S dvije jasne poruke upozorenja Washington je ‘strateški posjet‘ Tima Europa Sarajevu sveo na banalnu europsku diplomatsku rutinu, a Andreju Plenkoviću ukrao predizborni politički šou. Zajednički posjet predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen, tehničkoga nizozemskog premijera Marka Ruttea, koji broji posljednje dane u kabinetu, i predsjednika hrvatske vlade Plenkovića, koji su se za tu prigodu pretenciozno prozvali Timom Europa, trebao je označiti pozitivnu prekretnicu prema otvaranju pristupnih pregovora BiH s EU-om sredinom ožujka, ali i donijeti politički profit svakom članu te ad hoc trojke.
Za aktualnu EK-ovu predsjednicu Ursulu von der Leyen bio je to posjet koji će je dodatno afirmirati kao europsku kriznu menadžericu koja je raskrčila put europskoj integraciji BiH. Za Marka Ruttea, koji je kao nizozemski premijer bio jedan od najvećih protivnika otvaranju pristupnih pregovora BiH, bila je to prilika da konstruktivnošću ojača vlastitu kandidaturu za glavnog tajnika NATO-a. Najveći je dobitnik trebao biti Andrej Plenković, koji bi njime u izbornoj godini potvrdio svoju superiornost na domaćoj političkoj sceni i predstavio se kao veliki meštar od političkih dogovora u utrci za unosne pozicije u EU-u/EK-u u novome mandatu.
Problem zvan Dragan Čović
No potkraj prošloga tjedna plan je pošao po zlu: američki državni tajnik Antony Blinken napisao je gotovo istovjetno pismo hrvatskomu ministru vanjskih i europskih poslova Gordanu Grliću Radmanu i vanjskopolitičkom ministru BiH Elmedinu Konakoviću u kojem traži da pritisnu predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića kako bi prestao ‘opstruirati projekt Južne interkonekcije plinovoda‘. Riječ je o projektu novoga plinovoda povezanoga s LNG-om na Krku koji bi preko Dalmacije trebao osigurati plinofikaciju BiH –od Posušja preko Mostara do Zenice – i koji je tek prva faza u potpunoj plinofikaciji BiH povezanoj s LNG-om na Krku radi ostvarenja njezine neovisnosti o ruskom plinu koji dolazi iz Srbije. Dragan Čović u američkoj se administraciji zbog duboke povezanosti s Moskvom već dugo doživljava kao najveća zapreka tom projektu, i to je ona u više navrata davala do znanja. Najizravnije je to ljetos artikulirao američki veleposlanik u BiH Michael Murphy kvalificiravši kao nezakonito, tehnički i financijski neizvedivo rješenje Čovićevo inzistiranje na tome da operator budućega plinovoda postane tvrtka koju je on ad hoc osnovao u Mostaru. Blinkenovo pismo dignulo je problem zvan Dragan Čović na najvišu razinu američke administracije. Glavne su poruke, zapravo, između redaka upućene Andreju Plenkoviću.
Prvo, da je glavni uvjet za otvaranje pristupnih pregovora BiH s EU-om integracija BiH u zapadni (europski) energetski sustav. Drugo, da je glavna zapreka ostvarenju tog uvjeta – Dragan Čović. Treće, da zeleno svjetlo za to otvaranje pregovora daje Washington, a ne nikakve ad hoc EU-ove trojke. Uz to je prešutno Plenkoviću prenesena obveza da riješi pitanje Čovićeve opstrukcije njegovim povlačenjem s političke scene.
Propao plan izmišljenog uspjeha
Ja zaista ne znam što se (i je li se išta) događalo na relaciji Plenković – Čović tijekom prošlog vikenda, već samo ono što je izišlo u javnost. Čović je najavio da ne odustaje od inzistiranja na tome da glavni operator Južne interkonekcije bude ‘njegovo‘ poduzeće u Mostaru. Jer tako, navodno, brani strateške interese Hrvata u BiH. Ilustracije radi, to je dio projekta koji osigurava strateško osamostaljenje Europe o energetskoj ovisnosti o Rusiji na relaciji Jadran – Baltik, a Čović mu suprotstavlja ‘strategiju‘ na relaciji Mostar – Sarajevo. Umjesto da se u interesu Hrvata u BiH i Hrvatske povuče iz politike (uz bilo koje obrazloženje), bacio je Washingtonu rukavicu u lice i pohitao svomu političkom savezniku i ruskom ovisniku Miloradu Dodiku da pripreme reformu izbornoga zakonodavstva uoči dolaska Tima Europa. Tada je stigla druga važna poruka, ovoga puta iz američkog veleposlanstva u Sarajevu: promjena izbornoga zakona nije moguća bez promjene Ustava, za koju je potrebna dvotrećinska većina. Dakle, plan izmišljenog uspjeha je propao. A s njime i planirani efekti ‘strateškog posjeta‘ Tima Europa Sarajevu.
Mark Rutte dobro zna tko odlučuje o glavnom tajniku NATO-a. Ursula von der Leyen jednako dobro zna čije je mišljenje presudno u izboru predsjednika/ce Europske komisije. Andrej Plenković i Dragan Čović u ringu su ostali sami. Ili će Plenković osigurati da Čović ode. Ili će Čović postići da odu obojica.