Prije mjesec i pol pisao sam o prvim istupima Ceha trgovaca protiv rada nedjeljom. Tada sam konstatirao da eventualnom trgovačkom dogovoru o dežurnim trgovinama treba državni poguranac. I, država se ubrzo sjetila – prije drugog kruga predsjedničkih izbora HDZ je najavom o novoj zabrani rada nedjeljom krenuo kupovati glasove blagajnica, a prihvaćanje zakona prije kraja mandata trebalo bi biti i pogonsko gorivo za parlamentarne izbore.
No sad kad vide da vrag šalu bere, trgovci odgovaraju težim topništvom, tvrde da će građani nedjeljom umjesto u trgovačkim centrima kupovati online te da će se novac odlijevati van.
I dok ministar gospodarstva Darko Horvat zastupa austrijski model (8-12 radnih nedjelja na godinu), Denis Čupić iz Westgatea odgovara da Austrija ide prema otvaranju trgovina do 24 nedjelje u godini.
Skeptičan sam prema tezi o padu potrošnje bez trgovački radne nedjelje, ali to sad više nije ni važno. Ekonomska računica nije u prvom planu kad se hvataju politički bodovi. A stjecajem okolnosti i ranijih rokova, tekst o (ne)radu nedjeljom pišem baš u nedjelju, i to bez grintanja.