Orbana. Kolumnistima nije drago kad se u kratkom roku vraćaju sličnoj temi, ali eto, dogodio se novi povod za promišljanje hrvatsko-mađarskih političkih i ekonomskih odnosa.
Mađarski premijer je u intervjuu za tamošnji radio Kossuth izjavio: "Oni koji imaju more i luke mogu dovoziti naftu tankerima. Da nam to nisu uzeli, imali bismo i luku". Teško je ne shvatiti da je mislio na hrvatsku stranu Jadrana i riječku luku.
Mađarska pod Orbanom neskriveno razvija kombinaciju iliberalne demokracije i strateškog kapitalizma kojeg karakterizira javna i čvrsta povezanost autokrata i tamošnjih krupnih kapitalista. Koji rade za svoj račun, ali uvažavajući da moraju odraditi i dio poslova kako bi se ostvarivala državna politika, javno proklamirane ideje da Mađarska želi postati poslovno središte srednje i jugoistočne Europe.
Ni more nije svetinja
Hrvatska politička i opća javnost pokazala se indiferentnom na primjere ovladavanja mađarskih tvrtki energetikom, bankarstvom, poljoprivredom, prehrambenom industrijom i trgovinom. Kad je Orban počeo svojatati našu obalu, činilo se da će se javnost konačno trgnuti. Pa obala je naša hraniteljica. Naše prirodno dobro koje bez puno truda rentijerski raubamo. Ali, čini se da i tu postoji kolektivna nezainteresiranost. Možda bi reakcije bile manje mlake da isti dan nije objavljeno da smo ispunili neke tamo formalne kriterije za povlačenje 700 milijuna eura iz EU fondova. Daj EU novce, fućkaš obalu i more!
O mađarskoj strani nema se više što previše pisati. Imaju jasne ciljeve i pokušava ih ostvariti. Daleko je zanimljivije kako političke elite u Hrvatskoj reagiraju. Moglo bi se reći da se sve svodi na šale, pošalice i doskočice. Dakle, na uobičajenu "dubinu" promišljanja većine ovdašnjih političkih uglednika.
U Dnevniku Nove TV nastupili su, primjera radi, dvoje bivših ministara vanjskih poslova, Vesna Pusić i Miro Kovač. Vesna Pusić je zaključila da mađarskom veleposlaniku treba "izvući uši". Pridružio se Kovač pravdajući Orbana da je "malo nervozan" i da će mu poručiti "Viktore, nemoj to više raditi". Uz opasku da "imamo razvijene odnose s mađarskom stranom i da to više-manje dobro funkcionira".
Iz opozicijskih redova iskazala se Anka Mrak-Taritaš koja rješenje vidi u, ni manje ni više, vodstvu Europske unije od kojeg očekuje da najstrože osudi Orbanovu izjavu. Ako mu prevode reakcije hrvatskih političara, susjed Viktor se sigurno dobro zabavlja. Onda je tu i SDP-ovac Siniša Hajdaš Dončić. Osudio je Orbanove riječi, kritizirao Plenkovićevu vladu, a onda "zakucao" genijalnim rješenjem (koje se od korištenja u svakoj mogućoj prilici odavno otrcalo) da je Inu i Fortenovu trebalo dati mirovinskim fondovima.
Prolaznu ocjenu mogao bi dobiti Zvonimir Troskot iz Mosta. Ne zato što je na mađarskom ispalio doskočicu "Hrvatska nikad neće biti mađarska zemlja", nego što se usudio pobrojati više oblika mađarskog strateškog djelovanja u Hrvatskoj. Zaključio je da smo postali ovisni o Mađarskoj, ali prijedlog rješenja što da se radi nije dao. Dobro, možda bi se sjetio mirovinskih fondova, ali bi onda nastao spor SDP-a i Mosta tko će zaštititi to neprocjenjivo intelektualno vlasništvo.
Diplomatsko brisanje poda
Reda radi, oglasili su se i iz vlade. Naravno ne premijer Plenković, jer on ne komentira nevažne izjave. Zadatak je dopao ministra Davora Božinovića. On je javnost, a valjda i sebe, krenuo uvjeravati da je Orbanova izjava zapravo nevažna jer je izrečena za "unutrašnje potrebe". Malo čudno, jer je Orban nedavno dobio izbore, pa kakve frke sad ima u zemlji? A drugo, koja to izjava nekog političara nije, među ostalim, za "unutrašnje potrebe" njegove zemlje? Možda slučajno, Božinović je ipak izrekao važnu rečenicu: "Nikakve pretenzije ne mogu danas proći…". Ključna je riječ "danas". Da zaista, možda danas i ne mogu proći, ali što je sa sutra, ako se u Europi "ugasi svjetlo"
Na razini šale, pošalice i doskočice je bila i najava da će mađarski veleposlanik biti pozvan da objasni Orbanove riječi. Što u njima nije jasno da treba pojašnjavati? S očito velikim užitkom mađarski državni tajnik za informiranje obrisao je pod s kolegama iz Zagreba pojašnjenjem da je premijer Orban, spominjući "oteto more" govorio o "povijesnoj činjenici" te da je hrvatska vlada nešto krivo shvatila.